RTRS: „Telering“, 27. maj 2020.

STRASTVENA ODBRANA: Ako se u političkom TV intervjuu neko ostrasti, to bi trebao biti političar. Novinar nikako. Oštrim pitanjima, jakom argumentacijom i hladnom glavom novinar može isprovocirati burne reakcije, pa i izvući informacije koje taktičan političar ne bi priznao u stanju smirenosti. Mato Đaković nije demonstrirao ništa od toga. Naprotiv! U razgovoru s Branislavom Borenovićem, predsjednikom PDP-a, toliko je strastveno, iracionalno i prozaično branio Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a, da se to ne viđa svaki dan čak ni na RTRS-u. To ne samo da nije bilo novinarstvo nego nije bio ni PR. Politički PR, koliko god bio pristrasan i selektivan, ipak podrazumijeva i neke činjenice.

VLAST NIJE SNSD, VEĆ PDP: Zamjerajući PDP-u što je podržao Rezoluciju o poštivanju žrtava fašističkog režima, Đaković optužuje PDP da je saveznik SDA, koja je predložila Rezoluciju. Kada ga Borenović ispravi podatkom da je Rezoluciju predložila opoziciona Naša stranka, podsjećajući na ustaške zločine, voditelj apeluje: „Pustite se istorije, Vi ste mlad čovjek.” Koliko Đakovića zanimaju činjenice, ilustruje i njegova tvrdnja da koalicioni partner SDA nije SNSD, nego PDP! Borenović spremno pita ko je izabrao ministricu Biseru Turković, te v.d. direktore u zajedničke institucije i druge funkcionere. Nije se Đakoviću svidjelo ni kada je Borenović rekao da je Dodik predao Hrvatskoj važnu istorijsku građu o Jasenovcu. Ni to što je rekao da se SNSD-ovi zastupnici nisu smjeli zamjeriti stranačkom šefu koji je blizak HDZ-u. O Đakovićevoj neobjektivnosti svjedoči i cinično pitanje – ima li išta da je vlast u RS-u uradila dobro? Borenović podsjeća da je „pokretna bolnica“ postala pašnjak, da je garaža za zdravstveni sektor plaćena 35 miliona KM, da maske nabavlja turistička agencija, te da je u RS-u procenat smrtnosti od posljedica zaraze najviši u regionu.

ĐAKOVIĆEV NADREALIZAM: Kako Đaković argumentira? „Samo još recite da je Dodik donio virus.“ Slično je reagovao i na druge odgovore u kojima je gost podsjetio na brojne afere poput „korona zabave“, prisluškivanja, izbor SNSD-ovog ministra koji je studirao 12 godina. Voditelj ne voli činjenice ni statističke pokazatelje, pa iznosi paušalna zapažanja i isprazne fraze: „Opozicija bi samo da se svađa“; „U RS-u su kao rogovi u vreći, dok je sarajevska politika jedinstvena.“ Voditeljski nadrealizam.

FACE TV: „Centralni dnevnik sa Senadom Hadžifejzovićem, 29. maj 2020.

STUDENTSKA FOTOGRAFIJA GORDANE TADIĆ: Naziv ulice u kojoj živi, škola koju je završila, funkcije koje su obavljali članovi njene porodice, pa i studentska fotografija iz 1985. godine. Sve su to gledaoci čuli i vidjeli u intervjuu s glavnom tužiteljicom Tužilaštva BiH Gordanom Tadić, kao da je riječ o revijalnom programu, a ne razgovoru u udarnoj političkoj emisiji. Ali, o predmetu „Respiratori“ nisu saznali ništa. Ko je nalogodavac? Tužiteljica ne zna. Ima li sumnju? Kao glavna tužiteljica ne smije je imati, radi samo na osnovu čvrstih dokaza. Šta je u ovoj aferi „pranje novca“, ne može reći. Veliki dio intervjua potrošen je na formalno-pravne procedure koje gledaocima malo znače. Mnogo priče, previše formalnih detalja, gotovo nikakvih informacija o osumnjičenima, a ni o drugim funkcionerima čija se imena svakodnevno spominju u javnosti i u medijima, ali koji Tužilaštvu nisu zanimljivi. A ni voditelju „Centralnog dnevnika“.

NOVINARSTVO PO MJERI TUŽITELJICE: „Istraživačko novinarstvo dokazalo se u punom kapacitetu“, ocjenjuje gošća. Zahvaljujući njemu, preciznije – naslovu na portalu, Tužilaštvo BiH je počelo prikupljati dokaze o aferi „Respiratori“. Kada voditelj konstatuje kako bi bilo dobro da je i prije pratila medijske objave o brojnim aferama, očekujemo pitanja o slučajevima koji nisu ničim rezultirali. Izbor je zaista širok – od kupovine diploma, preko sportskih kladionica, potkivanja, Aluminija, vrbovanja selefija za terorizam, ubistava Davida Dragičevića i Dženana Memića, do mobilne bolnice i prisluškivanja opozicije. O ovim aferama mediji su izvještavali mjesecima. I to ne anonimni portali, nego kredibilni mediji s autorskim tekstovima i konkretnim podacima. Ali, Hadžifejzović se ne zadržava ni na jednoj od njih. Pita da li je vrijeđaju optužbe Bakira Izetbegovića. Jesu li to njegovi pritisci i prijetnje da bi neko drugi došao na njeno mjesto? Nedostatak vremena očito nije razlog za izostavljanje pitanja o lošem radu Tužilaštva BiH, jer se pitanju o političkim pritiscima Izetbegovića na tužiteljicu vraćao nekoliko puta.

NIŠTA KONTRA ČOVIĆA I DODIKA: Iako tužiteljica rijetko gostuje u medijima, što je razlog više da se ovaj intervju iskoristi za pitanja o obustavljenim istragama, slučajevima bez epiloga i brojnim kritikama na rad Tužilaštva, o tim temama gotovo ništa. I kada voditelj konačno pita ima li istraga protiv Milorada Dodika i Dragana Čovića, tužiteljica odgovara da postoji prijava protiv Bakira Izetbegovića. Podrobno je objasnila na šta se odnosi. Krivična prijava protiv lidera SDA svakako ima informativnu vrijednost i svaki novinar bi htio čuti o njoj. Ali, iako se pitanje odnosilo na Dodika i Čovića, o njima nije rečeno ništa, a voditelj na tome ne insistira. A trebao je. Tako se intervju pretvorio u priču o ugroženosti tužiteljice. „Napadaju Vas kada radite, napadaju Vas kada ne radite“, suosjeća Hadžifejzović.

FACE TV: „Centralni dnevnik sa Senadom Hadžifejzovićem“, 30. maj 2020.

DOBRO UPUĆENI MEKTIĆ: Intervju s Draganom Mektićem, članom Komisije Parlamenta BiH koja istražuje stanje u pravosudnim institucijama, i ovaj put bez dlake na jeziku. Direktna pitanja Senada Hadžifejzovića i eksplicitni, dobro argumentovani odgovori Mektića. Budući da je gost ranije više puta prozivao tužiteljicu Gordanu Tadić zbog podložnosti političkim utjecajima, voditelj pita – imate li dokaze da je Tadić HDZ-ova. Mektić je kao član navedene komisije očito dobro upućen sagovornik koji iznosi relevantne statističke podatke. Od njega su gledaoci saznali da je Tužilaštvu BiH zanimljiv samo jedan dio Federacije. Preciznije, da je u dijelovima s bošnjačkom većinom četiri puta više istraga nego u RS-u i višestruko manje nego u kantonima s većinskim hrvatskim stanovništvom. Ali, kakva je dobit tužiteljice od dogovora SNSD-a i HDZ-a, zanima voditelja. Mektić je, po običaju, otvoren i konkretan u svojim odgovorima, bez političkih floskula, birokratskih fraza, skretanja s teme, pa su se nizala zanimljiva pitanja. Je li HDZ preko Tadić naručio aferu protiv SDA, koja je, uzdajući se u svog koalicionog partnera, nasjela, i sad HDZ preko Tadić drži SDA u šaci?

MILIĆEVIĆ I PEHAR SVJEDOCI, NE OSUMNJIČENI: Pričao je Mektić i o tužiocima koji su zataškali slučajeve „Diploma“, „Sportske kladionice“ i „Potkivanje“. Hadžifejzović opravdano insistira na imenima, a Mektić ih spremno izgovara. Kad gost prognozira kako će „Respiratori“ pasti na sudu zbog slabe argumentovanosti, voditelj postavlja logično pitanje – zašto je onda Tadić uopće podizala optužnicu? Gledaoci su saznali mnogo zanimljivih detalja. Između ostalog i to da Komisija istražuje i broj predmeta po prijavama Tužilaštva u kojima su optuženici oslobođeni sudskim presudama. A to građane košta. Zbog budžetskih naknada oštećenima. To će, najavljuje Mektić, biti izneseno na javnom saslušanju. Za razliku od tužiteljice Tadić koja insistira na tajnosti rada, Komisija traži javnost. Govoreći o „simptomatičnom radu Tužilaštva“ koje je u slučaju „Respiratori“ zaobišlo sve kadrove HDZ-a, voditelj skreće pažnju na činjenicu da su ispitani i Jelka Milićević, ministrica finansija FBiH, i Davor Pehar, direktor ZZJZ FBiH. „Da, ali u svojstvu svjedoka, a ne osumnjičenih“, pojašnjava Mektić.

ZAKLJUČAK: Ostrašćenost kakvu je u „Teleringu“ ispoljio Đaković rijetko se viđa i kod najneiskusnijih novinara. Ovakva nepripremljenost za intervju te flagrantno iskrivljavanje stvarnosti neprihvatljivi su i za početnika, a kamoli za novinara javnog RTV servisa. U intervjuu s Gordanom Tadić, koji je trajao gotovo sat i po, potpuno neopravdano su izostavljena pitanja o rezultatima rada Tužilaštva BiH, brojnim prekinutim istragama, kao i višemjesečnim aferama bez sudskog epiloga. Mnogo zanimljiviji, dinamičniji i informativniji bio je intervju s Draganom Mektićem, članom Komisije koja istražuje rad Tužilaštva BiH.