Uprkos snažnom protivljenju međunarodne zajednice i nevladinih organizacija, Narodna skupština Republike Srpske (NSRS) je 20. jula 2023. godine usvojila izmjene i dopune Krivičnog zakonika (IiDKZ) kojima je, između ostalog, kao krivično djelo propisana kleveta. IiDKZ još uvijek nije stupio na snagu.
Naime, Klub Bošnjaka u Vijeću naroda RS predložio je amandman na IiDKZ (kojim se briše čl. 8 IiDKZ, kojim se, između ostalog, inkriminiše kleveta) te donio odluku o pokretanju postupka zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Predsjednik Kluba Bošnjaka je to obrazložio kršenjem evropskih standarda u zaštiti slobode izražavanja, ali i da se sporni zakon može koristiti kao instrument diskriminacije i ućutkivanja Bošnjaka, koji neće moći govoriti o počiniocima ratnih zločina niti o diskriminaciji, kao i da će doći do stagniranja evropskih integracija BiH, zbog čega će ispaštati svi građani, uključujući i Bošnjake. Interesantno je primijetiti da su članovi Kluba Srba iz redova opozicionih stranaka u RS-u također pokušali, bezuspješno, pokrenuti pitanje vitalnog nacionalnog interesa.
Nakon što Vijeće naroda nije postiglo saglasnost o amandmanu na IiDKZ u vezi sa odlukom Kluba Bošnjaka, taj amandman i odluku je razmatrala Zajednička komisija NSRS-a i Vijeća naroda RS za usaglašavanje zakona, propisa i akata, koja također nije postigla saglasnost. Zbog toga je predmet proslijeđen Ustavnom sudu RS (USRS) – Vijeću za zaštitu vitalnog interesa radi donošenja konačne odluke.
Ustavni sud Republike Srpske na sjednici održanoj 8. augusta 2023. odbacio je zahtjev Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda na izmjene Krivičnog zakonika kojim se kriminalizira kleveta u ovom bh. entitetu. Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa Ustavnog suda RS je utvrdilo da zahtjev nije prihvatljiv.
U nastavku procedure, IiDKZ će biti dostavljen predsjedniku RS-a radi proglašavanja zakona ukazom, koji će potom biti objavljen u Službenom glasniku RS-a i po proteku vacatio legis, osmog dana od dana objavljivanja, stupit će na snagu. Predsjednik RS-a ima ustavno pravo da zahtijeva od NSRS-a ponovno razmatranje i odlučivanje o IiDKZ-u, ali s obzirom da je trenutni predsjednik RS-a idejni tvorac i podstrekač ove zakonodavne inicijative, nije za očekivati da će se to desiti.
Ocjena ustavnosti
Pravna borba protiv IiDKZ-a bi se mogla razvijati u nekoliko pravaca. Prvi se odnosi na apstraktnu ocjenu ustavnosti IiDKZ-a pred USRS-om ili pred Ustavnim sudom BiH (USBiH). Ustavom RS-a je propisano da inicijativu za pokretanje postupka ocjene ustavnosti pred USRS-om može dati svako. To znači da takvu inicijativu mogu uputiti aktivisti za zaštitu ljudskih prava, medijski radnici, akademski radnici, nevladine organizacije (medijska udruženja, ljudskopravaške organizacije i ostali). Potom USRS odlučuje o prihvatanju inicijative. Ako prihvati inicijativu, provest će postupak ocjene ustavnosti u meritumu. Za razliku od postupka zaštite vitalnog nacionalnog interesa, u ovom slučaju se mogu isticati argumenti povrede ustavnih normi kojima se garantuje sloboda izražavanja kao i onih o vladavini prava.
Za razliku od USRS-a, pred USBiH nije moguće uputiti inicijativu za pokretanje postupka ocjene ustavnosti, dok su za pokretanje postupka ocjene ustavnosti pred USBiH ovlaštena tačno određena lica, uključujući i jednu četvrtinu poslanika u NSRS-u (tj. njih 21) kao i jednu četvrtinu delegata Vijeća naroda RS (tj. njih sedmero). Članovi opozicionih stranaka u NSRS-u imaju dovoljno poslanika kako bi pokrenuli postupak pred USBiH. Imajući u vidu trenutni odnos vlasti u RS-u prema USBiH, vjerovatno bi bilo oportunije da se opozicioni političari u RS-u obrate inicijativom USRS, dok postupak ocjene ustavnosti pred USBiH mogu pokrenuti druga ovlaštena lica.
Ranija istraživanja su ukazala na razloge zbog kojih je IiDKZ u suprotnosti sa onim ustavnim odredbama o vladavini prava kao i garancijama slobode izražavanja. Ti razlozi se odnose na kvalitet zakonskih normi (njihovu nepreciznost, nejasnoću te razvučenost), (ne)postojanje legitimnog cilja kao i nužnost u demokratskom društvu da se klevete inkriminiše s obzirom na chilling effect koji uzrokuje. Ti razlozi mogu biti isticani u inicijativi za ocjenu ustavnosti. Pored tih razloga, pred USBiH se može isticati i razlog kršenja obaveza iz procesa evropskih integracija odnosno propusta entiteta RS da pomogne Vladi BiH da izvrše svoje međunarodne obaveze.
Ono što bi trebalo biti pribavljeno kao dokaz u ustavnosudskom parničenju jeste mišljenje Venecijanske komisije kao i Ureda predstavnika OSCE-a za slobodu medija. Venecijanska komisija se pojavljivala kao amicus curiae (prijatelj suda) pred USBiH te se taj sud na više mjesta pozivao na njena pravna stajališta i zaključke. Dakle, mišljenja Venecijanske komisije imaju izuzetnu dokaznu vrijednost i mogu biti kvalitetan argument u rukama pokretača postupka. Komisija je ranije davala mišljenja o bh. medijskim zakonima kao i o drugim evropskim zakonima koji su se odnosili na klevetu. Mišljenje Komisije mogu zatražiti članovi parlamenta, vlade ili poglavari država. To znači da mišljenje mogu zatražiti i opozicioni narodni poslanici u RS-u. Prethodno je Komisija objavila mišljenje o drugom nacrtu zakona (o registru nevladinih organizacija) koji je izazvao sličnu reakciju kao i IiDKZ. Pored toga, korisno bi bilo pribaviti i mišljenje Ureda predstavnika OSCE-a za slobodu medija, koji također objavljuje mišljenja o medijskim zakonodavnim aktima. Imajući u vidu autoritet koji uživa Venecijanska komisija, a Ured predstavnika OSCE-a posebno u oblasti medijskih sloboda, njihova mišljenja mogu biti uvjerljiv dokaz i argument u postupku pred bilo kojim od ova dva suda.
Kako do Evropskog suda za ljudska prava
Postoje još dva puta koja mogu rezultirati preispitivanjem IiDKZ-a pred USBiH. Prvi jeste da se u okviru pojedinačnog krivičnog postupka, koji će se voditi zbog klevete, od postupajućeg sudije zahtijeva da od USBiH traži ocjenu o usaglašenosti IiDKZ-a sa Ustavom BiH (iz ranije spomenutih razloga). Radi se o postupku konkretne ocjene ustavnosti. Odbijanje redovnog suda (u slučaju RS-a se radi o osnovnim sudovima) da to učini mora biti obrazloženo, jer u suprotnom može doći do kršenja prava na obrazloženu sudsku odluku. Drugi put jeste po apelaciji protiv pravosnažne osuđujuće odluke suda u RS-u u postupku zbog klevete. Nakon što se iscrpe svi redovni pravni lijekovi unutar pravosudnog sistema RS-a, lice osuđeno zbog klevete može se obratiti USBiH tvrdeći da je u postupku koji je vođen protiv njega došlo do povrede bilo koje odredbe Ustava BiH. To su najčešće one odredbe o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, ali mogu biti i druge, uključujući onu o vladavini prava.
U konačnici, po završetku postupka pred USBiH, predmet se može zastupati pred međunarodnim tijelima za zaštitu ljudskih prava. U kontekstu BiH najčešće se radi o Evropskom sudu za ljudska prava. Pored toga, moguće je obratiti se i UN-ovom Komitetu za ljudska prava zbog povrede slobode izražavanja iz Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH je još jedna institucija pred kojom je moguće tražiti zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Odsustvo striktne formalnosti u njenom radu omogućava licima da se u skoro svakom momentu i tokom bilo koje faze krivičnog postupka zbog klevete obrate Instituciji ombudsmena, traže da u konkretnom predmetu izdaju preporuku. Iako preporuke nisu pravno obavezujuće, sve češće se uzimaju kao dokaz u sudskim postupcima, te djeluju snagom svog autoriteta na sudove u postupcima koji uključuju poštivanje ljudskih prava i sloboda.
Na kraju, treba spomenuti mogućnosti korištenja strateškog parničenja. Strateško parničenje je mehanizam koji podrazumijeva da se pažljivo izabere slučaj koji ima najveći potencijal da rezultira korjenitim promjenama u pravnom sistemu, uključujući i zakonodavne promjene. Tako, koristeći se ovom metodom i izborom jednog specifičnog krivičnog predmeta klevete, može doći do promjene u krivičnom zakonodavstvu RS-a. Takav postupak može voditi npr. Koalicija medijskog advokata, koja je nedavno uspostavljena u okviru projekta Vijeća za štampu i online medije “Pravo i mediji – zajedno u zaštiti slobode izražavanja”. U idealnom slučaju, ovako izabran predmet bi konačnu odluku dobio pred Evropskim sudom za ljudska prava.
Inkriminacija klevete u RS-u, bude li iskorištena na strateški način, može rezultirati poboljšanjem zaštite slobode izražavanja, ne samo u BiH već i na razini Vijeća Evrope. Tako ona može dovesti i do kreiranja i razvoja nacionalne zaštite od SLAPP postupaka (Strategic Lawsuit Against Public Participation) – strateških postupaka protiv učešća javnosti – imajući u vidu da su postupci zbog klevete, a posebno krivični, jedan od vidova SLAPP postupaka.
