Nedorečena zbrka ravnodušnosti
Umjesto da 2023., godina najmučnije obljetnice hrvatske suvremene povijesti – obljetnice rata HVO-a i Armije BiH – bude godina smjernog i istinitog kolektivnog sjećanja te ozbiljnog, cjelovitog i dobronamjernog preispitivanja odnosa Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, očito je da od toga ni u ovoj obljetnici neće biti ništa. Naprotiv: nastavlja dominirati nedorečena zbrka ravnodušnosti, manipulacije i naopakih savezništava. Združen sa sve agresivnijim govorom Milorada Dodika, takav nejasni odnos Hrvatske prema najbližoj i najvažnijoj susjedi, htio to netko ili ne, nužno se zgušnjava u ozračje zloslutne ravnodušnosti, čak prezira, prema ljudskim životima. Ta “politika bezvrijednih života” ovih je dana, i iz Banja Luke i iz Zagreba, iznjedrila izrazito mučne primjere, da u nedjelju, 9. travnja, kulminira u Dodikovoj izjavi kako “pokušava uvjeriti i nagovoriti Hrvate da jednokratno napustimo institucije BiH“.
Najava gradnje Muzeja HVO-a na mjestu logora Heliodrom u Mostaru, naime, nije samo još jedan u nizu primjera prikrivanja “naših” zločina, kakvima već odavna svjedočimo i u Hrvatskoj i u BiH: pred splitskom Lorom, na primjer, gdje je podignut spomenik postrojbi čiji su pripadnici ondje počinili teške ratne zločine nad ratnim zarobljenicima; ili u Trnopolju kod Prijedora, gdje je podignut spomenik Vojsci Republike Srpske, koja je na tom mjestu držala logor za Bošnjake; ili čak i u Jablanici, gdje je Spomen dom bitke na Neretvi pretvoren u Spomen dom Armiji BiH, koja je baš na tom mjestu držala zatočene Hrvate… Ne; najava gradnje Muzeja HVO-a na Heliodromu sad već prerasta u simbol razorne nesposobnosti – ili namjernog odbijanja – vlasti u Zagrebu da razumiju i prihvate odgovornost za cijeli spektar odnosa sa susjednom zemljom, od povijesnoga do političkog. Umjesto toga, hrvatske vlasti pažnju usmjeruju samo na zakučaste odredbe Daytonskog sporazuma koje definiraju prava konstitutivnih naroda, ne primjećujući da vapijući nesklad između inzistiranja na pravima i zanemarivanja povijesne odgovornosti stvara eksplozivnu smjesu nepovjerenja, bijesa i mržnje, zbog koje najviše ispaštaju sami Hrvati u Bosni i Hercegovini, naročito ondje gdje su u manjini.
Vlada Andreja Plenkovića, naime, očito ne vidi nikakav problem u tome što sama financira taj blasfemični projekt. Ministarstvo obrane u Zagrebu službeno je priznalo da je potpisalo ugovor o financiranju s Udrugom odlikovanih časnika HVO-a u BiH, koja je nositelj projekta, i koja je, očito netočno, tvrdila da se gradnja financira donacijom. Kada su novinari dodatno pitali Ministarstvo jesu li oni koji su o tome odlučivali bili svjesni da se muzej gradi baš na mjestu logora za Bošnjake, iz Ministarstva obrane u Zagrebu odgovorili su kako se “u konkretnom zahtjevu radilo o obnovi objekta iz razdoblja austrougarske vladavine u kojem će biti smješten budući Središnji muzej HVO-a, odnosno o sufinanciranju građevinskih i drugih radova – rekonstrukciji postojećeg objekta”, a da “muzeološka koncepcija nije bila predmet zahtjeva niti se razmatrala”. Nameće se jedino logično pitanje: otkud stiže, i kako je moguća tolika ravnodušnost? Zar se nije našao nitko tko bi se podrobnije informirao, tko bi pitao o toj “muzeološkoj koncepciji”, tko bi razmislio, pa rekao: “Čekajte, ljudi: ako nam je imalo stalo do dobrih odnosa, i do povjerenja među ljudima u BiH, ne možemo Muzej HVO-a graditi na mjestu logora za Bošnjake.” Kako je moguće da nikome ta tvrdnja nije pala na pamet?
Kako je, također, moguće da to nije pomislio političar koji se izdaje za velikog poznavatelja odnosa u susjednoj zemlji, sklonog građenju mira i povjerenja – predsjednik hrvatske vlade Andrej Plenković? On je naime, 7. travnja dao intervju zagrebačkom Večernjem listu, u kojem je govorio i o Bosni i Hercegovini, pa ponovio svoju staru poštapalicu o tome kako je Hrvatskoj, što se regije tiče, “najvažnija situacija u BiH”. “Njome se bavimo puno i bavimo se inteligentno, ali ne na način da stvaramo neprijatelje – pogotovo ne među nehrvatima – nego tako da podržavamo Hrvate ali podržavamo i cijelu BiH, i kroz dijalog nastojimo naći rješenja koja su najbolja za ravnopravnost i konstitutivnost Hrvata”, kazao je. Ali, kako to “mi” – Plenkovićeva Vlada, valjda – “ne stvaramo neprijatelje – pogotovo ne među nehrvatima”? Time što financiramo Muzej HVO-a na Heliodromu, pa time demonstriramo hladni cinizam prema žrtvama? Kako je moguće da Plenković, koji u Hrvatskoj osobno kontrolira sve ključne političke procese, ako je uistinu dobronamjeran prema susjednoj zemlji, nije odmah obustavio taj nadasve štetan angažman Hrvatske, i zatražio od ministra obrane Tome Medveda – inače potpredsjednika njegove vlade – da to odmah i objavi? Jer, ako Hrvatska ne odustane od sudjelovanja u gradnji tog muzeja, i ako na njegove inicijatore u BiH ne utječe da preispitaju i promijene i mjesto i koncept, neće biti te političke ekvilibristike koja će moći izgladiti nepovjerenje što će ga ta institucija permanentno, uvijek iznova proizvoditi. (Boris Pavelić, Tačno.net)
TINEKE STRIK POZIVA SCHMIDTA: „Smijenite Dodika!”
Tineke Strik, zastupnica u EU parlamentu gostovala je u programu Face televizije.
– Ako Dodik nastavi napravit će probleme BiH i otuđiti je od EU! Dodik se uzda u Putinovu zaštitu! Ako mu Dodik dozvoli, Putinov utjecaj će postati jači u RS-u i BiH! Ako Schmidt ništa ne uradi, EU mora upotrijebiti ono što ima! Amerika zajedno s Hrvatskom vršila je pritisak na Schmidta! Čović za prijetnje i ucjene dobio nagradu – Izborni zakon!
Dodik zaveden time pokušava isto dobiti! Schmidt treba ukloniti Dodika s funkcije!
Na pitanje kako će EU pomoći BiH ako je i sama podijeljena, Strik odgovara:
-Da Schmidt ništa ne uradi, EU mora upotrijebiti ono što ima! SAD neće mijenjati stav! Za njih je najvažnija stabilnost!
Važno je da EU bude vrlo jasna prema Dodiku! Ovo je ozbiljna prijetnja teritorijalnom integritetu BiH! To je jedna od najvećih prijetnji procesu pristupanja EU! Dodik još uvijek flertuje s Putinom, na pogrešnoj je strani historije!
Kriminalizacijom klevete ugrožava rad NVO! Efekti njegovih zakona nisu samo problematični u praksi već pozivaju na nasilje! Ako Dodik nastavi napravit će probleme BiH i otuđiti je od EU! Dodik stvara dojam da mu je Putin prijatelj i da će ga zaštiti i dati mu podršku – možda i finansijski! Jasno je da Putin ima svoje planove za Zapadni Balkan! Ako Dodik da prostora, Putinov utjecaj će postati jači u RS-u i BiH! Putin ima velike ambicije! 600 miliona pomoći koji su zamrznuti moraju ostati zamrznuti dok Dodik ne povuče secesionističke zakone i dok se ne distancira od Putina!
Nadam se da će rasti podrška da EU pošalje dodatne trupe u BiH! Dodik stalno prelazi neke crte! Nisam sigurna da li će biti dovoljno podrške da se donese ta odluka! EU je podijeljena!
Hrvatska i Mađarska imaju druge planove i to prijeti evropskom jedinstvu! Nadam se da ćemo Rezolucijom koju pripremamo u Evropskom parlamentu zaštititi građane u BiH! Schmidt je donio pogrešnu odluku! Prva i najveća prijetnja za BiH je etnička podjela! Sada nam treba odmicanje od podjela! Izborni sitem koji dijeli glasačko tijelo po etničkim crtama ne uklapa se u EU!
To je pogrešno usmjerenje Schmidta! Svaki naredni korak mora ići u drugom smjeru! Svaki građanin bez obzira na vjeru i na etničku pripadnost mora imati mogućnost da bira koga hoće i da može biti biran! Čović hoće legitimno predstavljanje kako bi samo Hrvati mogli birati Hrvate! Paradoksalno je što Čović sada ne da Schmidtu da koristi ovlaštenja koja ima, a kada se trebao mijenjati Izborni zakon govorio je da je to ispravna odluka! SAD neće mijenjati stav! Za njih je najvažnija stabilnost! Njima Izborni zakon nije bio problem i bili su partneri s Hrvatskom da se izvrši pritisak na Schmidta! I Čović je prijetio u jednu ruku! Ako se prijetnje i ucjene nagrade onda možete dobiti samo još prijetnji i ucjena! Možda je Dodik zaveden onim što je Čović dobio od Schmidta, pa pokušava i on! Schmidt izgubio kredibilitet! Mora biti neutralan! Ako Osmorka šuti daje signal da Dodik može nastaviti sa secesionističkim prijetnjama i otvoriti mogućnost da to i ostvari! Ovo je pravi trenutak da se djeluje i pokaže Dodiku da njegovo ponašanje nije prihvatljivo! Usvajanje secesionističkih zakona nije zakonito! RS nema mogućnost da zakonski napusti državne institucije! Schmidt treba reagovati na Dodikove secesionističke poteze! Možda i da ukloni Dodika s funkcije! Kada bi EU bila potpuno ujedinjena onda bi i ona djelovala jasnije prema političkim liderima u BiH! BiH je podijeljena, ali podijeljena je i EU! Ruska invazija na Ukrajinu učinila je EU svjesnijom značaja integracije svih susjeda, kazala je Strik. (Face TV, Slobodna Bosna)
PREMIJEROV SVETI RAT: O nevjernici, vjerujete li u poštenje Fadila Novalića?
“Gospodaru moj, oprosti meni, i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u dom moj uđe, i vjernicima i vjernicama, a nevjernicima samo propast povećaj!”, napisao je u svom fejsbuk statusu na četiri godine robije nepravomoćno osuđeni premijer Federacije Bosne i Hercegovine Fadil Novalić.
Teško je sada povjerovati da je on mislio na vjernike po religijskim principima. Koliko god nam taj čovjek daje materijala za šprdanje, on je, ipak, predsjednik Vlade u jednom entitetu, u sekularnoj državi, pa makar to bila i Bosna i Hercegovina.
VJERNICI I NEVJERNICI
Koliko god da proširimo taj pojam “vjernik”, Novalić se čini dovoljno lukavim, da ne kažemo namazan, da bi se zajebavao sa tako ozbiljnim stvarima. Svi znamo koliko je šerijat okrutan. Da živimo u nekom nesekularnom uređenju, gdje vrijede strogi šerijatski zakoni, pitanje je da li bi se federalni premijer mogao rukovati s bilo kim. Teško da bi on toliko rizikovao. Sigurnije je ovako, malo sakriješ, malo sudije izdvoje mišljenje, malo blokiraš, malo obećavaš povećanja penzija… I narod sit, i ruke na broju. O Božijoj pravdi da ne govorimo.
Biće, ipak, da se ovdje radi o jednoj savremenoj dogmi. Nekom stranačkom tumačenju vjerovanja. Prije će biti da on ljude dijeli na vjernike – one koji vjeruju kako on nije znao da između uzgoja malina i nabavki respiratora, nema baš neke logične veze; te, na nevjernike, odnosno one koji ne vjeruju da Sebija Izetbegović nije upotrebljavala neupotrebljive respiratore za liječenje pacijenata u doba korone, što bi za mnoge od njih vjerovatno bilo kobno.
Da li to sad znači da je Sud koji je osudio Fadila N, doduše nepravomoćno, na četiri godine zatvorske kazne, jedan nevjernički sud? Pa, ne bi se to smjelo tako tumačiti, jer taj sud nije ni problematizirao da li su ti respiratori upotrebljavani i kao takvi bili potencijalno odgovorni za smrt pacijenata u zoni odgovornosti Sebije B. Prije će biti da taj sud ne može da vjeruje kako Fadil N. nije znao da između uzgoja malina i nabavki respiratora, nema baš neke logične veze. Vjerovatno zato što nisu mogli da pronađu vezu između njega i logike. Logično, ne?!
SAMLJEVENO ŽITO
Fadilov svijet se dijeli na vjernike – one koji vjeruju njemu i SDA/DF koaliciji, i na nevjernike, odnosno one koji vjeruju svojim očima i ušima.
Jedne prilike, skoro na samom početku predugogodišnje premijerske karijere, Novalić je pozvao predstavnike civilnog društva da, kako on kaže, zajedno rade na borbi protiv korupcije. Bilo je to nekoliko mjeseci nakon što je otkriveno kako je njegova kćerka zaposlena u jednoj javnoj instituciji, mimo procedura, dakle protuzakonito!
Na njegov poziv da učestvuju u “zajedničkoj borbi protiv korupcije”, rečeno mu je da može, ali pod uslovom da on podnese ostavku!
U tom trenutku učinilo se da je imao jedno od onih vjerničkih prikazanja. Nije mogao da vjeruje da ima onih koji ne vjeruju u njega. Vidno zbunjen, onako u transu, pitao je zašto bi on podnosio ostavku. Kada mu je pokušano objasniti kako je nemoralno da o borbi protiv korupcije priča neko ko je pokušao mimo zakona da zaposli kćerku u javnoj instituciji, njegov odgovor je bio: “Ma, dajte molim vas, nećemo mljeti samljeveno žito!”
Tada je, vjerovatno shvatio, da će njegov osmogodišnji mandat proći u nastojanju da nevjernike vrati na pravi put. Da ih uvjeri kako je ono što se njima dešava tek period tranzicije. Da su korupcija i kriminal vlasti izmišljotine, a da se oni koji u to vjeruju, samo nisu “snašli”, kako on to kaže. Da su te priče o zloupotrebama vlasti kontinuirani pokušaji nevjernika da sruše državu. Jer nevjernici nisu patriote, oni više vjeruju svojim očima i ušima. Kada nevjernici mjesecima čekaju na pregled kod ljekara, oni ne shvataju da je to ništa u odnosu na vječnost. Kada njihova preduzeća, njihove rijeke, njihove pare završavaju u rukama stranačkih kadrova i njemu bliskih tajkuna, pravi vjernici moraju da vjeruju u čuda tranzicije, kada “narodno” postaje “njihovo”. Mirikl! (Eldin Karić, Žurnal)
