U društvu u kojem je stopa suicida povećana sa 7,1% – 2020 godine, na 8,2% – 2022 godine (https://www.zzjzfbih.ba/svjetski-dan-svjesnosti-i-sprjecavanja-samoubistava-10-09-2022/) porazno je da „ ne samo mladi već svi pripadnici društva, dobro vode računa o tome gdje će i kako iskazati svoje potrebe i probleme“ kako nam objašnjava sociolog Abdel Alibegović, što ustvari pokazuje da u našem društvu vlada opšte nepovjerenje ljudi. Jedan od primjera zloupotrebe povjerenja između ljudi jeste slučaj samoubistva mladića iz Laktaša (https://www.klix.ba/vijesti/crna-hronika/mladic-iz-laktasa-se-ubio-nakon-sto-je-ismijan-na-drustvenim-mrezama/221029035), ali je samoubistvo podjednako prisutno kod pripadnika različite životne dobi (https://avaz.ba/vijesti/crna-hronika/781166/maloljetnica-kod-bijeljine-se-ubila-iz-puske-imala-16-godina, https://avaz.ba/vijesti/crna-hronika/782237/muskarac-u-istocnoj-ilidzi-izvrsio-samoubistvo ) , različitih zanimanja; policajac, student i slično (https://avaz.ba/vijesti/crna-hronika/781605/avaz-saznaje-pripadnik-sipa-e-pocinio-samoubistvo) i iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine (https://avaz.ba/vijesti/crna-hronika/766885/tragedija-kod-tuzle-muskarac-ubio-suprugu-pa-izvrsio-samoubistvo-tijela-pronadena-u-stali, https://avaz.ba/vijesti/crna-hronika/782237/muskarac-u-istocnoj-ilidzi-izvrsio-samoubistvo)
Strah od života ili strah od društva?
Prevencija mentalnih bolesti je jako bitna. Neuropsihijatrica dr. Raza Bakalović koja radi u JZU Dom Zdravlja Banovići kaže da njihov Centar za mentalno zdravlje „ nastoji maksimalno da preventira i podiže svijest o mentalnom zdravlju počevši od obdaništa, osnovnih škola pa sve do srednjih škola.“
„Prevencija je najbitnija, a najveću ulogu igra zapuštenost primarno u porodici. Klinike mogu da podižu svijest o tome ali porodica igra znatno veću ulogu. Ovo govorim iz razloga što se danas javljaju nove patologije, to jeste savremene bolesti koje nastaju zbog telefona, onda je tu prisutno kockanje i različite druge vrste ovisnosti. „ kaže Bakalović.
Sociolog doc. dr. Alibegović profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu kaže da savremena društva „ deklarativno zagovaraju kulturu dijaloga i prihvatanje različitosti“, ali da „ u realnim i stvarnim prostornim i vremenskim okvirima svjedočimo kako se forsiraju narativi jednoobraznosti i osuđivanja svakog mišljenja koje ima naznake „drugosti“, odstupajućeg itd.“
Prema iskustvu neuropsihijatrice Bakalović „ pacijenti se najčešće javljaju kada više nemaju nikakav izlaz iz situacije u kojoj se nalaze, kada već razmišljaju o samoubistvu, ubistvu nekog drugog i slično.“ Ipak kaže da se neki ne jave jer smatraju da im pomoć nije potrebna što dodatno zakomplikuje situaciju.
Sociolog doc.dr Alibegović smatra da se mentalna oboljenja ne mogu posmatrati izvan društvenog okvira. „ Sve uzroke valja tražiti u društvenoj dinamici, uslovima života, ali i biološkom okruženju i prirodnim faktorima. Podjednako su svi ovi faktori značajni i odlučujući. Uslovi u procesu socijalizacije i primarne i sekundarne, uslovi u procesima rada kad i sve druge društvene pojave uveliko diktiraju i fizičko i mentalno stanje pojedinaca i grupa u određenom društvu.“
Stigma kao prepreka za pomoć
Neuropsihijatrica Bakalović kaže da „najveći izazov definitivno jesu psihoze i depresivni poremećaji koji zahvataju najčešće srednju dob (od 40-ih do 60- ih godina života)“ dok se kod mladih kaže ona „najviše najvljaju krize“.
„Pacijenti se najčešće javljaju tek kada bolest uzme maha, na početku vrlo rijetko tada se javljaju ljekaru opšte prakse pod drugim simptomima. Glavni razlog za to jeste ogromna stigma.“ kaže Bakalović.
„Jednodimenzionalno društvo“?
Sociolog doc. dr. Alibegović smatra da društvo može učiniti mnogo po pitanju mentalnog zdravlja mladih. U tom procesu „ iznimno važnu ulogu imaju obrazovne i religijske institucije, radni kolektivi i zdravstvene institucije.“
Po mišljenju Alibegovića društvo „ne samo da može nego i „mora“ olakšavati život ljudima koji imaju mentalne poteškoće. Nažalost često smo svjedoci „društvene neosjetljivosti na potrebe osoba sa različitim psihofizičkim poteškoćama“ što samo umnožava probleme ovih osoba i njihovih porodica.
Upravo je odnos društva prema osobama s psihofizičkim poteškoćama test „razvoja“ društva. „ S razlogom su određeni pripadnici Kritičke teorije društva naša društva nazvali jednodimenzionalno društvo. Mjerilo za stepen razvoja savremenih društava može biti i način na koji ta društva tretiraju različitosti, te na koji su način sistemski zaštitili građane od diskriminacije.“ kaže on.
