IMA LI LJUDI MEĐU IZBJEGLICAMA I MIGRANTIMA?

„Oko nas su ljudi poput nas i medijski izvještaji to trebaju pokazati. Oni ne biraju da neregularno prelaze granice, nego su na to prisiljeni. Te priče trebaju biti humane, tople i pozivati na solidarnost. Pisati, naprimjer, o ljudima koji provaljuju u vikendice da bi tu spavali, a ne informisati javnost da država čini premalo, ili gotovo ništa, da tim istim ljudima obezbijedi smještaj, ove izuzetno ranjive kategorije dovodi u opasnost i predstavlja ih kao kriminalce, a ne osobe kojima je potrebna zaštita“…

IMA LI LJUDI MEĐU IZBJEGLICAMA I MIGRANTIMA?
Foto: Gerila

Građanke i građani Velike Kladuše već mjesecima se fantastično nose sa izazovima nove migrantske rute na Balkanu. U medijima se ta borba, međutim, slabo vidi

 

„Desant na BiH: Oko 20.000 naoružanih migranata pred vratima EU“, jedan je od posljednjih huškačkih tekstova na temu migranata i izbjeglica, prisutnih u bh. medijima. Konkretno, ovaj tekst je objavljen četvrtog novembra na portalu Nezavisnih novina i poziva se na austrijski dnevnik Kronen Zeitung, koji se dalje poziva na neimenovane izvore iz Ministarstva unutrašnjih poslova Austrije.

„Ova grupa migranata, u kojoj skoro da nema žena, sastoji se od mladića marokanskog, alžirskog, iranskog i pakistanskog porijekla, za razliku od prethodnih migrantskih talasa koji su se sastojali mahom od izbjeglica iz Sirije. Ono što najviše brine austrijsko ministarstvo unutrašnjih poslova jeste da su mnogi od tih mladića naoružani noževima. Medijske kuće već su prijavile jedan incident kada je graničnog službenika napao nožem naoružani migrant“, navodi se u tekstu, optužujući migrante i izbjeglice za teška djela i to na osnovu tuđeg teksta, koji se temelji na neimenovanom izvoru i ne nudi nikakve dokaze za iznesene navode.

Nezavisne dalje u tekstu koriste termin „rastuća kriza“, ali se ne objašnjava šta tačno taj izraz označava. Ko izaziva krizu i na koji način? Kako se ona manifestuje i koje su njene posljedice? Prema kome je usmjerena? Koji je odnos institucija prema ovim ljudima i šta (ne) čine kako bi olakšali njihov status? Sudeći prema ovom tekstu, migranti i izbjeglice su naoružani mlađi muškarci poslati da prave haos u Evropi.

Iste informacije se ponavljaju na istom portalu i narednog dana, u tekstu „Prijavljeno oko 21.000 nezakonitih migranata u BiH“. U vijesti prenesenoj od novinske agencije Srna sve vrijeme se potencira izraz „nezakonito“, čime se migrantima i izbjeglicama jasno stavlja etiketa kriminalaca koji ne bi smjeli boraviti na teritoriji BiH. Kao izvor informacija navodi se dokument koji je potpisao ministar bezbjednosti Dragan Mektić. Tog dana, na portalu Nezavisnih objavljeno je pet vijesti o izbjeglicama i migrantima, a one su se ticale navodnih krađa, nezakonitog boravka u BiH te štete koju navodno uzrokuju našoj zemlji. Naime, u tekstu „Migrantska kriza osujetila turistički bum USK-a“, migranti i izbjeglice bivaju optuženi da svojim prisustvom sprečavaju turiste da posjećuju Unsko-sanski kanton. Nijedan od ovih tekstova se ne bavi problemima koje migranti i izbjeglice imaju, niti potencijalnim rješenjima za njih.

Može i profesionalno, kad se hoće

S druge strane, postoje novinari koji su odlučili da se profesionalno, ali i privatno bore protiv medija koji pokreću hajku na izbjeglice. Jedan od njih je Amir Purić, dopisnik Deutsche Wellea iz Velike Kladuše. Purić često obilazi izbjegličke kampove u svom gradu, a onda putem društvenih mreža plasira informacije o zatečenom stanju, te demantuje medije putem stranice „Izbjeglice u Velikoj Kladuši – Refugees in Velika Kladusa“, koju vodi.

„Građani Velike Kladuše već devet mjeseci se fantastično (čitaj: ljudski, prije svega) nose sa svim izazovima svakodnevnice u mjestu koje je jedna od tranzitnih tačaka nove migrantske rute na Balkanu. To čine bez velike institucionalne pomoći s bilo kojeg nivoa vlasti. Kako vrijeme odmiče i kako se zima bliži, ti izazovi postaju sve veći. Istovremeno se antimigrantska histerija sve više širi Europom i dobija odjeka kod nas. Suradnja je uvijek bila rješenje kada bi se ljudska vrsta našla usred teške situacije i duboko sam uvjeren da će i ovaj ‘problem’ biti nadvladan suradnjom među ljudima. Ali, da bismo surađivali i došli do rješenja kojim ćemo svi biti zadovoljni, prvo moramo razumjeti jedni druge kao i situaciju u kojoj se svi zajedno nalazimo. Stranica Izbjeglice u Velikoj Kladuši – Refugees in Velika Kladusa nastoji da potakne ili poboljša komunikaciju – kao preduslov razumijevanja – barem na ovom mikro nivou. Hvala svima koji se uključe i doprinesu boljem shvatanju situacije. Naposljetku, radi se o ljudima. Počnimo od toga“, ističe on.

Foto: Gerila

Jedna izrazito lijepa, ljudska priča potekla je i sa BIRN-ovog portala Detektor.ba. Adis Nadarević u tekstu „#BosanskaRuta: Alžirsko krilo krajiškog kluba“ govori o mladiću iz Alžira koji se zove Chemseddine Berafta i ima 24 godine. Ovaj frizer je po dolasku u Veliku Kladušu pomogao lokalnoj frizerki da ispuni želje migranata, te joj objasnio specifičnost frizura koje oni nose. Ubrzo se sprijateljio s frizerkom, počeo joj pomagati u salonu, a zatim se i preselio kod nje i njenog supruga.

“Ošiša i on ponekog, neko od njih plati, neko nema čime, neko ostavi kutiju cigareta… Kad riješimo papire, onda ćemo ga prijaviti pa nek radi, a dotad ovako pomogne. Svejedno su nam ti papiri važniji zbog druge stvari – da može zaigrati za ‘Krajišnik’”, kaže njen suprug Zaim.

Naime, ovaj Alžirac je na osnovu sportske vize stigao do BiH, s namjerom da dođe do Italije ili Francuske, gdje bi se okušao kao fudbaler. U međuvremenu mu se BiH svidjela i trenutno rješava proceduru dobijanja azila, te čeka registraciju u Fudbalskom savezu BiH. Do tada trenira i igra prijateljske utakmice za „Krajišnik“.

Savjesne komšije

„Nije svaki migrant silovatelj, nije svaki migrant ubojica. U rijeci ljudi koja teče prema Europi nalaze se različiti pojedinci, baš kao što smo svi mi različiti pojedinci. U rijeci ljudi koja teče prema Europi ima i kriminalaca, baš kao što i među nama ima kriminalaca. Zasigurno bi se našao i poneki zločinac, baš kao što se i među nama može naći. Ne treba vjerovati svakoj političkoj budali koja danas huška na te ljude. Huškaju, jer im se čini da će od huškanja profitirati“, upozorava Ladislav Tomičić u tekstu na portalu Novilist.hr, dodajuću da „putem društvenih mreža najkrvožednije, neprestano ponavljane, goebbelsovske laži postaju neupitne istine, u ime kojih su ljudi spremni ubijati jedni druge“.

U tekstu se objašnjava da društvene mreže „gore“ od poluistina, laži i neprovjerenih informacija, koje se plasiraju kako bi se internet korisnici učinili agresivnijim.

Isti medij objavio je i izvještaj nakon posjete izbjegličkim kampovima u Velikoj Kladuši i Bihaću, pod nazivom „Psi u azilu žive bolje od tih ljudi“. U tekstu se na prvom mjestu propituje gdje je otišlo osam miliona evra koje je EU dodijelila BiH na osnovu zbrinjavanja izbjeglica s obzirom na to da na „rubu Velike Kladuše raste jedan od najneljudskijih izbjegličkih kampova što ih je potpisani novinar vidio otkako već četvrt stoljeća obilazi slična mjesta ljudske nesreće“.

„Ako možete zamisliti što znači živjeti u šatoru improviziranom od najlonskih vreća, na otvorenom polju po kojemu cijeli dan lije hladna kasnojesenska kiša, tada razumijete kako žive izbjeglice – ne tako daleko, 160 kilometara od Rijeke, odmah preko granice, u Velikoj Kladuši. Ako možete pojmiti kako je iz dana u dan buditi se mokar i promrzao, pod razmočenim najlonima, u blatu, bez ikoga svog, sa sviješću da ne možete nikamo – ni kući, svom domu, tisućama kilometara daleko na istok, ali ni naprijed, na zapad, u tu zemlju o kojoj ne znate ništa osim da – navodno – krije neko neodređeno blagostanje, tada razumijete kako je izbjeglicama u Velikoj Kladuši. Ako možete vjerovati da psi u obližnjem azilu žive bolje od tih ljudi, jer su im kućice sagrađene od opeke, dok izbjeglice tavore pod najlonima koji ne štite od kiše – tada možete vjerovati da se u Velikoj Kladuši, i toliko sličnih mjesta po Bosni i Hercegovini, upravo odvija ljudska drama dostojna, ni više ne manje, nego mračnoga srednjeg vijeka“, opisuje se u tekstu položaj izbjeglica i migranata, dajući čitaocu ljudski prikaz situacije.

Foto: Gerila

Đački dom u Bihaću, gdje su takođe smještene izbjeglice i migranti, u tekstu se naziva osmim krugom pakla u kome nedostaje jedino otvoreno nasilje.

„Apsolutna neizvjesnost, užasni uvjeti života, hladnoća, siromaštvo, bolesti, gužva, neprestana vlaga, uzastopni neuspješni pokušaji prelaska hrvatske granice, nerijetko uz ozljede, potpuna besperspektivnost, kula babilonska različitih jezika, nacionalnosti, kultura i temperamenata što se stvorila u tom negostoljubivom, opasnom prostoru spaljenih zidova – sreća je, zaključili smo, da nema i istinskoga nasilja i krvi“, piše.

Ipak, u tekstu se iznova ponavljaju i teške optužbe na račun hrvatskih policajaca, za koje migranti i izbjeglice tvrde da su izrazito nasilni i da su im oduzeli veće količine novca. Autor teksta se nekoliko puta ograđuje govoreći da za ove navode ne postoje dokazi, ali se postavlja pitanje zašto uopšte u javnost plasira informacije za koje ne može utvrditi jesu li istinite, niti je kontaktirao drugu, optuženu stranu.

Izvještavamo, ali ne prilazimo

Tokom blokiranja graničnog prelaza Velika Kladuša – Maljevac, Portalnovosti.com iz Zagreba objavio je zanimljiv prikaz situacije. Naime, na samom početku teksta ističe se da se na prelazu nalaze dva kordona policije, hrvatski i bosanski, kao i informacija da mediji danima šire strah u vezi s ovim protestom.

„Svi novinari koje zatičemo nalaze se uz policiju, izvan prosvjeda, pa se slobodno može reći da ne izvještavaju s protesta, već iza policijskog kordona. Nitko od njih ne dolazi među migrante. Policija sve, uključujući i nas, upozorava da nam ne može garantirati sigurnost boravka među demonstrantima, do kojih je potrebno doći s druge strane policijske blokade. Danima mediji svesrdno rade na kriminalizaciji ovih ljudi, kao da kriminala u ovoj državi već nema dovoljno. Danima se širi strah. Radimo velik krug i pješice dolazimo među prosvjednike“, navodi se u tekstu, uz opise stanja u kome se zatečeni ljudi nalaze, sa naglaskom da su oni samo to – ljudi.

Uz izjave izbjeglica i migranata, značajno mjesto zauzima i izjava bh. građanke koja im je uprkos zabrani policije donijela hranu i vodu. Taj čin i te riječi znatno daju tekstu na težini.

„Za nas su ove scene toliko potresne, mi smo sve ovo isto prošli. Pa pogledajte ovu malu djecu, tu ima i šestomjesečnih beba“, kazala je ova žena za Portalnovosti.com.

Lažne vijesti

U Velikoj Kladuši uhapšen migrant osumnjičen za ubistvo petoro ljudi u Makedoniji. Migranti pokušali prošvercati čak 52 tone oružja i streljiva preko granice. To su samo dva od mnogo primjera lažnih vijesti koje prate situaciju boravka izbjeglica i migranata na području BiH. Ove neistine se munjevito šire društvenim mrežama, čak i pored pokušaja novinara i aktivista da ih suzbiju. Novinarka RTL-ove emisije „Potraga“ kontaktirala je makedonsku policiju, koja joj je potvrdila da oni ne traže migranta zbog petostrukog ubistva. Ipak, ta informacija i dalje kruži mrežama, upozorava Amir Purić putem pomenute Facebook stranice o izbjeglicama u Velikoj Kladuši.

Istovremeno, vijest o švercovanom oružju potiče iz 2015. godine, kada su društvenim mrežama kružile fotografije policajaca i carinika iz Grčke, s opisom da je zaplijenjeno 14 kontejnera punih oružja i municije, koji su trebali stići u izbjegličke kampove u Evropi. Ispostavilo se da je ova isporuka zapravo putovala iz Turske u Libiju, ali to nije zaustavilo korisnike interneta da ove informacije i dalje zloupotrebljavaju. Nedavno je bh. portal Raskrinkavanje.ba takođe upozoravao upravo na ovaj slučaj.

Kako biste voljeli da izvještavaju o vama?

Još početkom godine je Nidžara Ahmetašević u tekstu za Analiziraj.ba upozoravala i savjetovala da mediji o migrantima i izbjeglicama trebaju izvještavati onako kako bi voljeli da se izvještava o njima. Na kraju krajeva, barem ljudi iz naše zemlje znaju kako je biti izbjeglica ili migrant.

„Oko nas su ljudi poput nas i medijski izvještaji to trebaju pokazati. Oni ne biraju da neregularno prelaze granice, nego su na to prisiljeni. Te priče trebaju biti humane, tople i pozivati na solidarnost. Pisati, naprimjer, o ljudima koji provaljuju u vikendice da bi tu spavali, a ne informisati javnost da država čini premalo, ili gotovo ništa, da tim istim ljudima obezbijedi smještaj, ove izuzetno ranjive kategorije dovodi u opasnost i predstavlja ih kao kriminalce, a ne osobe kojima je potrebna zaštita“, navodi ona.

About The Author