FTV: „Izborna debata“, 22. septembra

BEZ KRIŠTO I KOMŠIĆA: Iako je federalni javni emiter htio suočiti svih pet kandidata za člana Predsjedništva BiH iz Federacije, dva se nisu odazvala pozivu. Borjana Krišto nije došla zbog „ranije preuzetih obaveza“, a Željko Komšić neće u debate bez nje. Tako je Krišto postupila isto kao Izetbegović noć prije kada je odbio poziv N1, a Komšić slično kao Denis Bećirović kada je na istoj televiziji napustio „Pressing“ jer u njemu nije bilo Izetbegovića. Ovakva izbjegavanja debata na FTV-u nisu izuzeci. Tokom predizborne kampanje, predstavnici brojnih partija nisu sjeli na za njih, čini se, vruće stolice u studiju. Oni bi rado u državne i federalne fotelje, ali bez odgovaranja na novinarska pitanja, bez predstavljanja svog programa biračima i bez dokazivanja svojih kompetencija za enormno plaćene funkcije. Nekima je to i uspjelo. Zaključili su da su im šanse za pobjedu veće kada birači ne čuju njihove odgovore na društvene probleme.

IZETBEGOVIĆEVA OBEĆANJA: Iz medijskog ugla, debata je ipak uspjela – konačno su se u istoj emisiji suočila sva tri kandidata za člana Predsjedništva iz reda Bošnjaka. Osim njenog najupečatljivijeg dijela – minute u kojoj Izetbegović uživo priča na engleskom odgovarajući na novinarov mini test, bilo je još zanimljivosti. Izetbegović je obećao ekonomsku eksploziju: duplo veće plate i penzije do kraja mandata, kao i da će „prepoloviti“ odlazak mladih iz BiH. Kada se Izetbegović hvali kako poklanja dio plate u humanitarne svrhe, Darjan Babić ga je mogao pitati zašto je glasao za povećanje plata državnim parlamentarcima. Lider SDA najavljuje da će BiH dobiti kandidatski status za članstvo u EU-u do kraja ove godine. Pošto je ponosan na to kako SDA rješava probleme građana, novinar bi ga mogao pitati za neki od njegovih političkih promašaja iz proteklih godina. Ako kaže da ih nema, znači li to da je nepogrešiv? Ako pak prizna promašaje, kako će birači znati da ni obećanja iz ove kampanje nisu pogrešna?

14 PRIORITETA: Nije spomenuo da je BiH od 14 prioritetnih uslova za EU, ispunila samo jedan. EU prioriteti očito nisu prioriteti za bh. vlast. Novinar ga na to nije podsjetio, ali Bećirović jeste. Izetbegović je i u ovoj emisiji ponovio kako je svejedno jesu li u državnim institucijama kadrovi SNSD-a, SDS-a ili drugih stranaka iz RS-a, jer, kaže, ni Mladen Bosić iz SDS-a nije podržao nijedan zakon u vezi s ispunjavanjem spomenutih 14 prioriteta. Netačno. Bosić je glasao za Nacrt zakona o sprečavanju sukoba interesa u institucijama BiH.

KAKO DO ZAKONA? S druge strane, Denis Bećirović i Mirsad Hadžikadić su tokom debate više govorili o tome kakva bi BiH trebala biti nego kako će to postići. Iako izborne debate zbog štopanja vremena i strogih pravila ograničavaju novinare u vođenju emisije, novinar ipak treba tražiti od sagovornika konkretnije odgovore. Naprimjer, kada Bećirović tvrdi da ne treba prejudicirati da će HDZ biti dio nove vlasti, treba ga pitati uz podršku kojih stranaka će postići da zakoni, na čije usvajanje se čeka godinama, budu usvojeni ako to ipak bude HDZ. Ili kada kaže da Predsjedništvo može inicirati zakon o vanjskim poslovima BiH koji bi, između ostalog, omogućio i imenovanje sposobnih diplomata, a ne partijskih poslušnika, bilo bi dobro čuti koje političke partije će podržati takav zakon ako ga pripremi SDP.

RJEŠENJA? Bećirović je istinito govorio o slabim investicijama u BiH, koje su najniže u regionu. Hadžikadić ističe da je depopulacija najveći problem BiH. Svi gosti govorili su o tome kako im je među prioritetima podizanje životnog standarda građana. Pitanjima ih treba usmjeravati na rješenja: Kojim potezima će podstaći investicije u BiH? Koje argumente nude ljudima da ostanu u BiH?

I Izetbegović i Bećirović su puni samopouzdanja. Ništa neobično. Većina kandidata s dugim političkim stažom pršti od optimizma u medijskim nastupima. Bilo bi zanimljivo čuti šta će raditi ako budu poraženi. Hoće li se povući iz politike? Dati priliku drugim ljudima u svojim strankama?

N1: „Pressing“, 21. septembra

BEĆIROVIĆEV ODLAZAK: Kao grom iz vedra neba, bez ikakve naznake ili novinarske provokacije, Denis Bećirović nakon nekoliko rečenica napušta „Pressing“. I Amir Zukić je iznenađen. U dosadašnjih četiristotinjak emisija, prvi je put da gost napusti „Pressing“. U pravu je novinar kada ukazuje na kontradiktornost gostovih riječi i postupaka: kaže da poštuje gledaoce, ali napušta emisiju. Ne zbog nekorektnog odnosa voditelja ili drugog gosta, Mirsada Hadžikadića, nego zbog onog koji nije došao – Bakira Izetbegovića. Iznenađenje je tim veće što je Bećirović znao da je Izetbegović odbio gostovanje. Kako s pravom primjećuje Zukić, Izetbegović nije htio ili nije smio u debatu. Kažemo s pravom zato što, sudeći prema ranijim emisijama, pitanja za lidera SDA ne bi bila laka, a ni odnos novinara blagonaklon. Podilazeći nikako. Usto, N1 ne spada u kategoriju „režimskih medija“, pa je ovakav odnos političara prema novinaru nekorektan. Nekorektan je i prema gledaocima, a i prema drugom gostu – Hadžikadiću. Ako je Bećirović i reagovao u afektu (ko ga je i čime isprovocirao kada je znao da Izetbegović neće doći?!), kako će odgovoriti na ozbiljnije provokacije ako bude član Predsjedništva? I na kraju, umjesto da iskoristi besplatan medijski prostor da predstavi svoj politički program za koji kaže da je vrlo konkretan, skrenuo je pažnju s Izetbegovićevog izbjegavanja debate. Samo dan kasnije, debatirali su na FTV-u. Tu se Izetbegović pojavio, kao i Hadžikadić, a ostao je i Bećirović. Time je Izetbegović izabrao mjesto suočavanja. FTV mu je odgovarala. N1 nije.

ŠTA HADŽIKADIĆ ZAMJERA IZETBEGOVIĆU? Iako je emisija poprimila drugačiji tok od planiranog, ostavivši novinara sa samo jednim gostom, gledaoci su dobili priliku bolje upoznati Hadžikadića. Bilo je u njoj dobrih pitanja. Zukić je primijetio da SDA napada samo Bećirovića, ali ne i Hadžikadića. Gost kaže da je to zato što ga SDA smatra nebitnim. Pošto je pričao o tome kako je SDA nakon smrti Sulejmana Tihića u „stalnom padu“, Zukića zanima šta Hadžikadić zamjera predsjedniku SDA. Kada ovaj kaže da su to njegova nesposobnost i neiskrenost, novinar nastavlja konkretizovati pitanja – šta u Izetbegovićevim izjavama nije istina. Dobro je bilo i pitanje koje se odnosilo na glasove Srba i Hrvata. Zukić je podsjetio na Hadžikadićevu izjavu da član Predsjedništva treba biti predstavnik svih, pa ga opravdano pita je li nešto uradio da pridobije i glasove drugih naroda osim Bošnjaka.

BHRT: „Opšti izbori 2022.“, dijaloška emisija, 22. septembra

FOKUS NA RJEŠENJIMA: Debata u kojoj su gostovali kandidati za Zastupnički dom PSBiH: Nenad Grković, Saša Magazinović, Edin Delić i Jasmin Emrić bila je novinarski korektna, s konkretnim pitanjima baziranim na ispunjavanju uslova za članstvo u EU-u i fer odnosom prema gostima. Novinari Mirela Savić i Adnan Demić preusmjeravali su Grkovića i Delića s kritikovanja političkih konkurenata na pričanje o rješenjima problema. U kontekstu priče o reformi pravosuđa, nakon što je Grković rekao da je rješenje u promjeni ljudi, novinarka ga pita ko nam garantuje da i ti novi ljudi neće biti korumpirani ako ne izmijenimo Zakon o VSTV-u. Grković rješenje vidi u protestima građana. Dakle, ne u institucionalnim mehanizmima, nego na ulicama. Kad Delić morališe o demokratičnosti u politici, novinarka opravdano traži da se drži pitanja i odgovori kako usvojiti izborni zakon koji bi bio prihvatljiv za sve. Zbog inflacije koja je porasla za 17,4% u odnosu na isti period prošle godine, bilo je i pitanja o konkretnim mjerama za pomoć građanima.

RTRS: „Telering“, 21. septembra

CVIJANOVIĆ VOLI RS: „Bilo je baš onako kako smo rekli na početku. Ja sam pitao jedno, ona je pričala ono što je htjela. Ali, jedno joj se ne može zamjeriti: ona baš voli RS i imala je sreću da nešto i učini za nju.” Ovako Mato Đaković zaključuje razgovor sa Željkom Cvijanović. Bilo je kako kaže: Cvijanović je nadugo pričala šta je htjela. Problem je što Đaković to smatra uspjehom, pa je nije prekidao. Doduše, ni pitanja nisu bila bolja. Cvijanović je predstavljena kao predsjednica RS-a, a na RTRS-u nisu smatrali potrebnim pozvati u emisiju i druge kandidate za člana Predsjedništva BiH iz RS-a. Pitanjem “Kako biste ocijenili svoj mandat?”, Željki Cvijanović se daje prostor da se hvali rezultatima. Dobar novinar bi je pitao čime u proteklom mandatu nije zadovoljna. Šta bi sada uradila drugačije?

ZLOBNI FEDERALCI: Đaković nije spominjao ništa sporno iz tog mandata, niti jednu aferu, sumnjiv postupak ili izjavu. Ali, ćaska s gošćom o zlobnicima koji kritikuju njenog partijskog šefa. Kada Milorad Dodik ode kod Vladimira Putina, „federalni mediji pišu o njemu kao o nekom čudovištu. U isto vrijeme, Erdogan i Putin se često sastaju. Ne mogu to da razumijem”.

ZAKLJUČAK: Iako izborne debate zbog štopanja vremena i strogih pravila ograničavaju novinare u moderiranju, od sagovornika treba tražiti konkretnije odgovore. Njihovu priču o tome šta bi sve moglo, trebalo ili moralo, treba usmjeravati na odgovore kako to postići, kada i uz čiju podršku. Najbliža tome, među analiziranim emisijama, bila je izborna debata na BHT-u u kojoj su novinari, pozivajući se na konkretne podatke, pitali za rješenja fokusirajući se na ispunjavanje uslova za približavanje EU-u.