PORODIČNO NASILJE I PANDEMIJA: Kako zaštititi žene i djevojčice?

U pojedinim zemljama žene u apotekama koriste kodne izraze kako bi dale do znanja da im je potrebna pomoć. Porodično nasilje globalni je problem koji je eksalirao tokom pandemije

PORODIČNO NASILJE I PANDEMIJA: Kako zaštititi žene i djevojčice?
Foto: Humanity in Action

Svijet se polako vraća u normalno stanje, nakon što je bio paraliziran panedmijom COVID 19. Normalan život ljudi je bio obustavljen, a vlade širom svijeta se i dalje suočavaju s velikim izazovima. Službene statistike pokazuju da je kriminal opao u velikim gradovima širom Evrope i svijeta. Iako je usljed pandemije nasilje na ulicama smanjeno, širom svijeta je zabilježen porast porodičnog nasilja.

Nasilje u porodici je postalo svakodnevnica

Šokatna je statistika koja nam govori da je od početka pandemije COVID -19 nasilje u porodici u porastu.

Kako prenosi Jutarnji.hr, mnogima vlastiti dom nije “sigurno mjesto”, objavilo je Njemačko udruženje za savjetovajne i pomoć ženama (BFF). Možemo slobodno reći da mnogima dom nikada nije bio sigurno mjesto, jer je za neke osobe obiteljsko nasilje postalo način života.

Jedna od članica Francuskog saveza roditelja naglasila je da osim stresa, koji se javlja iz straha od potencijalne zaraze, nesigurnosti i gubitka zaposlenja povećavaju šanse za sukobe u porodicama. Zajednice koje su do neki dan bile harmonične došle su do faze pucanja i eskalacije nasilja, prenosi Jutarnji.hr.

U Kini, gdje se stabiliziralo stanje, izvještaji su pokazali da je trostruko povećano nasilje nad ženama, i to u periodu kada su mjere bile najrigoroznije. U Španiji je 35-godišnju majku s dvoje djece ubio njezin partner. U Francuskoj je nasilje u porodici poraslo za više od 30 posto. Država će platiti hotelski smještaj za žene koje trpe nasilje u porodici i otvoriti oko 20 centara za savjetovanje u trgovinama širom zemlje, kako bi žene mogle potražiti pomoć dok kupuju kućne potrepštine. Najavljena je i pomoć od milion eura za organizacije koje se bore protiv nasilja u porodici. U Italiji je broj poziva upućenih prema “Telefono Rosa”, najvećoj liniji za pomoć u slučaju porodičnog nasilja, u prve dvije sedmice marta pao za 55 posto u odnosu na isti period prošle godine, ali je naglašeno da takav trend ne znači smanjenje nasilja prema ženama, već je prije riječ o tome da su žrtve još više izložene kontroli i agresiji. U Australiji je, tokom novonastale situacije, Google registrovao najviše pretraga za pomoć u slučaju nasilja u porodici, s porastom od 75 posto, a vlada te zemlje je predstavila paket pomoći od 92 miliona dolara za podršku žrtvama.

U pojedinim zemljama, žene koriste kodne izraze u apotekama kako bi dale do znanja da im je potrebna pomoć, piše CNN. Porast nasilja zabilježen je i u Argentini, Kipru, Singapuru, Kanadi, Njemačkoj, Španiji, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama, prenosti Diskirminacija.ba

Samo te gledam, niko ti ne može pomoći 

Kako piše portal Diskirminacija.ba, najviše su nasiljem pogođene žene. Njihova komunikacija s vanjskim svijetom, kao što su udruženja za pomoć, policija, ili neka druga služba, otežana je zato što su pod stalnim nadzorom nasilnika.

Vlade širom svijeta, na osnovu statistike i aktivnosti organizacija koje se bave ovom problematikom, donijele su set mjera i odvojile finansijska sredstva kako bi se ovi problemi spriječili, ili žrtve nasilja adekvatno izmjestile u sigurne kuće.

U Briselu, početkom aprila Predsjedavajuća komiteta za prava žena Evropskog parlamenta, Evelyn Regner, iznijela je podatak da se nasilje u porodici povećalo za jednu trećinu u prvoj sedmici od uvođenja mjera oganičenog kretanja. Regner je apelovala  na vlade da u doba krize prouzrokovane COVID-19 pandemijom intenziviraju podršku žrtvama rodno zasnovanog nasilja.

Istakla je: “Ovi dani i sedmice posebno su opasne za žene. Svi smo trenutno svjedoci teških psiholoških izazova prouzrokovanih karantinom. Međutim, one žene i djeca koje žive u domovima koji su mjesta opasnosti i nesigurnosti, nalaze se pred dodatnim izazovom. Zbog toga moramo proširiti naše aktivnosti da zaustavimo nasilje nad ženama”.

Ona je pozvala države da se odlučno izbore s ovim problemom i da aktivno obavještavaju građanstvo gdje i kako žrtve nasilja mogu dobiti pomoć. Ovdje treba uključiti ​​i inovativne načine kontaktiranja i alarmiranja policije, poput tekstualnih poruka ili internetskih chatova, te upotrebu kodnih riječi u komunikaciji s liječnicima. Osim toga, broj mjesta u ustanovama za zaštitu od nasilja i sigurnim kućama mora biti veći. Takođe je poručila da bi EU morala finansijski podržati mjere država članica, pomažući im da komuniciraju o tim mjerama.

Kako se Bosna i Hercegovina bori s nasilnicima?

Kako prenosi Balkaninsight.com, nema izvještaja i podataka o nasilju u porodici od početka pandemije, ali aktivisti naglašavaju da se očekuje porast broja u narednim mjesecima. Također, u razgovoru za televiziju N1 psihologinja Dželila Mulić-Čorbo je potvrdila ove navode i istakla da nije povećan broj prijava nasilja u porodici, te da u Bosni i Hercegovini nema zvanične statistike, što nije slučaj s drugim zemljama u regionu.

Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BIH obratila se nevladinim organizacijama koje vode sigurne kuće za smještaj žena i djece žrtava nasilja s nekoliko pitanja, kako bi planirali interventne mjere.

Da li smatrate da trenutna situacija s korona-virusom (kućna izolacija članova porodice, strah, psihoza, policijski čas, poremećaj u snabdijevanju i td.) ima potencijal da utiče na porast slučajeva nasilja u porodici u BIH ili očekujete da intenzitet ovog problema bude nepromijenjen?

Da li su postojeći kapaciteti usluge SOS telefona dovoljni da odgovore na eventualni porast telefonskih poziva?

Koji oblik asistencije (politička, medijska, materijalna) Agencije za ravnopravnost spolova BIH bi bio potreban kako bi se prevazišli eventualni problemi nedostatka kapaciteta postojeće usluge SOS telefona (npr. uvođenje nove SOS linije, finansijska pomoć za dodatno osoblje i sl.)?

Nakon što dobije potrebne odgovore od nevladinih organizacija koje rade direktno sa žrtvama nasilja, Agencija će otpočeti realizaciju predviđenih mjera s ciljem smanjenja opasnosti od nasilja nad ženama i djecom.

A kako prenosi portal Diskiminacija.ba, u sigurnoj kući u Modriči već raspolažu procentualnim podacima koji ukazuju da je, otkako su uvedene mjere ograničenja kretanja, došlo do povećanja nasilja nad ženama. U martu 2020. godine zabilježeno je 22 posto više poziva putem SOS telefona u odnosu na isti period 2019. godine, kažu iz Udruženja građana Budućnost koje vodi sigurnu kuću u Modriči.

Povećanje su zabilježili i u Mostaru gdje sigurnu kuću vodi Udruženje Žena BiH. Navode da se povećao broj poziva na SOS telefon, kao i poziva relevantnih institucija za smještaj u sigurnu kuću žena i djece koji trpe nasilje.

Iako još uvijek ne postoje zvanični podaci u BiH, UN Women je u komunikaciji sa sigurnim kućama saznao da je potreba za zaštitom žrtava nasilja u porastu, bilo kroz potrebe za smještajem u sigurnu kuću, ili kroz povećan broj poziva na SOS telefone, prenosti Diskriminacija.ba

Zbog ograničenih kapaciteta smještaja novih korisnica, sigurne kuće su pokrenule projekat i proceduru unutar kapciteta, kako bi se izdvojile dvije prostorije odvojene od ostalog dijela kolektiva, gdje bi se smještale nove žene i djeca po prijavi nasilja. Pri tome bi se poštovale sve mjere kriznih štabova i zdravstvenih institucija, što podrazumijeva brzo testiranje prije prijema i testiranje iz brisa. “U ovo trenutku čekamo preporuke Kriznog štaba i Zavoda za zdravstvo o proceduruma za institucije i prijema novih korisnika u već postojeće klektive,” navela nam je Dželila Mulić-Čorbo, psihologinja/psihoterapeukinja iz Fondacije lokalne demokratije. Na pitanje šta nakon pandemije, odgovorila nam je da “Sigurne kuće trebaju da budu otvorene i potpomognute sistemom, kako finansijski tako i logistički. Fondacija lokalne demokratije je tokom trajanja pandemije COVID 19 u kotinuitetu pružala besplatnu psihlošku i pravnu podršku putem telefona, maila i online platformi, a SOS telefon za prijavu nasilja radi 24/7 i pruža sve neophodne informacije i podršku. Također je neophodno da što više medijski pričamo o posljedicama nasilja te da se nastavi kontinuirana psihološka i pravna podrška za žene i djecu žrtve nasilja u porodici.”

U razgovoru sa Amrom Hodžić, višom stručnom saradnicom za odnose sa javnošću – portparolkom Općinskog suda u Sarajevu, saznajemo “da se tokom protekla dva mjeseca, dok je trajala pandemija, nije mijenjalo ništa od uobičajene prakse kad su u pitanju  predmeti  nasilja u porodici. Naime, radi se o predmetima hitne prirode i Zakon o zaštiti nasilja u porodici propisao je  rokove postupanja u ovim predmetima. U skladu sa članom 18. navedenog Zakona, policijska uprava je obavezna za svaki prijavljeni slučaj podnijeti zahtjev u roku od 12 sati od saznanja za nasilje, a  članom 19.  istog Zakona je propisano da je nadležni sud dužan u roku od 12 sati od prijema zahtjeva postupiti po zahtjevu i donijeti rješenje, (u stavu 2 istog člana imamo izuzetak u pogledu ovih rokova ukoliko je potrebno da se provede vještačenje- 7 dana). Sudije ovog odjeljenja su u svemu postupale u skladu sa citiranom zakonskom odredbom i donosili rješenja u roku od 12 sati od dana prijema zahtjeva za izricanje zaštitnih mjera.”

Zaštitimo žene

Podaci OECD-a pokazuju da 70% radne snage u zdravstvu čine žene i da je problem pandemije najvećim dijelom prevaziđen uz njihove zasluge. Nadolazeća ekonomska kriza mnogo više će da pogodi upravo žene, koje će prije ostati bez zaposlenja nego muškarci. Do tada vlade moraju osigurati mjere kako bi se pomoglo ženama u BiH, te one moraju biti fokusirane na to da se sve žene i djevojčice osjećaju sigurno i zaštićeno u svojim kućama.

 

Tekst je nastao u sklopu projekata Rod i pravosuđe, koji provodi Atlantska inicijativa i podržava Švedska. Stavovi izneseni u ovom tekstu su stavovi autora i nužno ne odražavaju stavove projekta.

About The Author