Učesnici su uopšteno govorili o ekonomskim reformama, a osim lamentiranja o preprekama na evropskom putu, nisu ponudili konkretna rješenja za njihovo prevazilaženje

U posljednjoj predizbornoj debati Federalne televizije (FTV), emitovanoj 4. oktobra, gostovali su predsjednici političkih stranaka: Nermin Nikšić (SDP), Željko Komšić (DF), Fahrudin Radončić (SBB) i Ilija Cvitanović (HDZ 1990). Pozivu se nisu odazvali predsjednik SDA Bakir Izetbegović i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović. Time su lideri vodećih stranaka u Federaciji nastavili praksu ignorisanja debata na javnim televizijama i suočavanja s političkim oponentima.

OPŠIRNA PREDSTAVLJANJA: Nikšić je predstavio SDP kao stranku koja vodi afirmativnu predizbornu kampanju s konkretnim mjerama, a Komšić DF kao ljevičarsku stranku koja se bori za građansku državu. Radončić je izrazio „jednu vrstu intelektualnog prezira prema gospodinu Izetbegoviću koji osam godina izbjegava razmijeniti argumente u mirnom, tolerantnom tonu…“, predstavljajući SBB kao stranku koja želi harmonizirati odnose između Bošnjaka i sa drugim narodima. Cvitanović je kazao kako HDZ 1990 nudi potpunu političku promjenu i napredak ka evropskim integracijama. Čulo se i to kako su ovi izbori istorijski značajni, kako je BiH na prekretnici i kako njihove stranke znaju put za perspektivniju budućnost. Voditelj je konstatovao da će u emisiji imati priliku predstaviti svoje programe. Evidentno je da neki bh. političari još nisu usvojili standarde javnog nastupa u pogledu konciznog predstavljanja, sažimanja ključnih poruka, niti davanja konkretnih odgovora, pa su i u kasnijim izlaganjima često prelazili predviđenu minutažu.

FEUDALIZACIJA DRŽAVE: Na pitanje o tome kako zaustaviti odlazak ljudi iz BiH, Komšić je govorio o tome kako građani odlaze zbog beznađa, neslobode, nemanja istih šansi ukoliko nisu dio neke političke partije ili interesne mreže. Njegova strategija borbe protiv siromaštva podrazumijeva prekidanje restriktivne i „daveće“ ekonomske politike, te smanjivanje poreza. Radončić je kazao da „moramo napraviti državu jednakih šansi“ kritikujući sistem u kojem je „svaki kanton uzurpiralo po pet familija“. Cvitanović rješenje vidi u podsticanju nataliteta obećavši da „neće koalirati s onima koji neće najprije promijeniti zakone radi davanja većih prava porodiljama“. Smatra da se siromaštvo može suzbiti promjenom politike u kojoj „vrlo mali broj ljudi kontroliše procese“ i davanja prilike onima koji „imaju kičmu da bi mogli donijeti teške političke odluke“. Nikšić zagovara „otvaranje prostora za razvoj malih i srednjih preduzeća“, te orijentisanje na ekonomiju „umjesto homogeniziranja biračkog tijela“.

Odgovarajući na pitanje o mjerama za stabilizovanje penzionog fonda, Radončić je najprije kritikovao Novalića. Prepričavajući kako mu je premijer pokazao plan o pokretanju 100 projekata, Radončić se nasmijao ocjenjujući takav prijedlog „budalaštinom“. Umjesto toga, zagovara pokretanje nekoliko megaprojekata, ukidanje poreza na donacije i usvajanje tzv. „Macronovog zakona“ u svrhu zatvorskog kažnjavanja nepotizma. Komšić rješenje vidi u poštovanju radničkih prava i drugačijoj ekonomskoj politici koja se neće svoditi na „krpljenje budžetskih rupa“. Nikšić smatra da je preduslov za stabilizovanje penzionog fonda  rasterećenje poslodavaca i povećanje plata. Kad je riječ o ovoj oblasti, debatanti su uopšteno govorili o ekonomskim reformama, ne iznoseći konkretne mjere kojima bi stabilizovali penzioni fond i suzdržavajući se od obećanja o poboljšanju položaja penzionera.

OBEĆANJA: Iako su debatanti saglasni da je stanje u zdravstvu katastrofalno zbog niza problema, te da je rješenje u boljoj kontroli tokova novca kroz zdravstvene fondove, razmimoilaze se oko načina na koji se to može postići. Za razliku od ostala tri debatanta koji smatraju da bi trebalo osnovati jedan zdravstveni fond na nivou Federacije, Cvitanović je mišljenja da nije vrijeme za to.

Za razliku od Komšića koji fenomen „dvije škole pod jednim krovom“ ocjenjuje sistemom segregacije djece, Cvitanović je mišljenja da „nije realno očekivati da djeca u BiH danas uče istu istoriju“. Komšić vjeruje da se pitanje različitih pristupa jeziku i istoriji može riješiti formiranjem stručnih komisija. Govoreći o mjerama za poboljšanje kvaliteta obrazovanja, Radončić je obećao borbu za autonomiju univerziteta i stipendiranje učenika i studenata od strane kompanija. Izražavajući zabrinutost za dugoročne posljedice nekvalitetnog visokog obrazovanja, Nikšić vidi rješenje u provođenju standarda u visokom obrazovanju na javnim, a posebno na privatnim fakultetima. Osnovcima je obećao besplatne udžbenike.

PUTUJ, EVROPO: Kad je riječ o evroatlantskim integracijama, debatanti su saglasni da su one prespore, ali su prozvali različite krivce za to. Cvitanović ih vidi u Rusiji i Turskoj koje, kako je ocijenio, „imaju ogroman utjecaj na BiH koja se treba opredijeliti za napredne evropske tekovine umjesto za retrogradne politike“. Glavnim krivcima Radončić smatra Izetbegovića i Tursku. Izetbegoviću zamjera pretjerano fokusiranje na Tursku, a Turskoj „brutalno, terorističko-finansijsko miješanje u izborni proces u BiH“. Na koji način se to tačno radi, ostalo je nerazjašnjeno, jer ni debatanti ni voditelj nisu pitali za obrazloženje. Nikšić najviše zamjera Izetbegoviću „što je u jednoj kafani pristao na mehanizam koordinacije“. Komšić, osim utjecaja Rusije u regionu, glavni uzrok sporog napretka na putu ka EU i NATO-u vidi u „nesretnom mehanizmu koordinacije“. Ocjenjujući kako je taj mehanizam samo zakomplikovao situaciju u BiH, rekao je da „niko iz NATO-a neće svaki put kad treba donijeti neku odluku zvati na tri adrese i moliti da se složimo“. Debatanti, osim lamentiranja o preprekama na evropskom putu, nisu ponudili konkretna rješenja za njihovo prevazilaženje.

Najžustrija rasprava u emisiji vođena je između Cvitanovića i Komšića oko Izbornog zakona BiH. Cvitanović je rekao kako članovi Predsjedništva moraju imati legitimitet koji Komšić nema. Komšić je uzvratio time da je on zagovornik države jednakih građana, te da Cvitanović pogrešno tumači ustavnu odredbu o konstitutivnosti obrazlažući kako u Ustavu nigdje ne stoji da članove Predsjedništva biraju narodi, nego građani. Riječ je o odredbi kojom Predsjedništvo čine jedan Bošnjak i jedan Hrvat iz Federacije i jedan Srbin iz RS-a. „Da ne biraju građani, ja ne bih mogao biti kandidat, shvatate li?“ Cvitanović smatra da zbog toga treba promijeniti izborni zakon koji će omogućiti da se u Predsjedništvo biraju predstavnici naroda a ne građana, pozivajući se na model Belgije. Komšić je replicirao da Belgijanci „nemaju Predsjedništvo; imaju kralja.“ Nikšić je pozvao Cvitanovića da nas „ne vraća u srednji vijek“. Referirao se na Odluku Evropskog suda u Strasbourgu o obavezi ukidanja diskriminacije BiH, dok bi ukidanje građanskog principa, kako je naveo, značilo uvođenje novih oblika diskriminacije.

NEUTRALNI VODITELJSKI STIL: Voditelj emisije Darjan Babić korektno je moderirao debatu mada su njegove intervencije bile male. Stil ispitivanja bio je neutralan, a odnos jednak prema svim debatantima. U nastojanju da ostane nepristran, voditelj je bio dosta suzdržan. Dok je većina tematskih pitanja postavljena u istom obliku svim učesnicima, pojedina su bila modifikovana da bi se od debatanata dobio konkretniji odgovor o specifičnim problemima. Tako su npr. Radončić i Nikšić o temi obrazovanja odgovarali na pitanje „Kako podići kvalitet obrazovanja na viši nivo?“, a Komšić i Cvitanović na pitanje o dvjema školama pod istim krovom.

U nekoliko navrata voditelj je reagovao kako bi debatantima dao do znanja da će o nekim temama diskutovati kasnije u emisiji. Tokom diskusije o izbornim prevarama, Radončić je konstatovao da javni servisi imaju veliku ulogu u tome da izbori budu fer, na što je voditelj kratko odgovorio da jesu fer, zbog čega su tu i debatne emisije.