Marinko Umičević bio je gost Nenadu Novakoviću u emisiji Stav televizije K3. Reakcije povodom tog urnebesnog gostovanja još ne prestaju

Privrednik, sportski i kulturni radnik, savjetnik predsjednika države i čovjek koji na specifičan način promišlja svakodnevnicu, s konkretnim prijedlozima i bez dlake na jeziku.

Tako je urednik i voditelj emisije Stav na K3 televiziji Nenad Novaković najavio Marinka Umičevića, tehničkog direktora Tvornice obuće „Bema“ iz Banjaluke. Da je privrednik, to nam je jasno jer se radi o čovjeku koji vodi fabriku, ali je pod upitnikom ostala tvrdnja da se radi o sportskom i kulturnom radniku. On jeste član upravnih odbora rukometnog kluba „Borac“ i košarkaškog kluba invalida „Vrbas“, ali čini li ga to automatski sportskim radnikom? Takođe, njegova firma sponzoriše poneki kulturni događaj, ali čini li ga to kulturnim radnikom? Za Novakovića je to izgleda sasvim dovoljno.

Tokom sat vremena gostovanja, od Umičevića smo uspjeli čuti dosta toga. Razgovaralo se o privredi, politici, odlasku mladih iz zemlje. Ono što je najviše zaparalo uši javnosti jesu mizogine izjave na račun njegovih radnica.

Mislio kupiti tablete

„Danas imamo 67 trudnica i porodilja. Ja sam mislio kupiti antibebi tablete. Ne znam više šta raditi, moram zatvoriti fabriku, njen rad je ugrožen“, govori Umičević, navlačeći na sebe bijes javnosti.

I dok već danima građani s pravom postavljaju Umičevića na stub srama, ipak zaboravljaju da je u ovom razgovoru učestvovala još jedna osoba – urednik i voditelj Nenad Novaković. Njegova dužnost je bila da reaguje, prekine Umičevićev monolog, te mu jasno stavi do znanja da njegove izjave nisu primjerene. Novaković nije uradio ništa od toga. Ne samo da se nije usprotivio Umičeviću već ga je i podsticao. Smijao se njegovim izjavama, klimao glavom i postavljao potpitanja.

„Kako izaći na kraj sa jednim problemom… Ženska je fabrika… Sa plaćenim bolovanjima, prije svega trudničkim (koje je dobro da ih imamo), kako izlazite sa tim na kraj i kako to nadomještavate?“, pitao je Novaković, jasno klasifikujući trudnička i porodiljska bolovanja ni manje ni više nego kao problem. Epitet „ženska“ upotrijebio je jer „Bema“ zapošljava 1250 radnika, a 90 odsto njih čine žene.

Uslijedilo je izlaganje Umičevića o razlici između neto i bruto plate, te novcu koji „Bema“ uplaćuje radnicama na bolovanju i novcu koji Fond refundira. Sve vrijeme se pominje riječ problem.

„Ta porodična medicina se otela kontroli, ginekolozi su najgori doktori. Ona je prokrvarila i odmah ide na bolovanje. Što bih ja finansirao natalitet, propašće mi fabrika. I ona nije glupa, već odmah veže drugo dijete i odmah čuva trudnoću. Imam sedam žena koje vežu već treće dijete. Neka djece, hvala Bogu, ali ne mogu to fabrike platiti. To nam je najveći problem, sedam odsto bi bila veća plata kada bi se to prebacilo na teret države“, prebacuje Umičević upravo na radnice sunovrat domaće ekonomije.

Za to vrijeme – Novaković klima i odobrava. Umičević ističe da njegova fabrika nikada nije otpustila trudnu radnicu niti će, ali on razumije poslodavce koji to urade. Novaković ponovo propušta priliku da reaguje, da i gostu i gledaocima jasno kaže da otpuštanje trudnih radnica nije legalno niti moralno i da ne bi smjelo da se dešava, ali koristi šansu da ponovo daje kompliment Umičeviću.

„Vi niste takav karakter“, konstatuje.

O stranačkom drugu sve najbolje

Gledajući ovo izdanje emisije Stav nikako nismo mogli zaključiti koja je njena svrha, osim rada na promociji Marinka Umičevića. Novaković napominje kako je njegov sagovornik već 41 godinu u „Bemi“, kako o „privredi govori vrlo emotivno“, te pita „koliko ima takvih kao on, koji jedva čekaju zoru da bi se latili posla“.

Umičević više puta napominje da je dostojanstvo rada ugroženo i da je loše kada radnik ne može preživjeti od svoje zarade, ali i kako građani sa završenom osnovnom školom nemaju pravo ni pitati kolika je plata. Ovo je bio odličan trenutak da Novaković upita smatra li njegov sagovornik da su radnici sa završenom osnovnom školom manje vrijedni, da lošije rade i da nemaju iste potrebe kao i oni sa srednjom ili visokom stručnom spremom? Da li oni manje jedu, nemaju kredite niti plaćaju kirije? Da li je njihova krivica što nisu školovani ili im okolnosti to nisu dozvolile? Je li dostojanstveno govoriti da bi radnicama trebalo kupovati antibebi pilule jer ih smatramo krivima za potencijalni bankrot fabrike?

Ipak, Novaković je ponovo zakazao, pa nije upitao ni za optužbe za mobing koje su javno iznosile radnice „Beme“, te prijavljivale rukovodstvo fabrike policiji. Nije upitao ni za Umičevićevo prisiljavanje radnika na prisustvovanje SNSD-ovim predizbornim tribinama.

„Obavještavam radne kolege i koleginice da je juče održana tribina SNSD-a u Adi. Zahvaljujem radnim kolegama i koleginicama koji su bili prisutni, a koji nisu bili prisutni sa područja Ade, Debeljaka, Vrbanje i Česme, popisao sam, da taj podatak imam u vidu“, stajalo je u zvaničnoj poruci radnicima „Beme“ 2009. godine.

Kroz veći dio emisije provlači se hvaljenje Željke Cvijanović, Milorada Dodika i SNSD-a, kao „apsolutnih pobjednika izbora“, kako ističe Umičević o svojim, ali i Novakovićevim stranačkim kolegama. Tako on govori da je „Željka kraljica“, te zahvaljuje Bogu što „čuva Dodika jer se troši, a čak i čelik pukne“.

Hljeba ima, ali za koga?

Govoreći o iseljavanju bh. stanovnika, gost emisije naglašava kako se u inostranstvu „iz radničkog odijela ide u pidžamu i obrnuto, a mi dođemo kući u 15h i dignemo noge“.

„Bolje ovdje živjeti sa 800 KM nego ići tamo. Ima tu malo i pomodarstva. Ovdje ima hljeba, ali se mora zaraditi. Ljudi su uvijek išli sa ovih prostora, ali tada nije bilo medija. Sad vi novinari ne znate šta ćete, pa to malo naduvate. Svi su mediji strani, osim K3“, govori Umičević, na očiglednu radost njegovog domaćina, koji zahvaljuje na ovoj konstataciji.

Kao da nije dovoljno što se obrušio na trudnice i porodilje, Umičević ističe i kako mu smetaju depresivni građani.

„Kako biti bolji, kako živjeti bolje?“, glasilo je Novakovićevo pitanje, na šta gost odgovara da mrzi depresivne ljude i ne voli biti u njihovom društvu, te poručuje građanima da budu optimistični.

Još malo PR-a

Govorio je Novaković Umičeviću da je jasan, precizan, kritičan, te da njegova fabrika pravi jako kvalitetne cipele. Nabrajao je da podržava rukomet i košarku u kolicima, uz praćenje umjetničkog rada, te pitao gdje nalazi vrijeme i zanimanje za sve to. Hvalio je Umičevića jer organizovano dovodi svoje radnike u Narodno pozorište Republike Srpske i time stvara „ozbiljnu publiku koja razumije pozorište“.

„Pozorište je rekreacija“, odgovorio je Umičević na to.

Rekreacija – u najmanju ruku neobičan opis jedne kulturne ustanove. Moglo bi se reći čak i uvredljiv, ali za Novakovića nipošto. Kada nije urednik i voditelj emisije „Stav“, Novaković obnaša funkciju direktora Narodnog pozorišta Republike Srpske. Istog tog pozorišta koga Umičević pred njim i javno naziva rekreacijom. Ni to nije bilo dovoljno da se Novaković pobuni i stane u zaštitu institucije na čijem je čelu.

„Sa vama je ugodno pričati jer vi pričate razumljivim jezikom, ne štedeći nikoga, najmanje štedeći sebe. Želim vam svu sreću i da bar nešto od ovih praktičnih ideja, praktičnih sugestija, čuju ljudi koji treba da čuju. Nadam se da o svim ovim stvarima pričate i sa predsjednikom, i da ćete ih govoriti svim ljudima do kojih možete da dođete. Smatram da bi od svih ovih sugestija svi mi živjeli barem centimetar bolje. Vaše talasanje nije u interesu da bi Marinko bolje živio, već da svi idemo ka boljem. I nije kritika da bi samo kritikovao, već da gradimo nešto“, kazao je Novaković za kraj ovog razgovora, sugerišući gledaocima da je baš svaka Umičevićeva izjava ispravna i da bismo je trebali već danas sprovesti u djelo.

Pa čak i one sa antibebi pilulama.

Izvinjenje i tužbe

Nakon oštrih reakcija javnosti, Umičević se oglasio putem Facebooka te kazao da nije imao namjeru nikoga da uvrijedi „neshvaćenom i nesmotrenom“ izjavom o trudnicama i porodiljama.

„Možda sam govorio figurativno i narodnim jezikom, pa je to za nekoga ispalo prosto i uvredljivo, te ako je neko pogledao cijeli intervju, mogao je vidjeti da mi to nije bila namjera. Ono što ja želim je da se popravi stanje za sve trudnice, a ne samo one koje rade u ‘Bemi’, da se one ne vode pod šifrom 020 koja znači krvarenje u trudnoći i da se ne tretiraju kao bolesne. Nije mi bilo jednostavno čitati razne objave na Facebooku, neke sam predao svom advokatu da pokrene tužbu i protiv Facebooka i protiv portala, kao i pojedinaca“, naveo je on.