EVO KO NAM VODI DRŽAVU I NARODE: Vladimir Putin, Recep Tayyip Erdoğan i Leonid Brežnjev

Ko su politički i filozofski uzori najizvikanijim liderima Bosne i Hercegovine. Donosimo potencijalnu listu velikana kojima se dive naši politički mališani

EVO KO NAM VODI DRŽAVU I NARODE: Vladimir Putin, Recep Tayyip Erdoğan i Leonid Brežnjev

Na koga se furaju izvikani bh. lideri? Ko su im politički idoli? Iz načina na koji obnašaju vlast moguće je saznati ko su im uzori, a iz toga ko su im uzori još je lakše definirati esenciju njihove političke filozofije.

U ovom kratkom pregledu krenimo od samoproglašenog najvećeg baje, Milorada Dodika. Bez ikakvog stida, on se fura na Vladimira Putina, enormno bogatog i moćnog ruskog autokratu koji u rukama drži sve poluge vlasti, sve tokove novca, plina i nafte, ali i političke misli. Od njegove volje, također, direktno zavisi i protok zatvorenika po nikad ugašenim sibirskim gulazima… U zadnje vrijeme Dodik se fura i na Donalda Trumpa, što je politička nastranost ideološki potpuno kompatibilna s ljubavlju spram jahača tigrova iz Kremlja.

Sličnosti: i Milorad i Vladimir vole totalnu vlast i potpunu kontrolu nad teritorijom kojom vladaju.

Razlike: Putin vodi veliku svjetsku silu, Dodik mali bosanskohercegovački entitet. Putin je u javnim nastupima izrazito pristojan (nikad ne bi sebi dozvolio brukanje po vašarskim šatrama), Dodik bahat i nekontroliran.

Bakir Izetbegović također je u ovom pogledu krajnje eksplicitan. Njegov je uzor Recep Tayyip Erdoğan, moderna turska inačica birvaktilnog otomanskog sultana. Izetbegović je, što se tiče Erdoğana, višekrat iskazivao odanost. U prvom ga je mandatu, i to u funkciji predsjedavajućeg Predsjedništva, nazvao ni manje ni više nego našim predsjednikom. S obzirom na funkciju autora te kontroverzne izjave, ostaje pitanje: čiji naš? Joze iz Čitluka? Ratka iz Prijedora? Pa ni Enver iz Visokog ne priznaje Recepa za svog predsjednika, zašto bi to uradili Dragan iz Mostara i Milorad iz Banje Luke? Legenda kaže da je prilikom posljednjeg susreta s Angelom Merkel Izetbegović više vremena potrošio zastupajući Erdoganove nego bosanskohercegovačke interese.

Sličnosti: Obojica imaju izrazito religiozne stavove, kunu se u Allaha i ponekad u Ameriku, iako im odnosi s najvećom svjetskom silom nemaju stabilan karakter.

Razlike: Recep vodi zahuktalu i po mnogim relevantnim parametrima narastajući Tursku. Bakir je vodio othuktalu i po mnogim bitnim parametrima padajuću Bosnu i Hercegovinu. Sad vodi isto tako padajuću SDA. Recep je autoritativan i opasan, što Bakiru nikada nije pošlo za rukom.

A na koga se fura Dragan Čović? Verbalno i odjevno, ni na kog posebno, ali političkom filozofijom i načinom vladavina na – Leonida Brežnjeva, svojevremenog genseka Komunističke partije Sovjetskog Saveza. U Čovićevom političkom repertoaru zastupljene su sve ključne značajke Brežnjevljeve politike: jednopartijski sistem, konstitutivni narodi, izostanak političkih sloboda, jaka represija nad neistomišljenicima, brutalna kontrola nad medijima… A – ne nužno na posljednjem mjestu, nego visoko među prioritetima – ima još jedna stvar koja ih spaja: i Dragan Čović, isto kao i sovjetski politički sistem, ima bogato iskustvo s logorskom problematikom.

Sličnosti: Oštra vladavina jedne partije, neumoljiva kontrola nad medijima i mišljenjem stanovništva, teška logorska prošlost.

Razlike: Brežnjev se na jednopartijski sistem furao kad je to bilo krajnje moderno, Draganova furka je demode.

Fahrudin Radončić, samoproglašeni najveći bosanskohercegovački neimar nakon Gazi Husrev-bega, također nije ostavio prostora za dilemu oko toga ko mu je politički i poslovni uzor. On je nekoliko puta iskazao javni respekt spram Silvija Berlusconija, suspektnog i povremeno komičnog bivšeg talijanskog premijera. Berlusconi je bio ultrabogat, nakon poslovnog bogatstva i medijske moći zagrizao je i političku jabuku te se i tu iskazao kao ekstremno uspješan. Cijela karijera mu je, međutim, bila obilježena korupcijskim i seksualnim aferama, ispadima opće prakse, neuspješnim pošalicama na račun Baracka Obame i žena uopće. Na kraju je završio neslavno, s teškim teretom korupcijskih afera, što se dogodilo i Radončiću.

Sličnosti: Fizička konstitucija, ljubav prema kombinaciji biznisa i politike, ispadi sa ženama.

Razlike: Berlusconi je, uza sve rezerve koje takva ocjena uključuje, bio politički uspješan. Radončiću to nije pošlo za rukom, osim što je sa SBB-om već godinama uz svaku vlast.

Željka Cvijanović: Nema uzora, niti političarki s kojima bi je se moglo porediti. Odijevanjem naginje na Angelu Merkel, ali bi bilo pretenciozno najmoćniju ženu svijeta na bilo koji način porediti s pomoćnom radnicom Milorada Dodika.

Fadil Novalić: Došao je tiho i nije ušao u legendu. Najavljivan kao uspješan dečko iz „realnog sektora“, trebao je rasteretiti privredu i omogućiti procvat privatluka. Rezultat: kod god može, bježi u Njemačku. Po personalnoj prepoznatljivosti i uspješnosti mandata, Fadil Novalić podsjeća na bilo kojeg neuspješnog socijalističkog lidera iz bivše Jugoslavije.

Mladen Ivanić: Ne znamo zašto, ali malo baca na Staneta Dolanca. Obojica su bili članovi Predsjedništva, Dolanc jugoslovenskog, Ivanić bosanskohercegovačkog. Kad se zanemare konstantni uspjeh u karijeri i dugogodišnja vladavina na vrhu, kad sve prođe i kad se sve sabere, iza njih nije ostalo ništa.

Sličnosti: Postoje izvjesne sličnosti u gabaritima i političkoj (ne)zaostavštini.

Razlike: Dolanca ćemo ipak pamtiti duže nego Ivanića, iako je Stane davno umro, a Mladen je, na sreću, još živ. Dolancu se pripisuju kojekakvi represivni uspjesi i zlodjela, naš dobri Mladen tu je srećom čist kao suza.

                     Ovaj tekst je satiričnog karaktera

About The Author