Šmit je drugo po učestalosti prezime u Njemačkoj i na našim jezicima se prevodi kao Kovač. Ako je vjerovati portalu suedkurier.de, u Njemačkoj je 2019. godine živjelo 190.584 osoba koje se prezivaju Šmit. Ako uzmemo da prosječna porodica Šmit ima najmanje tri člana, matematika je jasna: u Njemačkoj živi preko 500.000 osoba koje se prezivaju Šmit.
Samo su Milerovi brojniji od njih.
Zašto je to važno?
Elem, neki dan se pojavila informacija da je Jirgen Šmit, vojnik HVO-a koji je poginuo 1993. godine u borbama sa Armijom BiH, njegov rođak i da to u velikoj mjeri objašnjava ponašanje visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita prema Bošnjacima.
Barem tako tvrdi Azra Zornić, jedna od osoba koje su stavili na čelo protesta protiv odluka za koje se pretpostavljalo da će ih nametnuti visoki predstavnik.
Na to se nadovezuje Reuf Bajrović, koji se pita da li je ovo lična osveta Kristijana Šmita Bošnjacima?
Šta nam sve ovo govori?
Govori nam da je naše poimanje politike toliko opterećeno lokalnim da na momente postaje groteskno.
Sasvim je jasno da je nepotizam itekako prisutan u BiH, a samim tim jednako je prisutan i kod drugih. Teško je našem čovjeku ne povjerovati da ako imate dva Šmita, da oni sigurno nisu neki rod, a ako su rod, njihove politike su identične i mogu se provoditi samo različitim sredstvima.
Da ne spominjem glupost o osveti kao najvažnijem motivu političkog djelovanja visokog predstavnika Kristijana Šmita.
Na našim prostorima, ideja o kontinuitetu neke politike je nešto što je veoma prisutno, često se to pretače u istinske teorije zavjere. U ovom konkretnom slučaju vidimo vezu i porodični biznis u onome što je mladi Jirgen započeo puškom u HVO-u, a što treba da završi Kristijan Šmit politikom.
Kod nas je vođenje politike najčešće vezano za pojedinca, tj. lidera, a ne za organe partije ili institucije, i kada on odluči da se politika mijenja, ona se i promijeni. Takvo ponašanje se pripisuje i visokom predstavniku Kristijanu Šmitu. Naravno, pri tome se zna da odluke visokog predstavnika u velikoj mjeri zavise od podrške Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira, koji se sastoji od predstavnika Francuske, Italije, Japana, Kanade, Njemačke, Rusije, Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije, Predsjedništva Evropske unije, Evropske komisije i Organizacije islamske konferencije, koju predstavlja Turska.
Sasvim je jasno da ovakva banalizacija politike nema za cilj poboljšanja iste, već da se visoki predstavnik prikaže kao spoljni saradnik udruženog zločinačkog poduhvata protiv Bošnjaka i Bosne i Hercegovine.
