Svjetski indeks slobode medija za 2021. godinu koji su izradili Reporteri bez granica (RSF) pokazuje da je novinarstvo, osnovna vakcina protiv dezinformacija, u potpunosti ili djelomično blokirano u 73 posto zemalja koje organizacija rangira.

U novom Svjetskom indeksu slobode medija zemlje su klasificirane kao „vrlo loše“, „loše“ ili „problematične“ za slobodu medija, te su prema tome identificirane crnom, crvenom ili narančastom bojom na karti Svjetske slobode medija.

Podaci koji mjere ograničenja pristupa informacijama i prepreke za izvještavanje potvrđuju pokušaje i mjere za blokiranje novinarstva. Relevantni pokazatelj pokazuje dramatično pogoršanje.

Pandemija koronavirusa korištena je kao osnova za blokiranje pristupa novinara izvorima informacija i izvještavanju na terenu. Podaci pokazuju da je novinarima sve teže istraživati i izvještavati o osjetljivim pričama, posebno u Aziji, na Bliskom Istoku, ali i Evropi.

Barometar Edelman Trust iz 2021. godine otkriva zabrinjavajući nivo nepovjerenja javnosti u novinare, a 59 posto ispitanika u 28 zemalja reklo je da novinari namjerno pokušavaju obmanuti javnost izvještavanjem o informacijama za koje znaju da su lažne.

No, u stvarnosti novinarski pluralizam i izvještavanje služe za borbu protiv dezinformacija i “infodemije”.

– Novinarstvo je najbolja vakcina protiv dezinformacija, ali nažalost, njegovu proizvodnju i distribuciju prečesto blokiraju politički, ekonomski, tehnološki, a ponekad čak i kulturni faktori. Kao odgovor na viralnost dezinformacija na digitalnim platformama i društvenim mrežama, novinarstvo je glavni način da se osigura da se javna rasprava temelji na raznovrsnom nizu utvrđenih činjenica – kazao je glavni tajnik RSF-a Christophe Deloire.

Na primjer, predsjednik Brazila Jair Bolsonaro i predsjednik Venecuele Nicolás Maduro promovirali su lijekove protiv Covida-19 čija djelotvornost nikada nije dokazana u medicinskim istraživanjima. Na sreću, istraživačko novinarstvo nekolicine preostalih nezavisnih publikacija u Venezueli uspjele su se suprotstaviti takvim tvrdnjama.

U Iranu vlasti su pojačale kontrolu nad izvještavanjem i pojačale suđenja novinarima. U Egiptu vlada predsjednika Sisija jednostavno je zabranila objavljivanje bilo kakvih pandemijskih podataka osim onih koje je dostavilo Ministarstvo zdravstva.

U Zimbabveu istražni izvjestitelj Hopewell Chin’ono uhapšen je ubrzo nakon što je pomogao u razotkrivanju prekomjerne naplate od strane kompanije koja je isporučivala medicinsku opremu za borbu protiv Covida-19.

Norveška je već petu godinu zaredom na prvom mjestu u Indeksu, iako su se mediji žalili na nedostatak pristupa državnim informacijama o pandemiji. Finska je zadržala svoje drugo mjesto, dok se Švedska vratila na treće mjesto, koje je prošle godine ustupila Danskoj. Indeks za 2021. godinu jasno potvrđuje uspjeh “nordijskog modela” u održavanju slobode medija.

Ove godine samo 12 od 180 zemalja (sedam posto) može tvrditi da nudi povoljno okruženje za novinarstvo, naspram 13 zemalja (osam posto) prošle godine.

Zemlja kojoj je oduzeta “dobra” klasifikacija je Njemačka (pad na 13. mjesto). Deseci novinara napale su pristaše ekstremističkih grupa i grupa za teoriju zavjere tokom protesta protiv ograničenja nametnutih u borbi protiv pandemije.

Situacija sa slobodom medija u Njemačkoj još je uvijek klasificirana kao “prilično dobra”, kao što je to slučaj i u Sjedinjenim Američkim Državama čak iako je posljednja godina predsjednika Donalda Trumpa obilježena rekordnim brojem napada na novinare (oko 400) i hapšenjima novinara (130), prema američkom Trackeru za slobodu medija, čiji je RSF partner.

Kao rezultat pada za četiri mjesta, Brazil se pridružio crveno obojenim zemljama jer je njihova situacija klasificirana kao “loša”. Uvrede, kleveta i organizirano javno ponižavanje novinara postali su zaštitni znakovi predsjednika Bolsonara, njegove porodice i najbližih saveznika.

Brazil je podijelio “lošu” klasifikaciju s Indijom (142.), Meksikom (143.) i Rusijom (150.) koja je koristila represivni aparat kako bi ograničila medijsko izvještavanje o protestima u znak podrške protivniku Kremlja Alekseju Navaljnom.

Kina (177.), koja i dalje provodi internetsku cenzuru, nadzor i propagandu na neviđenom nivou, još uvijek je čvrsto usidrena među najgorim zemljama svijeta kada je sloboda medija u pitanju, onima obojenim u crno na karti Svjetske slobode medije.

Neposredno ispod Kine nalazi se isti trio totalitarnih zemalja koji su uvijek na posljednja tri mjesta. Dvije su azijske: Turkmenistan (178. mjesto) i Sjeverna Koreja (179. mjesto). I treća je afrička: Eritreja (180. mjesto).

Ove zemlje zadržavaju apsolutnu kontrolu nad svim vijestima i informacijama. Prve dvije da tvrde da nisu imale slučajeve Covida-19, a treća zadržava potpunu šutnju o sudbini 11 novinara koji su uhapšeni prije 20 godina, od kojih su neki navodno držani u metalnim spremnicima u pustinji.

Zemlja koja je najviše pala u indeksu za 2021. godinu bila je Malezija (za 18 mjesta i sada je na 119.), gdje problemi uključuju nedavnu uredbu o “anti-lažnim vijestima” koja omogućava vladi da nametne svoju verziju istine.

Veliki pad zabilježili su i Komori (za devet mjesta) i El Salvador (za osam mjesta), gdje se novinari trude dobiti državne informacije o vladinom rješavanju pandemije.

Većina najvećih porasta Indeksa 2021. godine je u Africi. Burundi (porast na 137. sa 147. mjesta), Sierra Leone (rast od 10 mjesta i sada je na 75. mjestu) i Mali (rast od devet mjesta sada je na 99. mjestu) zabilježili su značajna poboljšanja, uključujući puštanje četiri novinara iz nezavisnih burundijskih medija Iwacu, ukidanje zakona koji kriminalizira press krivična djela u Sierra Leoneu i pad broja zlostavljanja u Maliju.

Evropa i Amerika i dalje su najpovoljniji kontinenti za slobodu medija, iako su Sjeverna, Srednja i Južna Amerika zabilježile najveće pogoršanje kršenja slobode medija.

Evropa je zabilježila znatno pogoršanje s nasilnim djelima koja su udvostručena u Evropskoj uniji i na Balkanu, u poređenju s pogoršanjem od 17 posto u cijelom svijetu.

Napadi na novinare i proizvoljna hapšenja povećala su se u Njemačkoj (13.), Francuskoj (34.), Italiji (41.), Poljskoj (64.), Grčkoj (70.), Srbiji (93.) i Bugarskoj (112.).

Iako je pogoršanje rezultata “zlostavljanja” bilo manje u Africi, to je i dalje najnasilniji kontinent za novinare, a pandemija Covid-19 potaknula je upotrebu sile kako bi spriječila novinare u njihovom poslu.

U Tanzaniji (124.) predsjednik John Magufuli virus je nazvao “zapadnom zavjerom” i nametnuo je zatamnjenje informacija o pandemiji prije nego što je umro u martu 2021. godine.

U azijsko-pacifičkoj regiji virus cenzure širio se i izvan Kine, posebno u Hong Kong (80.), gdje zakon o nacionalnoj sigurnosti koji je nametnuo Peking ozbiljno prijeti novinarima.

U Australiji (25.) Facebook je odlučio zabraniti australskim medijima objavljivanje ili dijeljenje novinarskih sadržaja kao odgovor na predloženi zakon koji zahtijeva od tehnoloških kompanija da plaćaju nadoknade medijima za sadržaj objavljen na njihovim platformama društvenih mreža.

Regija Istočna Evropa i Srednja Azija (EECA) zadržala je pretposljednje mjesto na regionalnoj ljestvici, dijelom i zbog događaja u Bjelorusiji (158.) gdje su novinari bili izloženi neviđenoj akciji u pokušaju pokrivanja protesta kao odgovor na rezultat predsjedničkih izbora.

Nije bilo značajnih promjena u regiji Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike koja je zadržala svoje posljednje mjesto na regionalnoj ljestvici.

U Alžiru (146.) i Maroku (136.), pravosudni sistem koristi se za utišavanje novinara, dok su najautoritarnije zemlje Bliskog istoka – Saudijska Arabija (170.), Egipat (166.) i Sirija (173.) iskoristile pandemiju Covid-19 da ojačaju svoje metode zatvaranja medija i provođenje monopola na vijesti i informacije. U toj regiji, još uvijek najopasnijoj za novinare, pandemija je pogoršala probleme medija.

Globalni pokazatelj RSF-a – mjera nivoa medijskih sloboda u svijetu – samo je 0,3 posto niži nego što je bio 2020. godine. Relativna stabilnost od prošle godine ne bi trebala odvratiti pažnju od činjenice da se situacija od 2013. godine, od kada se mjeri nivo medijskih sloboda, pogoršala za 12 posto.