Uoči svakih izbora domaći političari krenu s političko-propagandnim aktivnostima. Evo kako su političku situaciju posljednjih godina promišljali aktuelni kandidati za članove Predsjedništva BiH

Svjedoci smo da je BiH protekle četiri godine rijetko imala harmoniziranu političku situaciju. Političari su kreirali političke krize i nestabilnost. Pred nama su novi izbori i oni će kroz predizborne skupove i putem medija ubjeđivati glasače zašto bi trebali da prekriže kvadratić pored njihovog imena kada dođe “dan D”.  Govorit će o tome šta će sve da urade ako građani glasaju za njih i kako će dan poslije izbora biti sunčaniji nego inače ako oni budu pobjednici.

Kako bismo se podsjetili o čemu su pričali posljednje četiri godine, šta su ih novinari pitali ili ih nisu pitali i koliko su bili otvoreni prema medijima – najbolje je konsultovati novinske arhive. S obzirom na to da nije moguće obuhvatiti i generalizovati sve političke ličnosti, za potrebe ovog teksta analizirani su medijski nastupi političara koji su u ranijem četverogodišnjem periodu bili politički aktivni. Predmet analize predstavlja ukupno šest  kandidata za člana Predsjedništva BiH iz sva tri naroda: Mladen Ivanić, Milorad Dodik, Željko Komšić, Dragan Čović, Fahrudin Radončić i Šefik Džaferović. Analiziran i pretraživan je sadržaj četiri dnevne novine: Dnevni avaz, Oslobođenje, Dnevni list i Nezavisne novine, a od sedmičnih: Stav, Slobodna Bosna i magazin Dani koji je u međuvremenu sa sedmičnog prešao na mjesečno izdanje. Statistika nam ponekad može ukazati na zanimljive stvari – koje opet daju materijala za neke dublje analize. Od svih pobrojanih političara, čini se da je Mladen Ivanić, aktuelni član Predsjedništva BiH, bio najotvoreniji prema medijima. Ivanić je za protekle četiri godine 27 puta intervjuisan, a novinari Dnevnog avaza su kod njega bili najčešći gosti.  Na drugom mjestu se nalazi Dragan Čović, koji je 22 puta intervjuisan i to opet najčešće od novinara Dnevnog avaza, a najmanje od novinara Dnevnog lista iz Mostara. Milorad Dodik je najmanje bio otvoren prema medijima koje smo gore pomenuli.

Više pažnje raznim pitanjima

U razgovorima je pokrenuto mnogo tema. Nekoliko ih se izdvaja po aktuelnosti: Izborni zakon BiH, izbori u Mostaru, promjena Ustava BiH i teritorijalna reorganizacija BiH, pitanje bosanskog jezika, uticaj Turske, pridruživanje NATO paktu… Mogli bismo reći da je promjena Izbornog zakona bila dominantna tema u intervjuima. Ako hronološki posložimo stvari, dolazi se do zanimljivih činjenica. Prvo da je Dragan Čović, odmah nakon imenovanja na mjesto člana Predsjedništva BiH, kao politički cilj postavio promjenu Izbornog zakona BiH. U intervjuu Nezavisnim novinama od 13. decembra 2014. izjavio je da će jedan od prioriteta za 2015. godinu biti donošenje novog Izbornog zakona u BiH, koji će eliminisati diskriminaciju i osigurati da svaki konstitutivni narod bira svoje predstavnike. Sedam mjeseci poslije, u intervjuu za Nezavisne novine Čović je još jednom ponovio da je uvjeren da će tokom 2015. biti riješeno pitanje Izbornog zakona. Vidjevši da stvari ne idu onako kako bi on želio, u intervjuu Nezavisnim novinama od 25. februara 2016. još jednom je potvrdio da će se Izborni zakon donijeti, ovaj put tokom 2016., u protivnom će on nedonošenje zakona smatrati svojim političkim porazom. Kao što je i poznato, zakon još nije donesen, a Čovićev optimizam pokazao se kao neutemeljen.

Druga činjenica koja nije bila vidljiva jeste da je Željko Komšić još tokom 2015. godine znao da će se kandidirati za hrvatskog člana Predsjedništva BiH na izborima 2018. godine. U razgovoru s urednicom Oslobođenja od 17. oktobra 2015. jasno je rekao da će izaći “na megdan” Čoviću ako Izborni zakon ostane nepromijenjen, što se na kraju i potvrdilo.

Treća činjenica je da su različiti motivi za promjenom Izbornog zakona. Predsjednik SBB-a, Fahrudin Radončić, u intervjuu za Press, koji je Dnevni avaz prenio 14. augusta 2015., na pitanje novinara o promjeni Izbornog zakona, kaže da je najvažnije promijeniti Izborni zakon BiH i onemogućiti izborne krađe. Dodao je da je neophodno uvesti drugi krug glasanja, navodeći primjer prethodnih izbora na kojim smatra da bi sigurno pobijedio protukandidata Izetbegovića da je postojao drugi krug, te podvlači neophodnost uvođenja sistema elektronskog glasanja.

Četvrta činjenica je da postoje jasne razlike između lidera HDZ-a i drugih po pitanju Izbornog zakona. Kandidat Stranke demokratske akcije za člana Predsjedništva BiH, Šefik Džaferović, u intervjuu Nezavisnim novinama od 13. maja 2017., pojasnio je koji su problemi s prijedlogom HDZ-ovog Izbornog zakona. Džaferović kaže: “Problem prijedloga HDZ-a je u tome što zanemaruje presude Evropskog suda za ljudska prava, produbljuje diskriminaciju kod izbora člana Predsjedništva BiH, ne predviđa popunu Doma naroda BiH pripadnicima iz reda ostalih, povređuje Ustav FBiH kod izbora delegata u Domu naroda i uvodi diskriminirajuće rješenje za Mostar.”

BiH i NATO

Analiza intervjua ukazuje na činjenicu da je malo stvari oko kojih politički lideri imaju ujednačen stav. O kakvim razlikama se radi, vidjeli smo na pitanju Izbornog zakona, a identična situacija je tema pridruživanja Bosne i Hercegovine NATO-u. Stav člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske, Mladena Ivanića, jeste sljedeći: “Ako me danas pitate jesam li za članstvo BiH u NATO-u, odgovorit ću vam da nisam i ta tema je više nego sporna. Dok sve zemlje u regionu nisu u NATO-u, ja nikako ne mogu biti za NATO. To bi praktično značilo da glasam za to da NATO ima vojsku u BiH i da iz BiH, bez ikakvih problema, može bombardovati Srbiju, koja nije u NATO-u. Iracionalno je očekivati od nekog srpskog političara da to uradi” (intervju u magazinu Stav). Suprotnog je mišljenja Šefik Džaferović koji smatra da je veliki interes BiH, bez obzira na opstrukcije iz RS-a, da što prije postane članica NATO-a jer se na taj način relaksiraju ukupni odnosi u regionu.

Pitanje promjene Ustava BiH i teritorijalne reorganizacije naše zemlje bilo je predmet interesovanja novinara. Mladen Ivanić je u intervjuu magazinu Stav rekao sljedeće: “Čim otvorite priču promjene Ustava BiH, odmah ćete imati četiri koncepcije. Sarajevska je da nam treba jedan predsjednik, jedan parlament, jedna vlada – nema entiteta. Banjaluka će reći nezavisna RS, ili što samostalnija. Treća je iz Mostara o trećem entitetu, i četvrta građanska o jednom čovjeku i jednom glasu, o tome da su svi isti jer nisu Srbi, Bošnjaci i Hrvati. S takve četiri vizije suludo je očekivati suglasnost.”

Dragan Čović je za Nezavisne novine potvrdio da bi, po njegovom mišljenju, BiH trebala da bude organizirana kao federacija s četiri federalne jedinice od kojih bi Sarajevo, kao glavni grad, bio organiziran kao distrikt. Šefik Džaferović je mišljenja da za reorganizaciju države treba sačekati kada se steknu uslovi, tj. kada se osigura saglasnost svih u BiH, a državu treba urediti po principu multietničkih regija. Historijski se do sada potvrdilo najmanje pet takvih regiona. U ovom trenutku za takvo što, nažalost, nema saglasnosti, tako da nam preostaje da provodimo ovo što imamo.

Muke po ekonomiji

Ekonomija i ekonomske prilike izgleda da nisu bile isuviše zanimljive teme. O ekonomiji je najviše pitan predsjednik Stranke za bolju budućnost (SBB), Fahrudin Radončić. On je većinom kritikovao aktuelnu vlast i njihov odnos prema ekonomiji. U emisiji Interview 20, što je kasnije prenio Dnevni avaz,  Radončić tvrdi: “Neko je građanima rekao da smo zaposlili 30.000 ljudi, pa to je planetarna laž. To bi bilo 300 fabrika da u BiH imamo sa po 100 zaposlenih, pokažite mi ih samo pet. Znate šta se dogodilo, 30.000 ljudi je samo izbrisano s biroa rada jer je neki saradnik neke novinarske kuće, televizije ili bilo koje firme koji dobije 208 maraka skinut sa biroa rada i tretira se kao zaposlen.” Tražeći ekskluzivitet, novinari su teme ekonomije – stranih investicija često povezivali sa političkim utjecajima. Ovdje su se izdvajale teme uticaja ruskih i turskih investicija. Posebno je novinarima bilo zanimljivo kako političari iz Republike Srpske vide investicije Republike Turske u BiH.

Pretraživanje arhiva može pomoći da se provjeri i političku konzistentnost. Upečatljiv primjer nalazimo u odnosu Fahrudina Radončića prema aktuelnom članu Predsjedništva BiH Bakiru Izetbegoviću. Radončić je u intervjuu za magazin Start, koji je, opet, prenio Dnevni avaz, ustvrdio: “On (Bakir Izetbegović, op.a.) je već šest godina član Predsjedništva BiH i ja sam imao na prošlim izborima dosta primjedbi na njegov račun. Mislim da ove dvije godine zadnjeg dijela mandata on pokazuje moćno državničko i ekonomsko lice, pokazuje ogroman interes za infrastrukturni razvoj, interes za građenje BiH, o tome najviše javno govori i apelira. Zaista, u tom smislu, mislim da postajemo vrlo kompatibilan i moćan dvojac reformi i izgradnje.”

Sedam mjeseci poslije, mišljenje o Izetbegoviću je djelimično promijenjeno, pa u intervjuu za Nezavisne novine Radončić kaže: “Gosp. Izetbegović, sultan ili vezir koji vlada 27 godina, što iz svoje što iz očeve stolice. On objektivno treba da razmišlja o svom odlasku sa političke scene kako bi se na bošnjačkom političkom prostoru pojavile nove, zdrave, proevropske i prozapadno orijentisane snage koje će čuvati i bošnjaštvo i islam, ali imati talenat za regionalno povezivanje i shvatanje da su Bošnjaci evropski narod a ne turski privjesak.”

Bosna i Hercegovina je zemlja čiji politički život opterećuju teme koje objektivno i nemaju dodirnih tački s politikom. Tako je tema “bosanskog jezika” jedno vrijeme “drmala” političkom scenom. Da podsjetimo, Milorad Dodik je na skupu u Banjaluci, prema pisanju Dnevnog avaza, izjavio da “bosanski jezik ne postoji”, i da bi on postojao, konstitutivni narodi se moraju dogovoriti o tome. Poslije te izjave, tema “bosanskog jezika” postala je dominantna u političkom životu. Političari su “raspredali” o jeziku, pa Mladen Ivanić u intervjuu za Dnevni avaz 2. oktobra 2015. odgovara: “Razumijem Bošnjake koji žele da svoj jezik zovu bosanskim i to niko ne može zabraniti, niti ih natjerati da ga drugačije zovu. Ali jednako tako razumijem i osjetljivost s kojom se pridjev bosanski ne može vezati samo za jedan narod, što je stav u RS-u.”

Splitski tjednik Feral Tribune je, onomad, imao rubiku “The Greatest Shits” kojom je uveseljavao čitatelje. Čini se sasvim opravdanim da se i ovaj tekst završi takvom jednom izjavom. Riječ je o izjavi Dragana Čovića za Nezavisne novine od 21. maja 2015. Čović je o susretu s papom Franjom rekao: “Papa je jasno naznačio da će u svojim molitvama uključiti mene kao državnika, da imam snage da se borim da u BiH promijenimo stvari na bolje – da se BiH stabilizira, politički prije svega, a onda, naravno, socijalno i ekonomski, kako mladi ljudi ne bi odlazili iz BiH i kako bi tu živjeli.”

Čini se kao da je papa zaboravio člana Predsjedništva BiH uvrstiti u svoje molitve. Ili molitva pape ne dolazi na pravo mjesto, ili je Svevišnji digao ruke od nas.