Talijani Marco Luchetta, Alessandro Sasa Ota i Dario D’Angelo ubijeni su u artiljerijskoj vatri 1994. godine dok su izvještavali o teškom položaju djece u ratom razorenom, etnički podijeljenom gradu Mostaru u Bosni i Hercegovini.
Reporter Marco Luchetta, snimatelj Alessandro ‘Saša’ Ota i tehničar Dario D’Angelo, koji su radili za talijansku javnu radioteleviziju RAI-TV 28. januara 1994. godine bili su na zadatku u Mostaru snimajući priču o djeci koja su odrastala usred rata u Bosni i Hercegovini.
Tog dana bili su u sirotištu, koje je od 1993. godine bilo žarište borbi između zaraćenih strana Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) i Armije RBiH – sukob koji je Mostar podijelio po etničkim linijama.
Njih trojica otišla u Ulicu maršala Tita 82, gdje su željeli snimiti razgovore s djecom čije su se porodice sklonile u zgradu. Počeli su razgovarati s jednim djetetom kad je to područje napadnuto.
– Tokom razgovora ispaljena je granata koja ih je ubila na licu mjesta, ali istovremeno oni su svojim tijelima zaštitili dijete s kojim su razgovarali – kazao je ambasador Italije u Bosni i Hercegovine Nicola Minasi.
Dijete koje su spasili od smrti, bio je petogodišnji dječak Zlatko, unuk Mostarke Samije Sijerčić.
Sijerčić je kazala da je morala napustiti svoj stan zbog sukoba, a suprug joj je bio u logoru te se preselila u Ulicu maršala Tita 82 gdje je živjela sa Zlatkom i kćerkom. Ona i njene komšije sakrili bi se u podrum kada bi granatiranje počelo.
Prisjetila se kako su Luchetta, Ota i D’Angelo rekli da su došli snimati reportažu o „uvjetima u kojima su djeca živjela u paklu Mostara – a mi smo kazali da su došli na pravo mjesto“.
Jedan od novinara pitao je može li Zlatka izvesti u dvorište jer ga zbog slabe svjetlosti nije mogao snimiti unutra. Sijerčić je isprva odbila, ali je na kraju pustila svog unuka da izađe.
– U nekoj se fazi činilo da je to predugo trajalo. Kao da sam imala osjećaj da će se nešto dogoditi, izašla sam i rekla „Zlatko, uđi unutra“, a jedan od Talijana je kazao “Uno momento, nonna, uno momento” – prisjeća se.
Nekoliko minuta nakon što se vratila u podrum, Sijerčić je čula žestoku eksploziju koja je potresla cijelu zgradu. Sjeća se da je vrištala i pokušavala se vratiti u dvorište, ali komšije su je zaustavile.
Jedan od njih je pogledao vani i rekao da su svi ubijeni. Dim i prašina dopirali su kroz vrata. Tada se Zlatko ponovno pojavio.
– Pokrio je uši i rekao „Ne čujem ništa, nisam povrijeđen, čovjek nema glavu, nema trbuh“- kazala je Sijerčić.
Granata koja je ubila trojicu Talijana ispaljena je s položaja pod kontrolom Hrvatskog vijeća odbrane, kaže ambasador Minasi, ali niko nikada nije procesuiran zbog tih ubistava.
U znak sjećanja na njihov lik i djelo na mjestu stradanja postavljena je spomen-ploča koju godinama posjećuju domaće i strane delegacije, ali i građani i posjetioci Mostara koji su čuli za tu priču.
Izvor: BIRN
