TELEVIZIJA N1: CRVENA LINIJA ̶  2. august 2019.

Ni 24 godine nakon vojne operacije Oluja nema minimuma saglasnosti o  razlozima i karakteru rata u Hrvatskoj, kao ni u BiH, niti pretpostavke za objektivnije sagledavanje tog događaja s vremenske distance koje bi trebalo doprinijeti pomirenju i boljim odnosima između Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine. Pokazala je to i dijaloška emisija N1 Crvena linija u kojoj su stavove suočili Davor Marijan iz Hrvatskog instituta za povijest (Zagreb), Ratko Bubalo iz Humanitarnog centra za integraciju i toleranciju (Beograd) i Slobodan Perić, bivši ministar u vladi Milana Martića (Banja Luka).

Kada ustaše spase Turke

Na pitanje autorice emisije Marine Fratucan da li je Oluja spasila i BiH, ne dozvolivši Srebrenicu 2 u Bihaću, kako je izjavila hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, historičar Marijan odgovorio je da je „problem Bošnjaka što olako sve zaboravljaju“. Kao argumente za to koliko im je Hrvatska pomogla, citirao je generala nekadašnje Srpske vojske krajine (SVK) Mileta Mrkšića prema kojem je „operacija Ljeto ‘95., koja je prethodila Oluji, zaustavila napade na Bihać“, te cirkularno pismo SVK-a prema kojem „već drugi put ustaše spašavaju Turke“.

Potpitanje „Smatrate li da BiH ne bi mogla da se odbrani sama?“ ostalo je bez odgovora jer je Marijana, kojem je bilo upućeno, preduhitrio Perić pitajući retorički od koga se BiH branila. Žustro je objašnjavao kako Srbima nikada nije bio cilj zauzeti Bihać, nego je cilj Hrvata i muslimana (kako Bošnjake naziva Perić, negirajući im etnički identitet i svodeći ih na vjersku skupinu) bio protjerati Srbe. Tražio je i da se prestane pričati o Srebrenici jer je to „istorijska laž koja će se dokazati“. Iako je Fratucan podsjetila na međunarodnu presudu za genocid zbog koje ga ne može negirati, „bar ne na ovoj televiziji“, Perić je u nekoliko navrata nadglasavanjem sagovornika i voditeljice uspio elaborirati svoje tvrdnje.

Nacionalne crno-bijele istine

Za Perića nema dileme – nije bilo nikakvog napada na Hrvatsku; Srbi u Hrvatskoj su se branili; pomagala im je samo Srbija, dok je Hrvatskoj pomagao NATO. „Prosto je nevjerovatno da je neko očekivao da će se 180.000 srpskih civila uspjeti suprotstaviti državi koja je na njih poslala 200.000 naoružanih vojnika.“ Zato je za Perića Oluja „jedan od najtežih zločina 20. vijeka“. Odgovor da je Oluja bila legitimna borba Hrvatske Marijan je obrazložio time da je nekadašnja Republika Srpska Krajina „proizvod rata koji su proveli Srbija i paravojne formacije“ i „dio projekta „Svi Srbi u jednoj državi“.

Hrvatski historičar pozvao se na Ustavni zakon iz 1991. kojim su prava Srba trebala biti riješena uvođenjem dva srpska kotara u Hrvatskoj, ali „sa srpske strane nije bilo volje da se urede prava nacionalnih manjina“. Bubalo je replicirao kako nikada nije ni bila namjera da se taj Zakon provede, nego da stoji u ladici i služi za „međunarodnu upotrebu“. Naglasio je da srpsko-hrvatski odnosi neće biti plodotvorni bez približavanja stavova o proteklom ratu, preuzimanja odgovornosti za njegovo započinjanje i priznavanja zločina, ali kako uprkos tome i ove godine slušamo nacionalne crno-bijele istine i ne solidarišemo se s patnjama drugih naroda.

Odgovornost Miloševića?

Diskutujući o tvrdnji bivšeg gradonačelnika Knina Drage Kovačevića da je rat dogovoren između Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića, Perić je rekao da „Kovačević laže“. Na pitanje voditeljice „Da li Vas je Milošević izdao?“, kategorično je odgovorio: „Apsolutno ne…. To su smišljene laži.“ Bubalo je pak replicirao da se ne može izbjeći pitanje Miloševićeve odgovornosti. Kazao je da je opredjeljenje Miloševića bilo prepustiti Knin Hrvatskoj, smatrajući ga žilom kucavicom te države, a da Srbi s tih teritorija s drugih 14,5 miliona ljudi grade novu državu. Perić je replicirao da je Milošević pomogao Srbima koliko je mogao, te da „nema apsolutno nikakve odgovornosti s njegove strane“.

Voditeljica je od gostiju zatražila i da prokomentarišu oslobađajuće presude generalima Hrvatske vojske Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču, uz naznaku da bi se hrvatski sudovi trebali baviti zločinima počinjenim nakon Oluje. Bubalo je stava da su ove presude „produbile balkanske provalije“ jer ih je hrvatska strana protumačila kao dokaz da je Oluja „moralno posve čista i neupitna“, a ona to nije. Dok je za Perića bespredmetno pričati o ovim oslobađajućim presudama, Marijan je kazao da nije ni bilo osnove za podizanje optužnica.

AL JAZEERA BALKANS – 31. juli i 5. august 2019.

AL JAZEERA BALKANS (AJB) nije emitovala dijaloške emisije povodom obilježavanja 24. godišnjice Oluje, nego je o tome informisala gledaoce u formatu videopriloga. Bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović je u gostovanju na AJB 31. jula ocijenio da su odnosi između BiH i Hrvatske danas lošiji nego nekada. Na pitanje može li izjava hrvatske predsjednice o militantnom islamu narušiti odnose između dvije države, odgovorio je da su oni već narušeni. „Ti odnosi se uvijek reflektiraju i na unutrašnje odnose u BiH. Zato sam u hrvatskoj politici uvijek zagovarao veliki oprez i u izjavama i odnosu prema BiH, jer najveća greška koju politika susjedne države može učiniti je ta da se miješa u unutrašnje stvari susjeda“. Nasuprot korištenju nacionalističke retorike kojom se produbljuju napetosti između Hrvatske, BiH i Srbije, Josipović smatra da se uspjeh kod birača i u izbornim godinama može postići politikom dobrog susjeda. „Najveću podršku građana imao sam upravo u vrijeme kada sam radio na boljim odnosima sa Srbijom i sa BiH.“

Prilogom Marina Venšića emitovanog 5. augusta 2019., AJB je informisala gledaoce o izjavama hrvatske predsjednice, premijera i drugih zvaničnika na obilježavanju godišnjice Oluje u Kninu. U prvom planu je opravdano bio govor Ljiljane Alvir, predstavnice Udruženja nestalih u ratu. „Svima priznajemo pravo na žalovanje za mrtvima…, žalimo za svim žrtvama…, ali i slavimo pobjedu… Ponudili smo saradnju Srbiji, tražili smo samo istinu. Dobili smo laž.“ Pod saradnjom Ljiljana Alvir misli na traženje istine o nestalim civilima i vojnicima. Prema isječku u prilogu, njen govor bio je umjereniji i manje ostrašćen nego izjave nekih političara iako je govorila u ime osoba koje su u ratu izgubile članove porodice.

Hrvatski premijer Andrej Plenković nazvao je Oluju „presudnim poduhvatom koji je osigurao opstojnost hrvatske države“. Predsjednik SDP-a Davor Bernardić je ne dovodeći u pitanje važnost Oluje za Hrvatsku ipak referirao i na aktuelnu ekonomsko-političku situaciju u njoj. „Oluja je simbol pobjede i slobode. Slobode koja je izborena da bi ljudi mogli stvarati, graditi, raditi i dostojanstveno živjeti u Hrvatskoj, a ne da moraju iseljavati u Irsku ili Njemačku“. Hrvatski ministar odbrane izjavio je da Hrvatska nije željela rat, ali je brutalno napadnuta. Hrvatska predsjednica je u izjavi za medije rekla da je „ovdje kao predsjednica i sljedećih pet godina viđat ćemo se kao predsjednica“. Reporter je u offovima koncizno saopštio informacije koje su obezbijedile kontekst za razumijevanje izjava sagovornika, te adekvatno rangirao izjave prema njihovoj informativnoj vrijednosti.

Mikroskopska poboljšanja odnosa

Unatoč izrazito profesionalnom pristupu novinara N1 i Al Jazeere Balkans, Crvena linija posvećena Oluji, kao i prilozi na AJB, još jednom su demonstrirali koliko smo daleko od objektivnog suočavanja s ratnom prošlošću. Govoriti o ovom, kao i brojnim drugim događajima iz 1990-ih je još uvijek toliko osjetljivo da vraćanje na njih mnogo više podiže etničke tenzije nego što doprinosi pomirenju približavanjem stavova o traumatičnoj prošlosti. Ostrašćene izjave kojima neki političari, pogotovo u izbornim godinama, skreću pažnju s konkretnih i aktuelnih problema na apstraktnu odbranu ugroženih etničkih interesa, ne služe interesima građana ni BiH, ni Hrvatske, ni Srbije. Zato novinari i kada govore o prošlosti trebaju insistirati na pitanjima koja su i danas aktuelna. Naprimjer, o otkrivanju istine o nestalim osobama, mogućnostima povratka izbjeglica, uslovima života u ekonomski i demografski opustošenim područjima i sl.

Žustra rasprava i uzavrele emocije pokazale su koliko smo daleko i od argumentacije zasnovane na činjenicama, provjerljivim podacima i kredibilnim izvorima. I to ne samo onda kada su gosti dijaloških emisija predstavnici političkih stranaka, nego i naučnici i predstavnici nevladinog sektora. Jedino o čemu su diskutanti saglasni je da su pomaci u odnosima između Hrvatske, Srbije i BiH „mikroskopski“. Sagovornici su rekli da napredak „ne vide“, da „hodamo u mjestu“ te da „uz laži nema poboljšanja odnosa“. Dinamici diskusije doprinijela su potpitanja autorice i voditeljice emisije kojima je više puta od sagovornika zatražila konkretniji odgovor. Pažljivim praćenjem toka diskusije, blagovremenim reagovanjem i postavljanjem potpitanja, preusmjeravala je diskutante s digresija o početku rata na temu emisije, tražila pojašnjenja, sumirala i upozoravala na neprimjerenu retoriku.

Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja