Kada je istekla prva godina prvog predsjedničkog mandata Baracka Obame, izvjesni mediji su se odali analizi njegovog izgleda. Konstatirano je da se za 12 mjeseci gosn predsjednik dobro postarao, dobio zaliske, pokoju sijedu, da izgleda ispijeno i generalno da je do određene mjere propao. Javnost je bila zadovoljna takvim izviješćem jer se ispostavilo da je najmoćniji čovjek svijeta pošteno plaćao danak svojoj funkciji, da ga je ona trošila taman u skladu s količinom obaveza i stresa kroz koje je svakodnevno prolazio.

Takva analiza i takve reakcije čine nam se logičnim. Politika troši čovjeka. Istrošenost je garancija glasačima da se trudi ne iznevjeriti ih, da ulaže cijelog sebe kako bi ispunio ono što im je obećavano tokom kampanje. Zato čudi masovna pojava na ovogodišnjim predizbornim plakatima u Bosni i Hercegovini. Ako ne baš sva, onda većina lica na njima su ispeglana, fotošopirana, neka podmlađena do karikaturalnosti, neka do neprepoznatljivosti. Ne poznajući izgleda skrivene poruke zanata u kojem su neki od njih decenijama, povjerovali su da će se glasačima više svidjeti ako im budu predstavljeni kao mladi, bez bora i sijedih, rumeni, puni snage i elana.

Pogledajmo kakvu nam poruku šalju takvim odabirom. Ako to stvarno nije fotošop, nego oni nakon svih ovih godina i decenija požrtvovane i samoizgarajuće borbe za Bosnu i Hercegovinu, ili za svoj narod (obično su te dvije borbe suprotstavljene) izgledaju tako svježe i odmorno, onda nešto u cijeloj priči ne štima. To znači da ih sve te godine nisu satrale. A ako ih nisu satrale, onda to znači nešto drugo – da, za razliku od Obame, nisu baš izgarali od posla, da ih je stres zaobišao i da su između loših i dobrih strana političke karijere imali čast i zadovoljstvo uživati samo ove druge.

Fotošop je prevara. I to općeusvojena prevara, nešto na šta je kompletna globalna javnost davno pristala. Tu i tamo pojavi se neka glumica koja odbija zadata pravila igre, ali to su rijetki i usamljeni primjeri. Recimo Jamie Lee Curtis, koja ne dozvoljava da joj peglaju lice, ili Denise Richards koja se pobunila kada su joj za potrebe nekog filmskog plakata povećali ispodleđnu masu. U međuvremenu se fotošop, odnosno javno verificirana laž, proširio i na politiku, tako da  je postao glavni alat u predizbornim kampanjama.

Dakle, ovdje svi opako muljaju. Ako su im portreti fotošopirani, onda vam oni nude lažni prikaz sopstvenog lika, automatski i djela. A ako nisu fotošopirani, a ipak djeluju svježe i zadovoljno, onda su vas lagali da naporno rade samo kako bi vama bilo bolje. Ako na vaš izbor stvarno utiču predizborni plakati, onda glasajte za usahle, sijede, blijede, iscrpljene likove i likice. Oni niti su glancali svoje portrete, niti su – po svemu sudeći – landohanili sve