MINISTARSTVO ODBRANE PROMOVIRALO KNJIGU RATNOG ZLOČINCA NA SAJMU KNJIGA

Vulinovo ministarstvo više vjeruje ratnom zločincu nego sudu koji ga je osudio. A pošto Srbija priznaje jurisdikciju Haškog tribunala, njegove presude imaju obavezujući karakter

MINISTARSTVO ODBRANE PROMOVIRALO KNJIGU RATNOG ZLOČINCA NA SAJMU KNJIGA
Foto: Milan Nesić/RFE/RL

Piše: Tomislav Marković

Na ovogodišnjem Sajmu knjiga, na štandu Ministarstva odbrane Republike Srbije, promovisano je jedno zanimljivo izdanje. Reč je o ratnim dnevnicima ratnog zločinca Nebojše Pavkovića u četiri toma, pod naslovom Treća armija sedamdeset i osam dana u zagrljaju Milosrdnog anđela. Knjigu je u ediciji “Ratnik” objavio Medija centar “Odbrana”, specijalizovana ustanova Uprave za odnose sa javnošću Ministarstva odbrane koja je zadužena za novinsko-informativnu i izdavačku delatnost.

General Pavković bio je komandant Treće armije, a pred Haškim tribunalom je 2014. godine osuđen na 22 godine zatvora zbog zločina protiv čovečnosti koje je počinio dok je bio na ovoj funkciji. Pošto mu odbrana pred sudom nije pošla za rukom, iz prostog razloga što je zasnovana na neistinama, Pavković se latio tastature ne bi li ispričao svoju verziju priče. Da verzija osuđenog zločinca dođe do javnosti svesrdno su pripomogli ministar odbrane Aleksandar Vulin i načelnik odeljenja za izdavačku delatnost u Vojsci Srbije Miroslav Toholj.

Inicijativa mladih za ljudska prava uputila je pismo premijerki Ani Brnabić u kojem navodi da je promocija Pavkovićeve knjige na Sajmu “najotvoreniji vid podrške državnih organa osuđenim ratnim zločincima”, te zahteva da se “obustavi promocija i štampanje knjige ratnog zločinca Nebojše Pavkovića”.

Pošto je premijerka zauzeta digitalizacijom, pa nema vremena da se bavi korespondencijom s kojekakvim nevladinim organizacijama, odgovor je stigao iz vazda agilnog Ministarstva odbrane. Ministarstvo veli: “Ne vidimo nijedan razlog da se stidimo borbe našeg naroda i onih koji su tu borbu vodili. Podsećamo da je general Pavković, kao i ostali oficiri Vojske Jugoslavije, osuđen po komandnoj odgovornosti i da ima pravo da iznese svoje viđenje istorijskih događaja u kojima je učestvovao. Nema ministarstva odbrane i vojske koji bi propustili priliku da tako važna svedočenja ne sačuvaju i ne prikažu, a nema istorijskog naroda koji bi dopustio da njegova istina ne bude ispričana i sačuvana.”

Vulinovo ministarstvo izgleda nema mnogo poverenja u Haški sud u čijim je presudama ispisana istina o Pavkovićevoj odgovornosti za deportacije, prisilno premeštanje stanovništva, za ubistva i progone, za kršenje zakona i običaja ratovanja. Ministarstvo odbrane više veruje ratnom zločincu nego sudu koji ga je osudio. A to što država Srbija zvanično priznaje jurisdikciju Haškog tribunala, pa samim tim presude ovog suda za Srbiju imaju obavezujući karakter – Vulinovom ministarstvu ne znači ništa. Saradnja s Haškim tribunalom je ionako neiskrena i učinjena u nužnoj odbrani sopstvene vlasti. Aleksandar Vulin i njegovi saborci iz državnog vrha i dalje intimno ispovedaju onu istu ideologiju koja je od Pavkovića napravila ratnog zločinca.

About The Author