Zastave ISIL-a u Maoči medijski su odjeknule jednako kao i ISIL-ove terorističke akcije. I N1 i Al Jazeera nasjele su na predimenzioniranost teme, s tim što je televizija N1 bolje reagirala

Al Jazeera: Program spašavaju albanski imigranti

2. – 8. februar 2015.

PRISTRASNO, BEZ KONTRAARGUMENTA: Sedmica na Al Jazeeri protekla je u znaku srpsko-hrvatskih odnosa. Desilo se haško odbacivanje međusobnih tužbi Srbije i Hrvatske za genocid. Od početka procesa, najuvjerljiviji glasovi su bili oni koji su najavljivali rečeni ishod. Vijesti je (da li zbog toga?) i pristupljeno kao nečemu očekivanom. Za Al Jazeeru je govorio i Geofrey Nice, dajući zanimljivu perspektivu o korištenju sudskih procesa za pisanje vlastitih historija, a ne zbog potrebe za pravdom. Ipak, pristranost nije izbjegnuta. Gošća vijesti bila je Vesna Škare Ožbolt, bivša hrvatska ministrica pravosuđa. Nije jasno na osnovu čega je novinar mogao zaključiti da ta sagovornica može biti objektivna u razmatranju sudskog procesa i presuda. I pokazalo se da nije. Kao argument da Hrvatska ima više osnova za tužbu, poslužila se činjenicom da rat nije vođen na teritoriji Srbije. Istina, nije, ali Srbija nije tužila Hrvatsku zbog nekog rata u Srbiji, već zbog sumnje u genocid nad Srbima u Hrvatskoj. Nekoga da to kaže kao kontraargument, nismo imali. Što se tiče pokrivenosti priče slikama, treba reći da su korišteni videozapisi kako srpskih snaga u razrušenom Vukovaru, tako i operacije Oluja. To predstavlja težnju za ravnopravnim tretmanom obje strane.

TRI DANA NEVAŽNE TEME: Druga tema koja se ticala srpsko-hrvatskih odnosa bila je o hrvatskom zahtjevu da Srbija poništi vlastiti Zakon o univerzalnoj jurisdikciji. O tome smo imali čak 10 minuta petog februara. Tada je objašnjeno da jedna država ne može tražiti poništenje zakona neke druge države, već eventualno izmjenu. Također je rečeno da je to zakon iz 2003. te da insistiranje na njemu danas liči na političku igru. Osim toga, hrvatske prijetnje Srbiji da neće dobiti podršku ulaska u EU zbog tog zakona su neutemeljene. Odnosno, takve su dok EU ne postavi Srbiji hrvatski zahtjev, ako ga ikad postavi. Zbog svega toga, nije jasno zašto je o toj temi bilo potrebno govoriti i naredna dva dana.

POTENCIRANJE NASILJA: Što se tiče BiH, kao dominantna tema pokazala se godišnjica socijalnih nemira. Na Al Jazeeri su razgovarali s aktivnim učesnicima protesta, da vide da li oni prepoznaju ikakvu promjenu nabolje bilo u svom životu, bilo u društvu. Ništa se nije promijenilo, kod nekih je stanje i gore, ali sama konstatacija nije dovoljna. Nismo čuli njihovo mišljenje šta je to bio nedostatak protesta pa nisu donijeli promjene te kakvi protesti i koje vrste pritisaka ih mogu donijeti. Prenaglašeno je nasilje kao jedan od vidova ponašanja jednog dijela demonstranata, dok, recimo, plenumi nisu ni spomenuti. Zanimljivo je da nije problematizirano ni ponašanje političara u vezi s protestima. U potenciranju nasilja dešavali su se i ozbiljni propusti. Emitiran je i prilog o štetama u Arhivu. Tek tu smo imali dijelom u fokusu institucije sistema kao negativce u smislu da za sanaciju štete do danas nisu izdvojena nikakva sredstva.

VIDLJIVO ODSUSTVO TREĆE STRANE: Druga značajna vijest iz BiH odnosila se na novi Zakon o javnom redu i miru usvojen u RS-u. Ako je igdje trebala treća strana, onda je morala biti konsultovana u vezi s tom temom. Imali smo vlast koja je, logično, za zakon. Imali smo opoziciju koja je, logično, protiv. I imali smo novinare i nevladin sektor koji se osjećaju obuhvaćenima zakonom te potencijalno sankcionisanim. Šta je problem s tim zakonom, trebao je reći i neko treći, naprimjer pravnik, dati analizu nekog hipotetičkog slučaja, da vidimo moguće upotrebe i zloupotrebe tog zakona.

PLUS SEDMICE:

Izvještavanje o imigrantima s Kosova. Na hiljade Albanaca ilegalno prelazi granicu Srbije s Mađarskom da bi se domogli zemalja EU i željenog boljeg života. U vezi s tim, imali smo izjave samih imigranata, graničnih policajaca, vlasti Kosova i Srbije, kosovske opozicije, nevladinog sektora… Ne može se naći niti jedan segment priče da je propušten. Vizualni izričaj je također bio na zavidnom nivou. Čak smo imali priliku vidjeti videonadzor granice te na koji način policajci registruju ilegalne imigrante i sprečavaju njihov prelazak.

MINUS SEDMICE:

Prenaglašavanje nasilja na protestima u februaru prošle godine.

OCJENA: 8

N1: Senzacionalno i šokantno

2. – 8. februar 2015.

OZABAVLJENJE SUHOPARNE PRIČE: Iste teme koje su analizirane u dijelu teksta posvećenom Al Jazeeri tretirane su i na N1. Kad je u pitanju novi Zakon o javnom redu i miru usvojen u RS-u, na N1 su temu kvalitetnije obradili. Nije ni tu bilo analize hipotetičkih slučajeva iako su i opozicija i novinari i nevladin sektor baratali hipotezama o štetnosti zakona. Međutim, bila je komparacija sa zakonskim tretmanom društvenih mreža u Hrvatskoj te se moglo jasno vidjeti šta su stvarni nedostaci zakona. Tema je i u vizualnom smislu zanimljivije tretirana. Prenošene su nam reakcije tviteraša od kojih su neke, osim što kritički promatraju zakon, i duhovite. Pravno-politička priča, inače suhoparna, na taj način je i ozabavljena.

RADONČIĆ KAO LOŠA POENTA: Što se, pak, protesta tiče, na N1 su obrađeni loše. Desilo se petog februara da razgovaraju s učesnicama prošlogodišnjih protesta Nidžarom Ahmetašević i Aidom Sejdić. Radi se o osobama koje su zbog svog aktivizma snosile i snose negativne posljedice. A onda na kraju razgovor s Fahrudinom Radončićem, bivšim ministrom sigurnosti BiH i predsjednikom SBB-a. Protesti jesu povod što je izgubio ministarsku fotelju, ali uzroka tome ima više. Postoje i ozbiljne indicije da je svojom političkom i medijskom moći pokušao zloupotrijebiti proteste. Zbog toga se Radončića nije smjelo staviti u istu ravan s prethodno dvije spomenute demonstrantice. Čak ga se pozicijom zadnjeg sugovornika stavilo i iznad njih, kao krunu svega. Za njega svakako treba postojati medijski tretman. Kao čovjek koji se bavi novinarstvom i političkom analizom, priželjkivao sam ga sedmog februara. Tada ga je trebalo upitati šta je pokušao uraditi kroz godinu dana da se barem jedan od ciljeva demonstranata ostvari? Zanimljivo bi bilo čuti zašto ga nema na obilježavanju protesta sada kada nema onoliku političku moć i kada je građana na ulici nesrazmjerno manje?

ŠTA S ALBANSKIM IMIGRANTIMA U SRBIJI? U vezi s albanskim imigrantima, kao posebno interesantan ugao promatranja slučaja može se izdvojiti cinizam srbijanskog ministra unutrašnjih poslova. Naime, zahtjev za srbijanskim pasošem podnijelo je na desetine hiljada kosovskih Albanaca. Ministar je tim povodom rekao da bi ih se moglo tretirati kao stanovnike srbijanske južne pokrajine, samim tim ne bi im trebali pasoši. Dalje od te izjave, nažalost, nije se otišlo. Ipak, bilo bi važno vidjeti da li u srpskoj politici i u kojoj mjeri postoji likovanje nad albanskim imigrantima.

SRPSKO-HRVATSKI ODNOSI: O srpsko-hrvatskim odnosima ne treba trošiti posebno riječi. U segmentu pružanja jednakog tretmana za obje strane bili su bolji od Al Jazeere kad je riječ o odbacivanju međusobnih tužbi za genocid u Haagu. Postoje bar dva primjera da se to dokaže. Izdvajam izjavu Milorada Pupovca kao jednog od najupečatljivijih političkih i kulturnih predstavnika Srba u Hrvatskoj, zbog kojih Srbija i jest podnijela protutužbu za genocid.

SUOČAVANJE S PROŠLOŠĆU: Ono što je jako važno, na N1 su, za razliku od Al Jazeere, propratili napade na spomenutog Pupovca. Pupovac je u Sabor RH donio selotejp i podijelio ga novinarima aludirajući na vezivanje usta i ruku selotejpom ubijenim osiječkim Srbima. Za zločine nad Srbima u Osijeku osuđen je Branimir Glavaš, koji je tog dana posjetio Sabor. Pupovca su neki političari tim povodom nazvali četnikom. Međutim, tema je mogla otići i korak dalje te su se na N1 mogli pozabaviti suočavanjem s prošlošću u Hrvatskoj, ali su ostali samo na prenosu informacije.

POGREŠNI SUGOVORNICI: Vremenske neprilike šestog februara s razlogom su se pojavile u vrhu vijesti jer je u pojedinim krajevima BiH i Hrvatske zbog snijega bilo alarmantno. Međutim, nakon gledanja priloga teško da je iko mogao povjerovati u alarmantnost stanja. Date su nama informacije o prekidu struje u pojedinim selima, obustavi nastave, blokadi puteva, ali građani to nisu potvrdili. Kad je novinarka krenula da stanje prikaže preko građana, odabrala je samo one koji govore o zimskoj idili i užitku u zimskim radostima. Niti jednog koji trpi negativne posljedice zbog snijega.

NEPOTREBNI SENZACIONALIZAM: Na N1 uistinu imaju problem sa senzacionalizmom. Već godinama znamo da je Jadranka Stojaković teško bolesna i da živi u staračkom domu. To, dakle, nije vijest. Novinari su, međutim, otišli kod nje i uzeli jednu izjavu u kojoj nam ona zbog bolesti jedva govori o svom stanju. Zašto je to potrebno? Da bismo vidjeli popularnu umjetnicu u nezavidnom položaju? Da bismo se naslađivali ili tugovali? Vijest je stan u Sarajevu za Jadranku Stojaković. Vijest može biti prikupljena pomoć za liječenje. Vijest je i ono najgore što može da se desi. Međutim, teško oboljelog stavljati pred kameru samo da bismo vidjeli kako to izgleda jest zloupotreba istog.

ŠOKANTNOST BEZ POKRIĆA: Senzacionalistički, kao šokantna, najavljena je i vijest iz Velike Britanije o stvaranju beba od tri DNK uzorka, što je zakonski usvojeno. Kada smo pogledali vijest, čuli naučnu, političku i etičku elaboraciju slučaja, nije bilo ničega šokantnog. Naprotiv, na ovaj način će se pomoći mnogim majkama čija su djeca umirala od mitohondrije.

PLUS SEDMICE:

Izvještavanje o usvajanju Zakona o javnom redu i miru u RS-u.

MINUS SEDMICE:

Senzacionalizam na primjeru popularne umjetnice Jadranke Stojaković.

OCJENA: 8

KOMPARATIVNA ANALIZA

Zastave ISIL-a u Maoči medijski su odjeknule jednako kao i ISIL-ove terorističke akcije. Na kraju, zastave nisu dočekale ni policiju ni medije, a ljudi u Maoči miroljubivi, kažu da ne podržavaju ISIL. I N1 i Al Jazeera nasjele su na predimenzioniranost teme, s tim što je televizija N1 bolje postupila. Uvidjevši da same zastave i nisu baš tako medijski isplativa tema, fokus su preusmjerili na nepostojanje zakona u BiH kojim bi se sankcionisalo isticanje obilježja terorističkih i fašističkih organizacija. Ono što je dobro, iznijet je problem postojanja četničkih obilježja, o kojima svi šute.

ISTIČEMO:

Vremenska prognoza na N1 je nešto na šta bi se druge televizije trebale ugledati. Nju vodi zaista meteorologinja, zove se Dunja Mazzocco Drvar, a ne čitačica meteoroloških izvještaja. To daje na kredibilitetu i uvjerljivosti. Radi se o istinskom interesu za temu i razumijevanju predstavljenog te sposobnosti da se gledaocu predstavljeno objasni. Početkom mjeseca imali smo čak i objašnjenje riječi februar i veljača, ulazak u njihovu etimologiju, što vremenskoj prognozi daje edukativnu notu. S druge strane, imamo i formulacije kao što je: “dojam hladnoće pojačavat će jak vjetar”. To nam govori da vrijeme nije samo onakvo kakvim ga meteorolozi prikažu, već i onakvo kakvim ga mi doživljavamo. Informacije o vremenu dobijamo na svakom koraku i informativne emisije mnogima više nisu mjesto gdje dolaze do njih. Televizija, ako želi zadržati bilo kakav uticaj u tom pogledu, mora interesantnijima učiniti vremenske prognoze. Na N1 to uspijevaju.

(U srijedu, 11. februara čitajte analizu Nidžare Ahmetašević: BHT1 i Hayat TV)