FTV: REAKCIJE BEZ ODJEKA
22. – 28. mart 2016.
KOALICIJA JE NESTABILNA, ALI JE PRIPREMA IZVJESNA: U srijedu, u Dnevniku 2 Edine Šečerović saznajemo da je sjednica Predstavničkog doma Parlamenta FBiH prekinuta zbog problema s parlamentarnom većinom. SBB-ovi parlamentarci otkazali su podršku koalicionim partnerima kao znak protesta zbog suđenja njihovom predsjedniku. To bi već bilo dovoljno za obradu koja uzima u obzir širi kontekst, osvrće se na predmet “Radončić” i dosadašnje odnose unutar vladajuće koalicije. Ali prilog je zaokružen izjavama iz vladajućih i opozicionih stranaka po održanju sjednice, valjda u uvjerenju da su ispoštovane sve strane i profesionalni uzusi. No, opet je izostala efektnija, glasnija i bezobraznija priprema koja propituje odnose u vladajućoj koaliciji iza fasade datih izjava. U jednom trenutku saznajemo iz samih izjava stranačkih dužnosnika kako vlada konfuzija među SBB-ovim parlamentarcima, te da su pojedini glasali za predložene zakone unatoč stranačkom diktatu. FTV prelazi preko toga, a političke igre u zakonodavnom tijelu predstavljaju se naizmjeničnim prikazima stavova najvećih stranaka. Istina, najavljeno je i njihovo gostovanje u trećem Dnevniku, ali to ne umanjuje propuste u centralnom izdanju.
DAN PRIJE: Sedmicu iza nas u svim regionalnim informativnim programima obilježilo je haško izricanje presude prvom predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću. Program bismo mogli podijeliti u tri faze: dan prije, dan izricanja presude i dan poslije. U danu prije, urednica Edina Šečerović izabrala je pravu mjeru, pa je u polučasovnom izdanju najveći dio posvećen očekivanjima uoči presude, posebno iz ugla preživjelih žrtava. Opet, urednica je uspjela ostvariti dinamiku javljanjem iz Haaga i Srebrenice, te je izbjegnut utisak razvučenog i učmalog dnevnika koji odviše dugo govori o istome. Gledalac se zaista mogao informisati iz priloga FTV-a, podsjećajući se svih tačaka optužnice, saznajući o najnovijem intervjuu optuženog, sada osuđenog, ali i izjavama ministra pravde Srbije i plakatima podrške u Istočnom Sarajevu. I posebno raduje što posljednje nije objavljeno uz dodatne komentare ili posebno vrijednosno intoniranje, već su te informacije date kao crte koje same za sebe govore dovoljno.
PRESUDA, REAKCIJE I ODJECI: Na dan kada je Karadžiću izrečena osuđujuća presuda na 40 godina zatvora, urednica Jadranka Milošević očekivano je stavila akcenat na mnogobrojne reakcije. Prvo su direktnim javljanjem iz Haaga predstavljene pojedinosti iz presude, a potom je uslijedilo bilježenje komentara i reagovanja. Iscrpno su dokumentovane reakcije žrtava, zvaničnika i šire javnosti, a najzanimljivije je bilo posmatrati kako su se pratile reakcije iz Republike Srpske. Novinari su TV anketom prenijeli nekoliko stavova građana Pala i Banjaluke, a iz ratne prijestonice RS-a novinar si je dao slobodu da zaključi kako Karadžić uživa većinsku podršku. Prenijete su i izjave zvaničnika i političkih stranaka, a opet su odudarala mišljenja tzv. srpskih zvaničnika i stranaka koji su komentare usmjerili na položaj manjeg entiteta i kritike na rad Haškog tribunala. I sve je to pošteno pratilo dnevničko oko FTV-a.
NEDOSTAJAO JOŠ JEDAN KORAK: Ali šta je izostalo? Uvezivanje fragmenata reakcije u sumiranje ili širi osvrt na odjeke, čime bi se oštrije ocijenila različita reagovanja. FTV je izabrao pristup dokumentovanja, bez moralisanja zbog odsustva pijeteta nad počinjenim zločinima u dijelu zemlje u kojem je Karadžić bio izabran za predsjednika. Naše društvo je očigledno podijeljeno u tumačenjima ratne prošlosti do te mjere da postoje sporenja oko krivične odgovornosti najodgovornijih aktera. I to nije novost, te stoga pristup nijemog posmatranja u režiji urednice Milošević možda i jeste opravdan jer ne saznaje se ništa novo naglaskom na suprotstavljena gledišta i antagonizme. No, dvije decenije poslije, ne bismo li trebali biti zreli za odmjerenu i profesionalnu pripremu koja suprotstavlja udaljene stavove, opipava atmosferu u cijeloj zemlji, i to bez suvišnog patosa, ali s namjerom da se publici predstavi vrsta podijeljenosti i aktuelnih političkih interpretacija. Ako je za Izetbegovića presuda značajna jer je “izrečena jednoj užasnoj ideologiji i politici” (ali, po njemu, za godine i prošlost osuđenog to i nije nekakva kazna), i ako je za Bosića ista “nepravedna i ne doprinosi ni istini ni povjerenju”, to onda treba sučeliti. Jer to jeste vijest i istina gdje smo i koliko smo udaljeni 20 godina poslije u političkim viđenjima dvije nacionalne stranke. I onda treba zagrebati po Bosićevoj izjavi, pa možda saznati da je ona opet znatno blaža od ranijih SDS-ovih istupa.
OCJENA: 7
BHT1: BOLJI ZA INFORMACIJU VIŠE
22. – 28. mart 2016.
NEŠTO SMJELIJE O REAKCIJAMA: BHT1 je na dan izricanja presude Karadžiću imala vrlo sličan pristup svojim kolegama sa FTV-a, ali su mnogobrojna javljanja s reakcijima iz mjesta koja su najveća stratišta posljednjeg rata uticala na to da Dnevnik 2 bude nešto razvučeniji i negledljiviji. Utisak je da su se ovi prilozi mogli uvezati kako bi se reakcije sabrale. Ono što je bilo zanimljivo na državnom javnom servisu jeste kako je izgledao dan poslije presude, kada je Zorica Lolić dosta smjelije zašla u zvanične stavove iz Republike Srpske, a akcentirana je činjenica kako živimo u podijeljenom društvu u kojem se i struka dijeli po etničkoj liniji. Greška je napravljena pri interpretaciji, kada je novinarka ustvrdila kako Mladen Ivanić nije htio komentarisati presudu, iako u nastavku čujemo člana Predsjedništva kako govori da odbrana ima dosta širok prostor da pripremi žalbu.
KOLIKO ZNAČI DOBAR RAZGOVOR: Izvanredni Elvir Bucalo već nas je navikao na svoja pripremljena javljanja s lica mjesta, u kojima demonstrira elokventnost i poznavanje materije o kojoj izvještava. Dan pred historijsku presudu Karadžiću, kako ju je imenovala urednica Samira Krehić, Bucalo je razgovarao ispred suda s novinarom BIRN-a Denisom Džidićem. Dobar izbor sagovornika ponekad je već pola urađenog posla jer Džidić je uz fokusiranog Bucala i njegova dobro smišljena i precizna pitanja javnosti približio šta znači pratiti haška suđenja, osvrnuo se i na objektivne okolnosti u praćenju sudskih postupaka, šta nas očekuje po izricanju presude (prognoze o nezadovoljstvu svih strana su se obistinile)… Bio je to ogledni primjer dobro urađenog kratkog razgovora uz javljanje reportera s mjesta događaja. Sagovornik je bio upućen i neposredno povezan s temom pošto dolazi iz medija koji se usavršio u praćenju haških sudskih postupaka, i kojem je Karadžić dao ekskluzivni intervju uoči samog izricanja presude.
INFORMACIJA VIŠE: Problemi u federalnoj vladajućoj koaliciji u priredbi Hatke Nezirević predstavljeni su dramatičnije nego na FTV-u, jer su pravljene aluzije da je to kraj aktuelnoj parlamentarnoj većini. Uostalom, za razliku od entitetskog javnog servisa, Nezirević donosi prilog koji je bogatiji za informaciju više, i to značajnu informaciju koja bolje oslikava odnose unutar SBB-a. Naime, navodno postoji razdor između SBB-ovog kluba poslanika i stava stranke o otkazivanju podrške vladajućoj koaliciji. Odlično je što je to uvršteno u vijest i ovdje novinari trebaju biti još nemilosrdniji u iznošenju spekulacija ili pukih nagađanja.
OCJENA: 8
KOMPARATIVNA ANALIZA:
Karadžićeva presuda s pravom je zasjenila sve druge događaje. Javni servisi koji su u fokusu ove analize uglavnom su bili na visini zadatka. Nisu podlijegali moralizatorstvu, trijumfalizmu ili suvišnim vrijednosnim opaskama, već su se držali svog glavnog zadatka, a to je istinito i sveobuhvatno informisanje gledateljstva. Uočena su dva pristupa: 1) FTV-ov, koji je reakcije samo bilježio, bez uvezivanja u odjek(e) koji ocrtava(ju) našu političku i društvenu realnost, i 2) BHT-ov, koji se više osvrnuo na disonantne odjeke i stavove iz Republike Srpske, bez prenebregavanja činjenice da živimo u duboko podijeljenom postkonfliktnom društvu. Možda će neko reći da centralne informativne emisije nisu mjesto analize i širih osvrta na odjeke i prirode političkih reagovanja iz zemlje, ali obje televizije su odabrale formu specijalnih izdanja i opsežnijeg obuhvata. Šta se još moglo učiniti? Mogle su se oprečne izjave naših političara bolje ukrstiti. Ili, naprimjer, posebno bi zanimljivo bilo uporediti Bosićevu izjavu sa SDS-ovim istupima iz ranijeg doba, tj. po hapšenju osuđenog. U tom poređenju možda se kriju stanovite razlike, nešto ublaženiji stav danas u odnosu na juče. Takvim poređenjima i istraživanjima novinar se uzdiže iznad uloge zapisničara događaja i efektno nam ocrtava našu političku realnost.
