U bijegu Amela Sejfovića ima mnogo nerazjašnjenih i nelogičnih detalja. Snimci govore jedno, a njihove interpretacije nešto sasvim drugo

Bijeg Amela Sejfovića iz KPZ “Miljacka”, koji se odigrao trećeg septembra, jedna je od medijski najeksponiranijih domaćih zatvorskih priča u bh. novinarstvu.

Razlog za to je opravdan jer je Amel Sejfović u zatvoru zbog optužbi za djela teškog kriminala kakvi su pljačka banke, pri čemu je ubijen slučajni prolaznik, pucanje na policajce, itd. U generalno narušenom sigurnosnom ambijentu, bijeg takvog zatvorenika je glavna vijest. Međutim, mediji su slučaju pristupili tendenciozno, senzacionalistički i vrlo moguće cjelokupnu javnost odveli na krivi trag te život jednog čovjeka na rub uništenja.

Radi se o Igoru Milošu, medicinskom tehničaru, koji je osumnjičen za pomaganje u omogućavanju Sejfovićevog bijega. Sumnja se da je Sejfović na dan bjekstva u posjeti zatvorskoj ambulanti od Miloša dobio pištolj. Kako u ambulanti nema videonadzora, to nikad nije moglo biti eksplicitno ni potvrđeno ni demantirano.

Tek osumnjičeni

Iako, dakle, osumnjičen, brojni mediji nisu prezali od toga da ga proglase krivim zajedno s dvojicom osumnjičenih zatvorskih čuvara – Nikolom Simićem i Arminom Delalićem. Tako je, naprimjer, portal Klix objavio tekst pod naslovom: Trojici uposlenika KPZ Sarajevo koji su pomogli Sejfoviću određen pritvor, prebačeni u KPZ Zenica. Razlika između “pomogli su” i “osumnjičeni su za pomaganje” je ogromna i njenim nepoštivanjem dokida se presumpcija nevinosti te krši novinarski kodeks.

Isto je uradio Avaz u tekstu: Uhapšeni Sejfovićevi pomagači predati Tužilaštvu KS. Uradili su to i brojni drugi mediji od kojih je većina, kad je o portalima riječ, ostavila mogućnost komentiranja otvorenom. Među tim komentarima brojni su otvoreni pozivi na linč.

Međutim, razlika u medijskom tretmanu Igora Miloša i drugih osumnjičenih najvidljivija je u eksponiranju lika. Fotografije lika i iz profila i en face jedino su prisutne kad je on u pitanju. I to kako u trenutku privođenja tako i u trenutku rasprava na sudu. Jednu od njih je moguće vidjeti na prethodno navedenom linku, a drugu možete pogledati ovdje.

U trenutku privođenja, na fotografiji je jasno da je u radnoj uniformi. Onoj istoj u kojoj je priveden, što je vidljivo na snimku iz zatvora koji je objavila Federalna televizija u emisiji Mreža 26. septembra. Na tom snimku vidljivi su i drugi osumnjičeni u uniformama zatvorskih stražara. Međutim, na fotografijama privođenja, jednog od privedenih nema, a drugi više nije u uniformi, nego u dukserici s kapuljačom. Milošu nije dozvoljeno da se presvuče, dok drugima jest. Čak i uz kršenje zatvorskih pravila, jer, prema tim pravilima, kapuljače nisu dozvoljene ni u zatvorskom ni u pritvorskom slučaju.

Prema riječima Miloševe porodice, s kojom smo razgovarali, četiri dana od njegovog privođenja nije im bilo dozvoljeno dostaviti mu presvlaku.

Fizički izgled

Ako se kaže da je osumnjičen medicinski tehničar Igor Miloš i pritom vidite čovjeka u uniformi medicinskog tehničara, lako je povezati ime s likom. Međutim, zašto je važno javnosti usaditi u svijest fizički izgled osumnjičenog, pitanje je kojim se novinari nisu bavili, nego bez izuzetka plasirali šta im je servirano.

Spomenuti prilog u emisiji Mreža pun je primjera koji traže drugačiji novinarski pristup, tj. gledanje u drugom pravcu od onog koji je na početku slučaja prezentiran. Nažalost, to nije prepoznala ili se nije odvažila na taj korak ni novinarka koja je prilog radila.

Niko nije obratio pažnju na vrijeme koje pokazuje zatvorska kamera. Dvije su scene ključne. Trenutak kad Sejfović izlazi iz zatvora, u 14:25, i vrijeme kad stoji sa stražarima, što je period od nekoliko minuta. U jednom momentu on je sa četvoricom stražara (od mogućih šest, koliko ih je tog dana bilo u zatvoru) u nesumnjivo prijateljskom odnosu. Svi su nasmijani. Sejfović je u donjem dijelu trenerke i u majici kratkih rukava koju podiže i pokazuje jednom od stražara predio stomaka. U jednom trenutku jedan od stražara s leđa, oko pasa, obuhvata Sejfovića i diže ga. Cilj mu je bio pokazati snagu, nije bila u pitanju kavga.

U 14 sati Amel Sejfović odlazi s jednim od stražara, a novinarka kaže da u tom momentu ide u ambulantu. Prilično je nerealno da od 14:00 do 14:25 Sejfović sa stražarom ode sprat iznad, na pregled, gdje navodno dobija pištolj, da se sa stražarom vrati do ćelije, spremi se za šetnju u krugu zatvora, da siđu do prizemlja i da onda pobjegne vadeći pištolj iza pasa, sakriven ispod jakne koju je prethodno obukao.

Prema iskazu jednog od saslušanih, Sejfovićevog cimera iz ćelije, oni su u ćeliji klanjali podne namaz u 13 sati, nakon čega je Sejfović zatražio hitno odvođenje u ambulantu, gdje je ubrzo i odveden. Iskaz se nalazi u Rješenju Općinskog suda u Sarajevu broj: 65 0 K 665808 17 Kpp 15.

U zapisniku sa saslušanja, Igor Miloš kaže: “Negdje oko 13,00 sati nadzornik službe osiguranja Karić Muhamed me je sa trećeg sprata gdje se nalazio ispred svoje kancelarije pozvao i obavijestio da pritvorenik Amel Sejfović želi kod mene na razgovor i ljekarski pregled, na što sam istom odgovorio da može odmah doći. Pomenuto lice sam čekao u ambulanti oko 15 minuta, ne znam zašto se toliko zadržao.”

Iskazi Sejfovićevog cimera i Igora Miloša približni su kad je vrijeme u pitanju i mnogo je realnije da je Sejfović prvo bio u ambulanti, u nekom periodu između 13:15 i 13:30 pa tek onda sa stražarima, nego što novinarka kaže da je u ambulantu krenuo u 14:00.

Dakle, ako je prvo bio u ambulanti pa onda sa stražarima, u ambulanti nije mogao dobiti pištolj jer ga ne bi imao gdje sakriti. Sve kad bi pištolj mogao stajati zadjenut u trenerku i kad se ne bi ocrtavao na majici kojom je prekriven, a koja je pripijena uz tijelo, ukazao bi se u trenutku kad Sejfović podiže majicu pred stražarima. Osim toga, pištolj je morao osjetiti i stražar koji je Sejfovića rukama obuhvatio u predjelu pasa i odigao ga od zemlje.

Ako Amel Sejfović nije dobio pištolj u ambulanti, cijela se novinarsko-policijska konstrukcija ruši, a novinari će biti odgovorni za uništavanje ugleda jednog čovjeka jer su slijepo vjerovali policijskim pretpostavkama bez njihovog provjeravanja čak i kada im videosnimci događaja govore suprotno.

Primjer Igora Miloša jedan je od eklatantnijih primjera dokle može dovesti nepoštivanje novinarskog kodeksa i nekih osnovnih postulata novinarstva kao što je ne uzimati u obzir činjenice druge strane i ukidati presumpciju nevinosti osumnjičenog.