Nakon višemjesečne izolacije, uzrokovane koronavirusom, agencija Fake & Spin ponovo je aktivna. A ovog kontroverznog decembra donosi istinsku ekskluzivu: ujedinjeni političari Bosne i Hercegovine sastali su se 29. prosinca tekuće godine ispred zgrade Predsjedništva, kako bi podigli glas i izrazili oštar prosvjed protiv vječitog nezadovoljstva koje u našoj zemlji bez ikakvog razloga isijavaju široke narodne mase. Crème de la crème bosanske, a vjerujte svojoj agenciji na riječ, i hercegovačke politike okupio se tog maglovitog sarajevskog jutra (indeks zagađenosti bio je zabrinjavajućih 245 nečega), kako bi ukazali na to šta nam rade građani i konstitutivni narodi.

Prvi se okupljenoj eliti s improvizirane govornice obratio Dragan Čović, čelnik HNS-a i udruženja građana Radobolja svima.

– Narod je prevršio svaku mjeru – zagrmio je Čović već na samom početku. – Moj brat Bakir i ja u stanju smo se dogovoriti o svemu, ali ljudi poprijeko gledaju na takve solucije. Narod neće pomirenje, gladan je svađa i izmišljenih afera, traže nam dlaku u jajetu. Ko bi normalan mogao raditi u takvim uvjetima. Divim se ovim hrabrim ljudima, kakvim su sve kritikama izloženi, a i dalje se uporno bore za dobrobit svih konstitutivnih naroda. Izborni zakon je rješenje ove izvana nametnute nam krize. Narod je sve bezobrazniji, a ugrozba postaje naše trajno stanje.

Nakon Čovića, za mikrofon je izašao Bakir Izetbegović. U ljutitom govoru podsjetio je da politička elita radi i po deset sati dnevno kako bi svima bilo bolje, ali narod slabo cijeni pregalaštvo.

– Selamim sve prisutne, pogotovo svog brata Dragana. Šta da vam kažem a da to moj prethodnik već nije elaborirao? Ljudi su ovdje bijesni, svak’ bi preko hljeba pogače. Bošnjački narod još se nije riješio komunističke svijesti, misle da im sve pripada samo od sebe, a kad dođe do toga da se zavrnu rukavi, svi bježe. Lijenost, komunizam i Djeda Mraz nikoga nisu uveli u prosperitet, pa neće ni Bošnjake.

Najviše pažnje, očekivano, privukle su žustre poruke Milorada Dodika:

– U Bosni i Hercegovini već godinama traje opaka kampanja protiv službenih vozila i helikoptera. Kao da se mi vozikamo od svoje volje. Oni bi da im obezbijedimo radna mjesta i plate i da to sve radimo o svom trošku, u nekim kantama od auta. Mislite li vi da je meni drago svaki dan pentrati se stepenicama helikoptera i onda letjeti u nove radne pobjede? Što je čovjek prema narodu bolji, što se više odriče i radi, to je narod sve nezajažljiviji. Ovaj teror mora što prije stati. Prvo helikopter, a onda visoki standard za sve.

Željko Komšić je u emotivnom izlaganju poručio da su njemu građani dali mandat da se bori za njihovo dobro, ali da konstitutivni narodi, a pogotovo neki, ponekad nisu svjesni koliko napora i odricanja ta borba traži.

– Nama ništa nije teško, ali tražimo da ljudi cijene tu posvećenost. Narodi su uvijek nezadovoljni. Dok sam bio u parlamentu, četiri godine nisam se javljao za riječ, da ne bih koga povrijedio, i to ljudima kao ne valja. Sad, čim progovorim, svi me napadnu. Pa opredijelite se već jednom šta želite, da se javljamo ili ne javljamo.

Šefik Džaferović nije imao dileme – rad, rad i samo rad, ali moraju i građani pokazati malo dobre volje:

– Kao što je mudro primijetio Bakir Izetbegović,  narod stvarno ne zna šta hoće, to jest, zna: hoće hljeba preko pogače. Okej, može i to, ali prvo hljeb pa tek onda pogača, neki se red mora znati. Slažem se da je narod lijen. Lakše je otići u Njemačku nego kopati kanale za 400 maraka. Kao da su kanali u Njemačkoj od želatina, a ne od iste tvrde zemlje.

Najoštrija u kritici konstitutivnih naroda bila je Željka Cvijanović.

– Narod je potkapacitiran. Ovdje se niko ne sjeća mog prvog javnog nastupa. Taman sam postala entitetska premijerka, kada su sarajevski i istočnosarajevski gradonačelnici najavili saradnju dva grada. Ja sam se jedina pobunila i rekla: ne dolazi u obzir! Kakva saradnja? Zašto gradovi i narodi da sarađuju? Ta, zna se ko je koje nacionalnosti i šta se tu sad gradovi i narodi imaju miješati. Čist etnički račun, duga entitetska ljubav. Neka živi Dejtonska Bosna i Hercegovina!

Na kraju prosvjeda prisutne je pozdravio i Fadil Novalić, te nakon kurtoaznih selama sasuo žestoku paljbu po rudarima.

– Dolaze prljavi, direktno iz jama, i traže nakva prava. Zna se gdje je svakom mjesto, rudar pod zemlju, a premijer u kabinet. Tako je otkako je čovjeka i tako je svugdje, od Francuske i Amerike do Australije. E samo u Bosni bi, izgleda, neke retrogradne snage htjele da je obrnuto.

Iz dalekog Zagreba ljutitom se skupu telegramom podrške obratio i predsjednik Hrvatske Zoran Milanović. On se uz specifični poklik „Zdravstvujte“ obratio Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću, te Željki Cvijanović, porukom da je od životne važnosti da se diferenciraju oni koji mirišu od ljudske i civilizacijske bagre koja smrdi, što je Milorad Dodik pozdravio gromkim aplauzom.

Nakon poruka, prešlo se na nešto laganije sadržaje. Izetbegović se latio gitare, Dodik mikrofona, a Čović je zgrabio def, čisto da im zadaje ritam. I svi su zapjevali najnoviji hit: „Neće gara da ide u Evropu, ona karu prima u Mostaru…“

Očekuje se da ovaj inicijalni skup za koju godinu preraste u tradicionalno okupljanje ugroženih političara, bez obzira na to slave li Novu godinu, Prvi maj ili Prvi april.

       (Ovaj tekst je satirično-blagdanskog  karaktera)