Kategorija: Twitter iz dana u dan

MINI HIDROELEKTRANE: Ekološka pošast na Balkanu

IZDVAJAMO

Sporne dodjele koncesija, neregularna dokumentacija, niz nepravilnosti kao i kontinuirano ugrožavanje životne sredine radi parcijalnih interesa favoriziranih investitora opšta su karakteristika izgradnje malih hidroelektrana u BiH. Dovoljno je podsjetiti na proces izdavanja dokumentacije za izgradnju hidroelektrana na rijeci Buni ili samu izgradnju više hidroelektrana na rijeci Ugar.

Read More

CIK, CIK, CIK POGODI: Koliko ima Srba u Federaciji?

IZDVAJAMO

Ugledni bosanskohercegovački književnik Josip Mlakić objavio je tekst u kojem Bosnu i Hercegovinu naziva „u simboličkom i svakom drugom smislu temeljito i sustavno ‘zasranom’ zemljom“. Odnos prema BiH dobio je time novu dimenziju. Ovo nema veze sa psovkom, psovka je efektno stilsko sredstvo, i kad je u rukama majstora kakvi su Viktor Ivančić, Boris Dežulović ili Ante Tomić, postaje efikasna makar koliko i uglađene akademske fraze. Ali ovo, rekosmo, nije psovka, ovo je nepodnošljivi fekalni vokabular kojim autor, kakav god da je, ne može ništa drugo do poniziti i sebe i čitatelja. Nešto o dometima, povodima i efektima fekalnog novinarstva u Bošnjaka zainteresirani mogu naći u feljtonu iz 2003. godine.

Read More

ODGOVOR AMBASADI SLOVAČKE REPUBLIKE: Šta sam napisao o Lajčakovoj viziji BiH

IZDVAJAMO

„Politička predstavljenost“ naroda je ostvariva samo kroz politički pluralizam, bilo kroz nacionalne ili nenacionalne stranke. Hrvati ih imaju dovoljno i danas, kao i drugi narodi u BiH, i nije jasno po čemu im je to uskraćeno. Čović ih je okupio gotovo sve u HNS, a oni koji su se politički drugačije opredijelili imaju na raspolaganju druge političke organizacije. Iz vokabulara koji se koristi, ispada da Hrvati u BiH nemaju taj izbor. Međutim, radi se o tome da ih je Čović proglasio nehrvatima i izdajicama naroda.

Read More

MEDIJSKA KAMPANJA PROTIV CRNE GORE: Nezavisna država ili fantomski ud Srbije?

IZDVAJAMO

Srpskim medijima izgleda nije jasno da Crna Gora nije srpska kolonija, te da je u pitanju nezavisna država koja ima pravo da pravi nastavne programe kakve god želi. Kad su već toliko zabrinuti za školsku decu, mogli su da pretresu i programe u Rumuniji, Mađarskoj ili Bugarskoj, ko zna šta sve tamo fali. Ili da provere broj čeških, argentinskih ili poljskih pisaca u crnogorskoj lektiri, možda je i njima naneta nepravda. Deca bi svakako imala veće koristi od čitanja Hašeka, Herberta, Šimborske i Kortasara nego od većine domaćih autora koji se nalaze u čitankama i lektiri.

Read More

I KORUPCIJA RAZLOG DUBOKE “ŽELJINE” KRIZE: Travnjak na “Grbavici” plaćen HDZ-ovoj firmi pola miliona skuplje!

IZDVAJAMO

Motiv da se prihvati ovakva ponuda možda bude nešto jasniji ako se u obzir uzme prošlost firme Ceste-Company. Prema podacima poslovnog portala “eKapija”, vlasnik firme “Ceste Company” je Pero Pecirep, funkcioner HDZ-a BiHiz Kiseljaka. Ceste Company uglavnom se bave izvođenjem unosnih javnih radova u srednjoj Bosni koje im omogućavaju politički funkcioneri, a koliko je ova firma u milosti HDZ-a pokazuje i činjenica da joj je prošle godine dodijeljen posao opremanja Čovićevog kabineta dok je ovaj bio član Predsjedništva BiH!

Read More

ISTOČNA HERCEGOVINA: Regija prosperiteta i blagostanja

IZDVAJAMO

U tako malim patrijarhalnim zajednicama, od novinarstva se očekuje da ima prevashodno promotivni karakter. Da o Hercegovini u celini i svakoj opštini ponaosob šalje lepu sliku u svet. Kritika se doživljava lično, takoreći emotivno, i neretko dobija dimenziju izdaje lokalnih interesa. Osnovna deviza i međuljudskih odnosa je – ne zamerati se, što se prenosi i na medijsku sliku koja se plasira odavde. Dobra je to klima za stvaranje autoritarnih vlasti, a loša za pluralizam ideja i demokratsku praksu.

Read More

SEAD ZUKIĆ: Želim da Minela i svi ostali donori dobiju mjesto koje zaslužuju

IZDVAJAMO

I danas, više od četiri godine od Mineline smrti, njena porodica ne odustaje – dizanje svijesti o doniranju organa i potpisivanju donorskih kartica stalno im je na umu. “Nema uspjeha dok se u sve to ne uključe i porodice donora. Nabavio sam i odštampao sva tri zakona o presađivanju ljudskih organa – BiH, Hrvatske i Srbije, svi su skoro isti. Naučio sam ih napamet, a tamo nema nijednog slova o donorima i njihovim porodicama. A ko to na ovom svijetu ima osjećaj i zna kako i šta treba da se promoviše ta ideja, kao što znamo mi?! Niko! Nauka je jedno, a iskustvo i osjećaji drugo. I evo, ja već petu godinu pozivam i molim: Iskoristite me, forsirajte me da pričam, pišem, šaljem pozitivne i edukativne poruke kako da što više ljudi slijedi naš primjer. Nažalost, najviše boli što iza nas niko neće i ne želi stati. Pojavi se poneki prijatelj, pojedinac, ponešto se donira, a sve ostalo ulažemo mi, odvajamo od naših usta za fondaciju i njene potrebe, to nam je na prvom mjestu.”

Read More

ZAŠTO UMIČEVIĆA KRITIKUJEMO, A NOVAKOVIĆA ŠTEDIMO?

IZDVAJAMO

„Danas imamo 67 trudnica i porodilja. Ja sam mislio kupiti antibebi tablete. Ne znam više šta raditi, moram zatvoriti fabriku, njen rad je ugrožen“, govori Umičević, navlačeći na sebe bijes javnosti.

I dok već danima građani s pravom postavljaju Umičevića na stub srama, ipak zaboravljaju da je u ovom razgovoru učestvovala još jedna osoba – urednik i voditelj Nenad Novaković. Njegova dužnost je bila da reaguje, prekine Umičevićev monolog, te mu jasno stavi do znanja da njegove izjave nisu primjerene. Novaković nije uradio ništa od toga. Ne samo da se nije usprotivio Umičeviću već ga je i podsticao. Smijao se njegovim izjavama, klimao glavom i postavljao potpitanja.

Read More

REAKCIJA AMBASADE SLOVAČKE na članak profesora Ive Komšića na portalu Analiziraj.ba

Ambasada također želi zbog potpune i maksimalne jasnoće napomenuti, da je jedno od osnovnih vodećih načela vanjske politike Slovčke prema Bosni i Hercegovini bilo i ostaje jednak pristup prema svim građanima Bosne i Hercegovine, bez obzira na njihovu etničku, vjersku ili drugu pripadnost. Nedavne diplomatske izjave ministra vanjskih poslova Miroslava Lajčaka, koje profesor Komšić tobože analizira i ciljano iskrivljava, je potrebno u ovom kontekstu shvatiti i tumačiti kao iskren napor poznavatelja balkanske situacije da ukaže na krhkost odnosa tri najveća naroda Bosne i Hercegovine 23 godine nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma.

Read More

ČUVAJ SE SABORSKE (B)RUKE!

IZDVAJAMO

O Komšićevom izboru postoje dva oštro suprotstavljena stava, često se pretjeruje, ali ovo što je izrekao Lajčak spada u najgluplje komentare nedavno održanih izbora u Bosni i Hercegovini.

Read More

DRAGO BOJIĆ: TEOLOGIJA RAZORUŽANJA

IZDVAJAMO

Oštrim i preciznim perom Drago Bojić detaljno razobličuje takve aspiracije, uključujući priručne alibije, poput kulta nacionalnog identiteta kao himere od koje je ideološkim radom sašivena uniforma, odjeća prikladna za ponosno umiranje. Čini to, međutim, na način koji čitaocu neće pomagati da se prepusti stanjima mračne letargije, jer u esejima ovoga franjevca još snažnije od upozorenja odzvanja poziv na oslobođenje: Da, postoji i život izvan stroja! Zašto ga, pobogu, ne isprobaš?

Read More

MIROSLAV LAJČAK I DUH DAYTONA: Glogov kolac za Bosnu i Hercegovinu

IZDVAJAMO

Miroslav Lajčak, visoki funkcioner u institucijama Evropske unije, prihvatio je ulogu tumača „duha“ Dejtonskog sporazuma a da uopće ne zna što to znači. I igra tu ulogu. U tom njegovom tumačenju nedostaje jedna važna finesa: ako se hvatamo duha, moramo onoga od koga taj duh dolazi proglasiti mrtvim. Samo mrtvace napušta duh i na putu do raja ili pakla prepoznatljiv je, i životan, samo posebnim vizionarima i  misticima. Tako se Lajčak specijalizirao za hvatanje duhova i njihovo oživotvorenje. Uzjahao je kao jahač apokalipse na duh Dejtonskog sporazuma i vreba iz ćoškova hodnika i konferencijskih sala briselskih kako bi zastrašio funkcionere Evropske unije i našu domaću javnost. Zaboravio je samo Dejtonski sporazum proglasiti mrtvim. Ili je taj sporazum za njega mrtav već odavno, od vremena kada je on bio visoki predstavnik, funkcioner međunarodne zajednice jedini kompetentan i sa mandatom tumača i čuvara Sporazuma.

Read More

DEKLARACIJA HRVATSKOG SABORA: Ko je rekao Memorandum?

IZDVAJAMO

Deklaracija, naime, ali i cijeli pristup hrvatske politike Bosni i Hercegovini, proizlazi iz tuđmanovskog ekspanzionističkog uvjerenja o posebnom pravu službenog Zagreba na arbitriranje u BiH. Ona govori o zaštiti tamošnjih Hrvata kao o podizanju taraba prema drugim narodima, potpuno zanemarujući štete koje su Hrvatima – i drugim narodima – uzrokovali hrvatski i bosanskohercegovački HDZ-ovi. Traži izmjene Ustava i Izbornog zakona BiH, kao da je najviši pravni akt neke države – u ovom slučaju BiH – izraz želja njezinih susjeda – u ovom slučaju Hrvatske – govori o “harmonizaciji odnosa njena tri konstitutivna naroda”, što može zazvučati lijepo i obećavajuće samo onom tko ne pamti kako je izgledalo HDZ-ovsko uplitanje u međuetničku harmoniju u BiH – masovnim ubojstvima, otvaranjem logora, rušenjem sela i gradova.

Read More

DODIK KAO METODA

IZDVAJAMO

Kada novinari u BiH naprave nešto slično ili bar radikalno smanje svoju zainteresiranost za svaku Dodikovu gestu, On će ostati bez trećeg kriterija kojim gospodari našom stvarnošću. Ostaće bez medijske podrške od koje je ovisan. Ostaće bez platforme preko koje kreira nove političke prostore svakodnevnim negacijama našeg zajedničkog Ustava. A novinari mu sekundiraju kao da im život ovisi od medijskog umnožavanja čovjeka sa američke crne liste. Čovjeka koji je blefom pokorio pola zemlje. I koji će uz pomoć tri navedena kriterija pokušati cijelu Bosnu i Hercegovinu podčiniti svojoj mračnoj slici sa uvjerenjem da će stvoriti uvjete koji će mu omogućiti da, recimo 2026-e, praznoj Republici Srpskoj saopći kako Bosne više nema. I neće biti nikog da ga čuje. Samo jeka sopstvenog glasa. I smijeh, strašni smijeh odzvanjat će dolinom plača.

Read More

KULTURA SJEĆANJA: Kako izaći na kraj s ratnim traumama?

IZDVAJAMO

Škole su najbitnija institucija daljih podjela i uzgajanja kolektivnih trauma – različitih kultura sjećanja. Jer, funkcija obrazovnog sistema danas u BiH nije da radi na pomirenju i oprostu, da jača individualnost, kritičku svijest i interkulturalnost, nego da kroz suprotstavljene nacionalne predmete (jezik i književnost, historija, geografija…) jača kolektivnu identifikaciju sa svojim etnonacionalnim taborom, čime se osnažuju podjele i utvrđuju razlike. Djeca su zarobljenici jednonacionalnog narativa koji vrši nasilje nad njima jer im pružanjem gotove verzije onemogućava promišljanje i kritiziranje, a to je daleko od humanističkih ideala kojima obrazovanje u načelu teži. 

Read More