Diže ruke od svega
’’Nisam vidovit, ali se sve dalo iščitati iz tog brzog procesa. Ne znam, čovjek obije kiosk pa se sudi dvije godine…’’, izjavio je medijima u Mostaru na dan presude u Bihaću Duje Šantić, sin ubijenoga generala Vlade Šantića, piše Slobodna Dalmacija.
Županijski sud u Bihaću u ponedjeljak je nepravomoćno oslobodio bivšeg časnika Armije BiH Hamdiju Abdića optužnice za ubojstvo generala Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Vlade Šantića. Optužnice za ubojstvo oslobođeni su Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Ružnić, Indijan Alibegović i Enver Keranović, pripadnici postrojbe kojom je zapovijedao Abdić.
Šantić kaže kako nije iznenađen presudom, ali i da diže ruke od svega.
’’Da imam podršku od Hrvatske, vjerujte mi da bih išao u Strasbourg i ne bi to baš tako završilo da imam novca. Nemam podršku ni od Hrvatske ni od BiH, tako da sam primoran zaustaviti ovo sve. Baš sam primoran i ne znam, moram stupiti dolje (Bihać) s Tužiteljstvom da se obustavi žalba na presudu jer nema smisla budući da to šteti meni i mojoj obitelji’’, rekao je i istaknuo kako je cijeli ovaj proces i sve ovo iščekivanje bio veliki stres i teret njegovoj obitelji.
Tajni svjedok otkrio sve
Ubojstvo generala HVO-a počelo se rasvjetljavati tek nakon što je to, u nekoliko navrata, najavio bivši ministar sigurnosti u Vijeću ministara BiH Fahrudin Radončić. Nedugo nakon te najave ministra Radončića, 2014. godine javio se tajnoviti svjedok događaja koji je otkrio lokaciju, potencijalno mjesto gdje je 19 godina bilo skriveno Šantićevo tijelo. Upravo ovaj tajni svjedok postao je zaštićenim svjedokom Tužiteljstva USŽ-a u ovom slučaju. Prije pet godine ponovno je aktualizirano ubojstvo generala Šantića. U centralnom Dnevniku Face TV nakon najave, tek što je počelo emitiranje priloga o ubijenom generalu HVO-a Vladi Šantiću, u kojem je njegov sin Duje govorio o odgovornima za generalovo ubojstvo i zataškavanje tog slučaja, na Face televiziji nestalo je – slike. Uzrok je bio nestanak struje. Struja je isključena na tri prijemnika i agregatu tako da je javnosti u BiH onemogućeno vidjeti prilog. Duje Šantić tada je bio uvjeren kako je to bila smišljena sabotaža.
(…)
Nakon godine šutnje, sve do 2013. istragu preuzima Federalna uprava policije po izravnoj zapovjedi Dragana Lukača, koji ponovno pokreće istragu. U toj istrazi su tragovi krvi generala Šantića pronađeni na stepeništu hotela “Sedra”, tavanu željezničke stanice (u ratu sjedište Vojne policije), a prema opisu zaštićenog svjedoka, pronađena je i bačva u kojoj su trebali biti ostaci tijela ubijenoga generala.
Na iskopavanje bačve nisu pozvani predstavnici Instituta za nestale osobe koji su po zakonu trebali biti prisutni. Pozvani su tek nakon tjedan dana. Iako im je tada rečeno da s 99-postotnom sigurnošću mogu potvrditi da je riječ o ostacima tijela njegova oca, koji je mrcvaren, pretučen, upucan, ubačen u bačvu, poliven kiselinom i zapaljen, na kraju je DNK analiza bila negativna, podsjetio je tada Duje. Ono što je također paradoks jest činjenica da je slučaj ratnog zločina prekvalificiran u civilno ubojstvo. (Miroslav Landeka, Jutarnji list)
HAZU s 36 godina zakašnjenja
I evo ih sada, trideset i jednu godinu otkad nose novo ime, akademici su se oglasili s pompoznim i rijetko iritantnim te šupljim tekstom u kojem dociraju politici i državi kako bi se trebali postaviti u pristupnim pregovorima između Europske unije s jedne te Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore s druge strane. Bez obzira na to što tih pregovora nema na vidiku, oni su prepoznali moment i objavili dokument pod naslovom “Prilozi za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa prilikom pregovora Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Srbijom u pogledu njihovog ulaska u Europsku uniju”. Nevjerovatno je prvo da nešto što dolazi iz Akademije može ponijeti ovako glup naslov, budući da Republika Hrvatska nije ta koja pregovara s bilo kim oko ulaska u Europsku uniju. Ona, kao i svaka država, može i treba razgovarati s drugim državama o međusobnim otvorenim pitanjima. Ovaj naslov, dakle, nemušto pokušava sakriti da je jedini cilj HAZU u sugestiji državi da blokira ulazak susjednih zemalja u EU ukoliko ne dobiju nekakvu moralnu satisfakciju. Suvišno je i spominjati da je stvarni životni i nacionalni interes Hrvatske da sve tri zemlje što prije uđu u Uniju, ali akademici tako ne misle. Što je lako zaključiti uvidom u čitav tekst koji se može naći na ovom linku, https://www.info.hazu.hr/2022/05/prilozi-za-zastitu-hrvatskih-nacionalnih-interesa-prilikom-pregovora-republike-hrvatske-s-bosnom-i-hercegovinom-crnom-gorom-i-srbijom-u-pogledu-njihova-ulaska-u-europsku-uniju/. Štoviše, s obzirom na to da je nacionalizam oduvijek posvađan sa stvarnošću i realnim interesima ljubljene nacije, ovdje se susrećemo zapravo s revoltom što se sada konačno otvorila mogućnost da susjedne zemlje jednog dana uđu u EU, što za autentične hrvatske nacionaliste koji sjede u akademiji i ispisuju kilometre beznačajnog teksta označava teški poraz. Budući da je jedini cilj hrvatskog nacionalizma u odvajanju od ikakve Jugoslavije i balkanskog konteksta. Ulaskom preostalih jugoslavenskih zemalja u EU, obesmislio bi se čitav projekt i zato je ovaj tekst objavljen sada, kad se nazire novo raspoloženje unutar EU za širenje na zemlje Zapadnog Balkana.
ilo bi, naravno, bolje da nije i da smo na političkim proglasima ovdašnjih akademija ostali i bez Memoranduma SANU, a kamoli nastavili dalje. Ali Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti je odlučila odgovoriti s trideset i šest godina zakašnjenja, s tom razlikom što je njihov tekst puno benigniji zahvaljujući sretnoj okolnosti da glas te akademije ne znači ništa u javnosti.
Ima tu nekih općih mjesta i nepolitičkih momenata, ima i istinitih tvrdnji, ali sve to ostaje u sjeni pretencioznosti i neskrivenog banalnog nacionalizma, uslijed kojeg nude kafanske odgovore na kompleksna pitanje. Pa tako u Bosni i Hercegovini predlažu treći entitet, a Srbiji zamjeraju tzv. jasenovački mit i nepravedan odnos prema Alojziju Stepincu. I na kraju se čovjek nađe pred tragikomičnom spoznajom da se čitav trust akademijinih mozgova okupio i napisao nekoliko kartica teksta, samo zato da bi relativizirali stvarnost ustaške države i kolaboraciju Alojzija Stepinca. Za takvo što nam pak ne treba akademija, dovoljan će biti izlazak u kvartovsku birtiju. (Dragan Markovina, Oslobođenje)
Vesna Pusić: Hrvatska politika prema BiH je kao da pucate mitraljezom u sopstvene noge
Bivša ministarka spoljnih poslova Hrvatske Vesna Pusić oštro je danas kritikovala državnu politiku Hrvatske prema Bosni i Hercegovini i ocenila da je ta politika toliko protiv hrvatskih interesa da sve izgleda kao da “pucaš iz mitraljeza samom sebi u obe noge”.
“Hrvatska politika prema BiH je toliko protiv hrvatskih interesa da ja nemam reči, kao da pucaš mitraljezom samom sebi u obe noge. Hrvatska ustvari nema politiku prema BiH, već prema HDZ-u BiH. A vitalni hrvatski interes je stabilna i prosperitetna BiH”, kazala je Vesna Pusić na regionalnoj konferenciji “Quo vadis, Balkan”.
Navela je da Hrvatska ima više od hiljadu kilometara granice sa BiH. “Samim tim, nema ništa prirodnije nego da težimo da BiH bude stabilna. Ali, naše politike su učinile sve da to upropaste, one su upropastile sopstveni kredibilitet”, kazala je Vesna Pusić.
Ocenila je da “momentalno” treba pojačati prisustvo EUFOR-a u BiH i započeti rad na pisanju demokratskog ustava, jer ne može ustav jedne države da bude “četvrti apendiks mirovnog sporazuma”.
Vesna Pusić je dodala da je u BiH potrebna promena izbornog zakona, i to po osnovnom demokratskom principu “jedna osoba – jedan glas”, a potom treba ugraditi i mehanizme zaštite kolektivnih prava.
Prema njenim rečima, EU mora da odluči da je Zapadni Balkan njeno geopolitičko i bezbednosno pitanje koje mora da reši.
Saša Magazinović iz Socijaldemokratske partije BiH ocenio je da dobrosusedski odnosi u regiji ne postoje, jer Srbija i Hrvatska vrše “tihu agresiju” na Bosnu i Hercegovinu.
“Oni se lažno predstavljaju kao garanti Dejtonskog mirovnog sporazuma, oni su strana potpisnica mirovnog sporazuma, jer su njihove armije učestvovale u ratovima, a ne nekakvi garanti”, rekao je Magazinović.
Prema njegovim rečima, najeklatantniji primeri narušavanja dobrosusedskih odnosa su predsednici Srbije i Hrvatske, Aleksandar Vučić i Zoran Milanović, koji “naizmenično narušavaju mentalno zdravlje” građana BiH, koji su duboko traumatizovani zbog rata iz devedesetih godina 20. veka.
“Vučić ponekad spominje integritet Bosne i Hercegovine, ali nikada ne spominje suverenitet naše države. Milanović je imao priliku da bude balkanski Vili Brant, da pruži ruku i zatraži od drugih da priznaju tuđu bol, i da ostane zapisan u istoriji. A on je odabrao da trči za glasovima za drugi predsednički mandat”, kazao je Magazinović. (Autonomija.info)
