POLITIČKE FRAZE: Da li generacije zaista sanjaju infrastrukturne projekte?

NOVA BLOG PRIČA

POLITIČKE FRAZE: Da li generacije  zaista sanjaju infrastrukturne projekte?

Ovo je ljeto, kao što to uvijek biva kada se približe izbori,  građevinski intenzivno i atraktivno; niskogradnja u punom naletu. Na samom kraju juna, evo prvog primjera, otvoren je put Stolac – Neum, čime je jedno ubavo, ali saobraćajno izolirano morsko mjesto konačno dobilo pristojnu vezu s kopnom. Tim povodom federalni premijer Fadil Novalić rekao je da smo pomenuti put sanjali 100 godina i da ga ostavljamo u amanet budućim generacijama.

Na drugom kraju države, skoz gore na sjeveru, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik je na svečanosti upriličenoj povodom završetka gradnje mosta preko Save rekao da je to ostvarenje sna generacija. (Obratite pažnju na  birokratsku formulaciju, most još nije u funkciji, samo govorimo o svečanosti povodom završetka gradnje.)

Dakle, nije baš da se ne radi, i nije baš da otvaramo samo kontejnere, šahtove, semafore i  školske svlačionice pri salama za fizičko. Ali to nije predmet ovog teksta. Uočljivo je da i jedan i drugi političar koriste istu frazeologiju, govore o generacijama koje su sanjale ono što su oni otvorili,  što je veličanstvenost u kojoj učitavaju sopstvenu zaslugu. Pitanje koje se tim povodom otvara glasi – da li generacije zaista sanjaju ono što im političari pripisuju da sanjaju. Da li u snovima jednog ili više naraštaja dominiraju infrastrukturni projekti – putevi, tuneli, ceste, vodovodi i kanalizacije? Ili ljudi snivaju bitno banalnije i osobnije svari, neopterećni kolektivnim potrebama i generacijskim maštarijama? Figurativan govor nije stran političarima, pa se tako desi da njihovi savjetnički timovi imaju spreman set pojmova za svaku priliku. Uostalom, ova fraza nije neuobičajena ni na regionalnom nivou, kada je otvaran Pelješki most u Hrvatskoj također se tu i tamo moglo čuti da je aktuelna garnitura političara realizirala višestoljetne generacijske snove.

Beogradski pisac Milovan Danojlić, analizirajući frazeologij socijalističkih političara, pisao je prije više decenija o bijegu u metaforisanje, koje vrijeme i javni prostor tradicionalno opterećuje jednim te istim jezičkim rješenjima. Samo su onda generacijski snovi imali i jednu karakteristiku koje danas nema, da su uza sve ostalo, bili još i revolucionarni.

Otkako je politike, političari su se hvalili da su oni ti koji realiziraju generacijske snove. Ali ako ijedna generacija ima ikakav zajednički san, onda je to više onako želja, da ih neka svemirska sila liši loše politike i istih takvih političara, a to su sanje koje nema ko realizirati.

Generacije, samo vi snivajte…

About The Author