ČUVAJ SE SABORSKE (B)RUKE!

IZDVAJAMO

O Komšićevom izboru postoje dva oštro suprotstavljena stava, često se pretjeruje, ali ovo što je izrekao Lajčak spada u najgluplje komentare nedavno održanih izbora u Bosni i Hercegovini.

ČUVAJ SE SABORSKE (B)RUKE!
Foto: klix.ba

IZ DANA U DAN: Opasnost iz susjedstva, duh Miroslava Lajčaka, Dodikov poraz i medijska likovanja, muke po CIK-u, saborska Deklaracija i Vojska Kosova

Nedjelja, 9. decembar: Lako ćemo za neprijatelje, čuvajmo se prijatelja

Hrvatski premijer Andrej Plenković poručio da njegova Vlada nikada neće odustati od borbe za Hrvate Bosne i Hercegovine. Tim povodom vrijedi se osvrnuti na rad jednog od najanemičnijih hrvatskih premijera i jedne od najneubjedljivijih hrvatskih Vlada do sada: da li je ikada, bilo kojim povodom Plenković na isti način tretirao neki problem unutar Hrvatske, koja je za njega ako ne isključivi, onda bar primarni sektor djelovanja? Zemlja mu se raspada od siromaštva i – prejaka, ali neizbježna riječ – ustašluka, a on uprkos svim EU zaključcima bistri Izborni zakon u susjednoj državi. Da se s istim žarom, energijom i odlučnošću suoči s temeljnim unutrašnjim problemima, Hrvatska bi bila mnogo ljepše i ugodnije mjesto za život i ne bi Hrvati bježali u Irsku, nego bi Irci doseljavali u Hrvatsku.

Vrijedi se na trenutak osvrnuti i na Plenkovićev ironični spin da BiH nema većeg prijatelja od Hrvatske. Ako govorimo o dvije zemlje i njihovim žiteljima, vrlo moguće da je tako. BiH i RH se prožimaju ekonomski,  kulturno, saobraćajno, istorijski, mentalitetski… Hrvatska je zemlja koja zahvaljujući svojim novinarima, piscima, režiserima, sportistima i brendovima s pravom visoko kotira na ovdašnjem terenu. Nažalost, to isto ne može se reći i za njenu političku postavu. U ovom trenuku BiH nema većeg ni opasnijeg neprijatelja od Plenkovića i njegove Vlade. Dodajmo tu još i kohabitacionu mu neprijateljicu Kolindu Grabar-Kitarović, te karikaturalnu, ali ništa manje opasnu Željanu Zovko, koja je do sada promijenila više državljanstava i domovina nego Ćiro Blažević lažnih Rolexa i – eto liste od koje valja s razlogom strahovati.

Zabavljen unutrašnjim (siromaštvo i nezadovoljstvo) i spoljnim (Kosovo i njegova vojska) problemima, Aleksandar Vučić kraj ove političke vrste djeluje kao kakav dobrohotni čičica od kojeg vas neće zaboljeti glava. Rekosmo – djeluje.

Ponedjeljak, 10. decembar: Duh Miroslava Lajčaka kruži nad Bosnom i Hercegovinom

Iz bogate niske današnjih ispada izdvajamo skandaloznu izjavu Miroslava Lajčaka, aktuelnog ministra vanjskih poslova Slovačke, da je izbor Željka Komšića urađen po slovu, ali ne i u duhu Dejtona.

O Komšićevom izboru postoje dva oštro suprotstavljena stava, često se pretjeruje, ali ovo što je izrekao Lajčak spada u najgluplje komentare nedavno održanih izbora u Bosni i Hercegovini. Kakav sad duh? Duh Dejtona je najveća bh. izmišljotina poslije hercegovačke Gospe i bosanskih piramida. Dejtonski sporazum je pravno-politički i državotvorni dokument; učitavati u te striktne paragrafe nekakav duh znači, kako duhovito primjećuje Ivo Komšić, spiritualizirati pravnu materiju.

Na duh Dejtona pozivaju se samo oni koji ruše njegovo slovo. Već se i s globalnog nivoa upozorava na Balkan kao potencijalno poprište američko-ruskog sukoba za geostratešku nadmoć. Pa zato, kad vas neko stavi pred dilemu duh ili slovo – izaberite slovo dok ne bude kasno.

Pitanje dana: koliko moraš biti očajan na skali od nula do minus beskonačno pa da saveznika tražiš u notornom Viktoru Orbánu?

Utorak, 11. septembar: Častan poraz Milorada Dodika

Kako rade majstori spina i specijalnog rata pokazat će sljedeći primjer: visoka predstavnica EU za spoljnu politiku i sigurnost Federica Mogherini poručila je preko glasnogovornice Maje Kocijančić da EU ne dovodi u pitanje ni izborni proces ni rezultate izbora u BiH. Hrvatsku Vladu i njenog premijera to ni na šta ne obavezuje. On nastavlja rat koji ništa dobroga neće donijeti ovdašnjim Hrvatima, ali koji već sad nanosi veliku štetu Bosni i Hercegovini kao državi.

U međuvremenu, Milorad Dodik se potrudio da ga ne zaboravimo. Prvo su mu Šefik Džaferović i Željko Komšić džentlmenski omogućili častan poraz, uklonivši jednu od dvije bh. zastave iz sale za sjednice. Da i predsjedavajući zna cijeniti takve poteze i biti diplomatski elegantan, pokazao je uljudno im se zahvalivši na činu dobre volje.

Međutim, ta dobronamjerna intonacija poništena je istog dana segregacijskim odnosom prema novinarima, koje je prvi čovjek Bosne i Hercegovine podijelio po entitetskoj liniji. Očekuju se reakcije međunarodnih novinarskih udruga.

Srijeda, 12. decembar: Likovanje, ludom radovanje

Svaki put kad se napravi problem od državne zastave, od stida se zacrveni jedna značka na reveru predsjedavajućeg Predsjedništva. Mnogi mediji iz Sarajeva i okoline likuju zbog Dodikovog poraza. Mediji ko mediji, igraju na prvu, ne shvatajući stari zakon političke termodinamike: svaki uspjeh uronjen u likovanje gubi na svom značaju onoliko koliki su bili masa i volumen likovanja. Amen.

U Hrvatskom saboru počela rasprava o Deklaraciji o položaju hrvatskog naroda u BiH, dokumentu koji osnovnom nakanom, i – pa hajde, kad ste već navalili da probamo i s tim Lajčakovim nesretnim terminom – „duhom“, neodoljivo podsjeća na srbijanski Memorandum. Na iznenađenje predlagača, rasprava je žučna, puna kontrasta i duhovitih ispada, a na vidjelo izlaze, osim briljantnih opaski Vesne Pusić, i nemila zapažanja o karijeri Dragana Čovića.

U međuvremenu, politički vrh Republike Srpske najavljuje osnivanje EU ministarstva. Recept je to koji funkcionira još od 1996. godine. Radiš sve što treba raditi da bi od Bosne i Hercegovine napravio nefunkcionalnu državu i neučinkovit sistem, i onda se žališ da te BiH koči jer je nefunkcionalna.

Četvrtak, 13. decembar: Muke po CIK-u

Neko je na Facebooku primijetio: CIK nema snage donijeti pravu odluku, a ni hrabrosti za krivu. Ali uvijek je, po njihovom mišljenju, vrijeme za promociju dobre knjige, što bi bilo sasvim u redu da govorimo o nekoj izdavačkoj kući a ne o Centralnoj izbornoj komisiji koja se mjesecima nateže oko raspodjele mandata.

Petak, 14. decembar: Vojska Kosova

Zanimljivije je u susjedstvu nego kod nas. Sabor usvojio Deklaraciju. Kad se sve sabere, od 151 mogućeg glasa, sporni dokument ih je prikupio 81, što je nagnalo Marija Karamatića da sabere dva i dva i trijumfalno zaključi da je usvojen s 80 posto glasova.

U Prištini formirana Vojska Kosova. Zvaničnici Srbije   oštro osudili takav čin kosovskih vlasti. Čim Aleksandar Vučić koristi frazeologiju visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, znači i da su mu i mogućnosti da nešto uradi otprilike nikakve. Sjetite se samo koliko je iz svijeta dolazilo oštrih osuda dok su četiri godine po Sarajevu padale granate. Osuđivali vi ili ne osuđivali – one padaju. Oštra osuda je najbolji pokazatelj nečije političke nemoći.

Pa da u tom duhu političkog prijateljstva s ovog neuticajnog mjesta oštro osudimo – Deklaraciju, zastavu, snijeg i SDP-ovu sprdačinu s imenovanjima ministara u Kantonu Sarajevo.

Subota, 15. decembar: Prvi zakon političke inercije

Deklaracija o pravima hrvatskog naroda u BiH u Sarajevu izaziva podijeljene reakcije. Zanimljivo je da su Naša stranka i SDP zamijenili uloge. NS, do sada pretežno posvećena komunalnim problemima, s pravom uočava opasnost koju emanira ovaj dokument, pa predsjednik stranke Peđa Kojović na to blagovremeno upozorava. SDP cijeli dan ni glasa. Vjerovatno su zabavljeni ekstremno važnom problematikom saobraćaja u Sarajevu, što im ne dozvoljava da se bave nevažnim temama i pitanjima. U subotu, u 11 sati, kada ovaj tekst mora biti završen, njihove reakcije još nema.

Slično je i sa Savezom za bolju budućnost. Glede kojeg se javlja još jedna dilema: šta znači uvrštavanje Ismira Juska na listu kantonalnih ministara? Da li je to faktičko blokiranje aktuelnog Vijeća ministara? Politička kratkovidnost ili svjesna namjera? Ili samo u Bosni jedan ministar može obitavati u dvije vlade? Pitamo za prijatelja.

Ili možda na SBB možemo primijeniti adaptiranu verziju Zakona inercije koja bi glasila otprilike ovako: Svaki ministar ostaje u stanju mirovanja ili jednolikog partijskog kretanja sve dok neka viša sila ne kaže drukčije.

Koja je to sila i šta će reći, eto dovoljno dilema za naredne dane i tjedne.

About The Author