Nikada u Republici Srpskoj nije bilo ovako vruće ljeto, pogotovo političko. Elem, više se ne zna ko je izdajnik, a ko patriota; ko je je Srbin, a ko poturica; a pogotovo se ne zna koji medij govori istinu, a koji laže.
Evo vam frišak primjer.
Elem, neki dan, tačnije 12. avgusta, Slobodan Vasković je objavio informaciju da je vrh MUP-a Republike Srpske izdao nalog policiji da postupa po “Inckovom zakonu” o zabrani negiranja genocida, ratnih zločina i veličanja osoba presuđenih za ratne zločine, i sve to potkrijepio fotografijama tog dokumenta.
Sutradan, 13. avgusta, MUP Republike Srpske je demantovao ono što je Vasković objavio, gdje kažu: „‘MUP Republike Srpske nije donio ni bilo kakvu depešu, niti bilo kakav akt u vezi s tim i demantujemo informacije koje su plasirali pojedinci i određeni mediji’, navodi se u odgovoru iz MUP-a na pitanje da li su tačne informacije da je MUP izdao naredbu o postupanju u skladu sa zakonom koji je nametnuo Valentin Incko“, prenijela je Srna.
Mi smo i dalje ostali u neznanju ko govori istinu, a ko ne, ali je potpuno jasno kako će to opažati građani Republike Srpske.
O tome govori jedan eksperiment koji je urađen davne 1960. godine u Sjedinjenim Američkim Državama. Elem tada su kandidati za predsjednika bili Nikson i Kenedi i ispitanici su trebali da ocijene koji je od njih dvojice viši, a bili su približno iste visine.
Dobijeni rezultati su pokazali da su birači kandidata za kojega namjeravaju glasati smatrali višim, jer u zapadnoj kulturi viši muškarci se više cijene.
To nam govori da naša percepcija objekata, ali i događaja, u velikoj mjeri zavisi od naših stavova, želja, očekivanja, fiziološkog stanja ili od pripadnosti određenoj grupi, a ne isključivo od i predočenih činjenica.
U zavisnosti od toga da li ste navijač vlasti ili opozicije, vi ćete povjerovati Vaskoviću ili MUP-u Republike Srpske?
I sada dolazimo do medija.
U jednom tako polarizovanom društvu više nije važno šta je istina, a šta laž, jer funkcija „medija“ nije da otkrivaju i prenose istinite informacije, već da stvaraju i plasiraju informacije koje će se svidjeti njihovim gazdama koji imaju svoje navijače i simpatizere.
Kao rezultat toga imamo naše i njihove medije, koje gledaju, čitaju i slušaju njihovi simpatizeri i odsustvo bilo kakvog dijaloga između te dvije grupe. Dijalog između njih je nemoguć jer jedni druge opažaju kao neprofesionalne, izdajničke, zlonamjerne i nekompetentne. Svaki od ovih medija ima svoje goste, za koje ovi drugi misle da su nekompetentni, površni, zlonamjerni i plaćeni da tako govore. Naravno, sve se to preliva i na njihove navijače i svaka komunikacija između njih pretvara se u agresiju, vrijeđanje i omalovažavanje.
U takvom društvu je istina omražena, od svih, jer se vrlo često kosi sa našim stavovima.
P.S.
Nije po ovome specifična samo Republika Srpska, sjetimo se da u Bosni i Hercegovini žive tri naroda: Srbi, Hrvati i Bošnjaci, sa tri javna mnjenja, i meščini ni u njoj nije ništa bolje.
