Neodgovoran odnos vlasti prema vodozaštitnim zonama i gradnja tamo gdje je ne bi smjelo biti, doveli su u opasnost izvorišta pitke vode

Svi su složni: voda je jedno od najvećih prirodnih bogatstava BiH, ali problem leži u maćehinskom odnosu prema tom bogatstvu. Dugogodišnje redukcije vode u Sarajevu česta su medijska tema, ali uprkos svim prigovorima građana, problem ostaje neriješen. Dževad Koldžo, nezavisni konsultant za problematiku neprihodovane vode, nema dileme: “Sarajevo ima dovoljno vode; druga je stvar kako se mi odnosimo prema toj vodi. Iz Sarajevskog polja se crpi 3,5, gotovo 4 kubika vode u sekundi; to bi bilo dovoljno vode za nešto više od dva miliona stanovnika. Treba dodati industriju, stočni fond, turiste, ali bez obzira, ostaje činjenica da je ova količina vode koja se sakuplja na izvorištima više nego dovoljna za uredno snabdijevanje Sarajeva.”

Gdje nestaje voda?

Koldžo upozorava kako nije pitanje da li će doći do kolapsa sistema vodosnabdijevanja, već kada će do njega doći. “Vodovod zna koliko je vode isporučio i koliko je fakturisao; razlika između toga je neprihodovana voda. Postoje dvije vrste gubitaka vode: stvarni odnosno fizički i prividni ili komercijalni gubici. Komercijalni gubici su krađa vode, zatim, ako su vam neispravni mjerni uređaji, kao i kad vam neko nedostaje u bazi podataka, dok stvarne gubitke podrazumijevaju sva curenja: na rezervoarima, vodovodima ili bilo koje druge vrste”, objašnjava Koldžo.

I dok se Sarajevo suočava sa stalnim nedostatkom vode u vodovodnom sistemu, ni najave o gradnji u vodozaštitnim sistemima ne ostavljaju mjesta optimizmu. Još kada je u septembru prošle godine na lokalitetu Trnova postavljen kamen-temeljac za izgradnju Buroj Ozone Cityja, najavljenog kao projekat najvećeg turističkog grada u regionu, reagirali su – građani. Tačnije, Udruženje građana Eko akcija, upozorivši kako investitor nije ispoštovao zakonsku proceduru, odnosno, da mu je bila obaveza da od Federalnog ministarstva okoliša i turizma zatraži provođenje postupka procjene uticaja na okoliš. Buroj Ozone City trebao bi se graditi u vodozaštitnoj zoni izvorišta Bijele rijeke, koja je prema Prostornom planu Kantona Sarajevo (2003.-2023.) predviđena da bude korištena za snabdijevanje Sarajeva vodom u postplanskom periodu, odnosno nakon 2023. Iz Kantonalnog ministarstva prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša nismo dobili odgovor na upit da li gradnju Buroj Ozone Cityja smatraju ugrožavanjem vodozaštitne zone, iako smo ga poslali na njihovu adresu.

Anes Podić iz Udruženja Eko akcija smatra kako je nadležno federalno ministarstvo trebalo pokrenuti upravni postupak protiv Opštine Trnovo, koja je izdala dozvolu o gradnji, te da je ta dozvola morala biti poništena. “Pored toga, preusmjeravanje voda iz izvorišnog područja Bijele Rijeke za potrebe turističkog naselja, kao i za potrebe postrojenja za vještački snijeg na Bjelašnici, dramatično će smanjiti kapacitet i mogućnosti Bijele Rijeke za vodosnabdijevanje Sarajeva, što je u suprotnosti odredbi Zakona o vodama FBIH (član 47.), po kojima snabdijevanje stanovništva vodom ima prioritet u odnosu na sve druge namjene.”

Federalna ministrica okoliša i turizma Edita Đapo, u izjavi za N1, kaže kako se njima investitori nisu ni obraćali. “Da bi se apliciralo za ekološku odnosno okolinsku dozvolu, potrebno je da bude u prostornom planu opštine i da ima građevinsku dozvolu i vodnu saglasnost. Da li oni to imaju, ja zaista ne znam, ali znam da u federalno ministarstvo nije stigao nikakav zahtjev za izdavanje okolinske dozvole.”

Ko je nadležan?

Vrijedi spomenuti da u Strategiji upravljanja vodama FBiH stoji kako “sva zaštićena područja, u kontekstu zaštite prirode, imaju posebno izraženu biološku raznolikost, a jedna od osnovnih ideja u donošenju zaštitnih okvira bila je ukupno održanje zatečenih ekoloških odnosa i ublažavanje negativnih antropogenih utjecaja, kako bi se zaštitili prirodni resursi u čijim okvirima su površinske i podzemne vode. U Federaciji BiH upravljanje okolišem je u nadležnosti Federalnog ministarstva okoliša i turizma, te kantonalnih ministarstva. Na nivou države Bosne i Hercegovine, ove nadležnosti su u okvirima Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa. Pored nositelja aktivnosti zaštite okoline, u ove procese su uključeni Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva kao i kantonalna ministarstva. Briga o zaštićenim područjima regulirana je Zakonom o zaštiti prirode, kojim se uređuju zaštita, očuvanje, obnova i održivi razvoj prirode u Federaciji BiH. Zakonom su obuhvaćene opće i posebne mjere zaštite uspostavljanjem zaštićenih područja. U nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine su zaštićena prirodna područja i nacionalni parkovi, a u nadležnosti kantona zaštićeni pejzaži i spomenici prirode. U kategoriju zaštićena područja uvrštavaju se, po Zakonu o vodama, i zaštićene zone izvorišta”.

U novembru prošle godine, učesnici građanske javne rasprave o snabdijevanju Sarajeva vodom, Udruženje građana Eko akcija, te Građanska inicijativa Borba za život iznijeli su svoje zahtjeve Skupštini Kantona Sarajevo u kojima, između ostalog, stoji:

– Obezbijediti potpuno snabdijevanje svih građana pitkom vodom. Hitno donošenje rezolucije kojom će se obavezati Vlada Kantona da, zajedno sa ostalim nadležnim institucijama, u što kraćem roku donese Plan vodosnabdijevanja Sarajeva. Plan treba da definiše potrebne aktivnosti, resurse i odgovorne institucije za njegovo sprovođenje, te precizira rok do kojeg će biti obezbijeđeno potpuno snabdijevanje svih građana Sarajeva pitkom vodom.

– Trajno zaštititi postojeća i planirana izvorišta pitke vode. Hitno donošenje Odluke o zaštiti izvorišta iz kojih se Sarajevo snabdijeva pitkom vodom. Odluka treba da donese takve mjere i uvaži takve granice vodozaštitnih zona koje će obezbijediti potpunu i trajnu zaštitu postojećih i planiranih izvorišta od svih vidova zagađenja u skladu sa pravilima koja su na snazi u zemljama EU.

– Zabraniti dalju izgradnju na Bjelašnici, Igmanu i Treskavici. Hitno donošenje Odluke o zabrani dalje izgradnje na Bjelašnici, Igmanu i Treskavici koja će vrijediti sve do donošenja Odluke o zaštiti izvorišta.

– Obezbijediti sve potrebne ljudske i materijalne resurse Zavodu za javno zdravlje Kantona Sarajevo kako bi mogli obavljati kontrolu kvaliteta vode za piće u skladu sa odredbama Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće i vanrednim potrebama uzrokovanim redovnim redukcijama vode u Sarajevu.

– Obavezati KJKP “Vodovod i kanalizacija” i Zavod za javno zdravlje Kantona Sarajevo da građanima pružaju tačne, detaljne i pravovremene informacije o kvalitetu vode za piće i stanju snabdijevanja vodom.

– Osigurati da Vlada i institucije Kantona Sarajevo ispoštuju odredbe Aarhuške konvencije u svim pitanjima koja se tiču vodosnabdijevanja. Ovdje posebno ističemo da Vlada mora ispoštovati obavezu punog učešća zainteresovanih pojedinaca i organizacija u odlučivanju i dostupnost svih potrebnih informacija.

Stanje izvorišta

Uz zahtjeve, razložno je upozoreno i na stanje izvorišta: kako su izvorišne vode Vrela Bosne već godinama zagađene fekalijama koje najvjerovatnije dolaze iz otpadnih voda bjelašničkih apartmana. Vlasti ne pokazuju nikakvu namjeru da provedu energičnu i nezavisnu istragu na osnovu čijih nalaza bi se identifikovali i eliminisali izvori zagađenja. Naprotiv, nezakonita gradnja na Bjelašnici se nastavlja, a u procesu odobrenja su i planovi da se ona dramatično intenzivira. Dodatnu prijetnju predstavlja moguće trovanja vode u vodovodu opasnim mikroorganizmima koji su otporni na tretman hlorom, a mogu uzrokovati epidemije… Istovremeno, broj analiza kvaliteta vode koje obavlja zakonom ovlaštena institucija je više nego nedovoljan.

“Da stvari mogu biti još i gore, dokazuje nedavno finaliziranje procesa donošenja odluke kojom će se dramatično smanjiti vodozaštitna zona u Sarajevskom polju. To će voditi gotovo potpunom i nepovratnom urušavanju kvaliteta vode koju pijemo. Sve ovo vrijeme, odluke koje su ključne za vodosnabdijevanje donose se bez učešća građana, suprotno odredbama domaćih zakona i međunarodnih konvencija čiji je potpisnik Bosna i Hercegovina”, stoji u upozorenju objavljenom na stranici Eko akcije.

Dakle, vode imamo, ali njena izvorišta ne štitimo onako kako bismo morali, sistem vodosnabdijevanja trpi gubitke kroz neprihodovanu vodu i loše gazdovanje, a pasivan odnos vlasti prijeti kolapsu. U zemlji koja se diči bogatstvima vode, a ne cijeni ih i ne čini ništa da te vode zaštiti.