Pošla Ana Brnabić kod Sebastiana Kurza…

Društvene mreže imaju jake rukavce netrpeljivosti, a oni su dostojno ogledalo psihosocijalnog mračnjaštva u kojem živimo. Ovaj put tretiramo dva poznata politička lika i nesnosni humor koji se plete oko njih

Pošla Ana Brnabić kod Sebastiana Kurza…
Foto: Ilustracija/Analiziraj.ba

Naravno, danas svi sve znaju o prinovi u obitelji Ane Brnabić. I naravno, nema nikog ko je prisutan na društvenim mrežama a da ga nisu makar očešale one užasne pošalice o Ani kao ocu, o njenoj seksualnosti, porodičnim odnosima, androginom izgledu…

Ipak, titula najgore provale – a da žiri pri tome uopće nije imao težak zadatak – ide Sergeju Trifunoviću, glumcu i novopečenom političaru koji se tokom aktuelnih protesta isprofilirao kao potencijalno najizglednija alternativa Aleksandru Vučiću. Šta reći nego – ako vam je on alternativa, onda i ne morate da mijenjate postojeće stanje. Uglavnom, Sergejeva provala u svom raskošnom neukusu glasi ovako: „Dok deca u Africi gladuju, sin Ane Brnabić razbacuje se sa četiri sise“. Kad je vidio da inteligentniji dio javnosti nije oduševljen ovim kvazihumorom, i da nailazi na ozbiljne osude, Trifunović je krenuo da se čupa i migolji, iako bi kao rođeni Mostarac morao da zna jedno od najupečatljivijih bontonskih dosjetki surog Balkana: „Ne kara majka sina što se kockao, nego što se vadio“. Jedno pristojno izvinjenje učinilo bi mnogo više od sterilnih i neuvjerljivih tvitova, ali ni to ne treba da čudi: njegova naknadna objašnjenja taman su na nivou dosjetke zbog koje su i nastala.

Posljednjih dana čovjek bi najradije da odjavi nalog na Facebooku dok se ne stiša ova buka oko Brnabićkinog sina. Tri u jedan: toliko neukusa, šovinizma i predrasuda prema LGBT populaciji odavno nismo susreli na jednom mjestu. Postaje zajednički imenitelj svih naših reakcija to što je javnost (ne samo njen muški dio) uvijek žešća i otrovnija kada se na dnevnom redu poruge i osude nađe žena. Mnoge stvari ne bi bile izrečene, ili ne bi bile izrečene na tako ružan i oštar način, da je objekt kritike i kolektivne poruge muškarac.

Na stranu sve što radi Ana Brnabić kao premijerka, na stranu njen loš tretman neistomišljenika i brojnih građana Srbije, na stranu razočarenje onih koji su mislili da gej premijerka mora u svim aspektima političkog života biti napredna i empatična osoba, na stranu i njen odnos prema Srebrenici i ratu u Bosni i Hercegovini. Na stranu i evidentni raskorak u načinu na koji srbijansko (a i bilo koje drugo komšijsko mu) društvo zakonski i medijski tretira ostatak LGBT populacije. Govoriti o posljednjem valu bijesa protiv nje znači govoriti o ovdašnjim predrasudama koje su našle izvrstan način da nekažnjeno protutnjaju mrežama i razotkriju većinsko raspoloženje prema drugom i različitom.

A sad pogledajmo i drugi primjer, onaj austrijskog kancelara Sebastiana Kurza. Ostajemo u istom spektru pošalica koje karakterizira odsustvo mjere i korektnosti. Kompletan Facebook odnos prema ovom političaru mogli bismo svesti na jedno jedino pitanje: reci mi koliko si provala napravio o Sebastianu Kurzu i reći ću ti koliko si glup. Na društvenim mrežama zaista ima izvrsnih mišljenja, teza, analiza, pravih malih eseja, ali nismo baš svi i baš uvijek izvrsni. U prosjeku čovjek mora pročitati desetine budalaština dok eventualno ne nabasa na koji biser. Maloprijašnje pitanje možemo i drukčije formulirati: koliko moraš biti glup na skali od nula do Ivica Dačić da bi pravio pošalice na račun prezimena austrijskog kancelara Sebastiana Kurza? Srbijanski je ministar uradio upravo to, izrekao budalaštinu nezamislivu u svijetu ozbiljne politike. Primjer nije izvučen iz posljednjeg tjedna, ali toliko je prisutan na mrežama da ćete, budite sigurni, naletjeti na njega uskoro.

Činjenica je da su takve dosjetke lišene mašte, humora, pristojnosti. Dačić, Ivica Dačić, to vam je civilizacijski okvir ako ste skloni sličnim ispadima. Kad nekog tretirate zbog prezimena, onda je u vaš tretman uključen svaki živi i umrli nositelj istog. Ime i prezime su datost, nešto kao ljudsko pravo, i svaka bi obrazovana osoba morala znati da takve stvari ne podliježu zajebanciji ni kritici, haman kao ni seksualno opredjeljenje te porodično stanje bilo kog pojedinca.

Pa makar taj pojedinac bio na čelu Srbije. Kao zaključak bismo mogli ponuditi moderniju verziju jedne stare Krležine rezignacije: Sačuvaj nas bože Brnabićkine politike, Trifunovićevog opozicionarstva i lošeg humora s Facebooka. Za sve ostalo tu je – NATO pakt.

___________________________

Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenostiti tek 24 sata nakon objavljivanja

About The Author