RTRS I ATV: Dva oka u glavi
31. decembar 2018. – 6. januar 2019.
NARICANJE GRADONAČELNIKA: Godina koju smo ostavili iza sebe i prvi dani nove 2019. za Banjaluku, ali i cijelu BiH ostat će upamćeni po istrajnosti i hrabrosti Davora Dragičevića i Suzane Radanović, roditelja ubijenog Davida, i građana koji ih podržavaju i koji devet mjeseci na ulici traže istinu i pravdu – hapšenje i procesuiranje njegovih ubica.
Izvještavajući o ovoj temi, RTRS je ispisao najgore stranice novinarskog beščašća i neprofesionalizma. Otuda i ne iznenađuje način na koji su gledatelji informisani o posljednjem velikom protestnom skupu „Pravda za Davida“ održanom u Banjaluci 30. decembra – izvještaj u kojem nije bilo ni riječi o novom policijskom batinanju golorukih građana i nasumičnim lišavanjima slobode. Umjesto toga, tek opširno prenošenje naricanja gradonačelnika Banjaluke, ugostitelja i taksista o „ogromnim materijalnim štetama“ koje je grad pretrpio zbog otkazivanja dočeka Nove godine na otvorenom.
PRODUBLJIVANJE PODJELA: U izvještaju, odnosno reakcijama koje je o svim tim dešavanjima pripremila Ljubica Kovačev 31. decembra, dominirale su osude učesnika protesta održanih dan ranije. Od udruženja ratnih veterana, političara, političkih analitičara, itd. U verziji novinara RTRS-a, oni s drugačijim mišljenjem ne postoje. Iako je Igor Radojičić, banjalučki gradonačelnik, formalno pozivao na jedinstvo građana, način na koji je RTRS o svemu izvještavao samo je doveo do produbljavanja tog jaza
ULIČNA ANKETA: Svakako da je neophodno s tim u vezi spomenuti i anketu o protestima građana Banjaluke u znak podrške porodici ubijenog mladića Davida Dragičevića koju su novinari Dnevnika 2 proveli u gradovima RS-a 31. decembra, a koja je otvorila je dva pitanja. Prvo, da li su tendenciozino emitovane izjave samo onih građana koji su protiv potrage za istinom i pravdom i podrške Davidovoj porodici u toj borbi? Drugo, da li su građani RS-a toliko bešćutni da ih činjenica da policija i tužilaštvo devet mjeseci u istrazi ubistva tog mladića stoje na mjestu ne zanima i takvo što smatraju prihvatljivim? Na ova pitanja navode nas izjave najvećeg broja anketiranih. Koji ističu da je „sramota da se to dešava u Banjaluci“, aludirajući, da budemo precizni, na građanske proteste. Ili još drastičnija izjava kako „neke majke izgube i po dvoje djece pa to prihvate i ne protestuju“.
Iako je cilj ove ankete bio prikazati Davora Dragičevića, kao i sve koji ga podržavaju, samo u negativnom kontekstu, kao remetilačke faktore u društvu, na svjetlo dana isplivala je druga slika. Koja, na način na koji ju je prikazao RTRS, pokazuje građane ovog entiteta kao krajnje bešćutne osobe.
ENTITETSKI, A DRŽAVNI: Nema u BiH većih poštovatelja i zaštitnika, kako vole reći, slova Dejtonskog mirovnog sporazuma od predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika, kruga vlastodržaca uz njega i, naravno, RTRS-a. Stoga pitamo uredništvo i novinare Dnevnika 2 kako je to, shodno „slovu Dejtona“ na koga se konstantno pozivaju, bh. entitet Republika Srpska država? A kako je sasvim jasno da država nije, dakle, ne može se govoriti ni o planiranju državnog udara, nego tek entitetskog. I još bitnije pitanje za legaliste RTRS-a: Od kada je ta medijska kuća državna? Nije li, shodno postojećem Zakonu o RTRS-u, to javni medijski servis, bez obzira na to što mu je osnivač Narodna skupština RS? Dakle, javni entitetski servis, medijski servis svih građana, a ne nikakva državna institucija. Stoga, kako se nepostojeći napad na RTRS tretira kao pokušaj državnog udara?
ALTERNATIVNA PODRŠKA: Informativni program banjalučke Alternativne TV nije predmet ovog monitoringa, no neminovno ga je spomenuti kao “izvor“ informacija na koje se gotovo na dnevnoj osnovi pozivaju u Dnevniku RTRS-a. Po sadržaju, a koji je koncentrisan isključivo na službu i glorifikovanje aktuelne vlasti i konstantnih namjera diskreditovanja svih njenih oponenata, sadržaji koji ovi mediji gledateljima nude su identični. Otuda je ništa drugo nego tragikomična postala fraza „da ATV saznaje, a RTRS prenosi“, posebno u dijelu koji se odnosi na sva dešavanja vezana za nastavak policijske represije prema aktivistima grupe „Pravda za Davida“ te Partiji demokratskog progresa, a posebno njenom poslaniku Drašku Stanivukoviću, koga se konstantno dovodi u vezu s već spomenutim navodnim planiranjem državnog udara.
Izdvojeno
Da su vlasti i akademska zajednica RS-a ikada prihvatile da se suoče sa istinom o zločinima koje su nad nesrpskim stanovništvom tokom rata u BiH počinili pripadnici vojske i policije RS i iste javno osude, onda na adrese entitetskih institucija ne bi u povodu 9. januara, Dana RS, stizale, kako se to navodi, „morbidne čestitke“ – na kojima su fotografije masovnih grobnica onih koji su u ime te RS zvjerski ubijani. Jer, sviđalo se to nekima ili ne, RS je svoje temelje izgradila na ratnim zločinima, od kojih se nikada nije ogradila, a njene institucije podarile su odlikovanja osuđenim ratnim zločincima.
Ocjena: 1
BNTV: Da li je građanima zabranjeno uzvikivanje parola u javnosti?
31. decembar 2018. – 6. januar 2019.
ŠTA TREBA ZNATI O PROTESTIMA? Sve ono što je RTRS prešutio o dešavanjima u Banjaluci u noći, a potom i danu nakon posljednjeg velikog protesta „Pravda za Davida“ 30. decembra, javnost je mogla saznati u Dnevniku BNTV-a: o hapšenju građana koji jesu i koji nisu bili na protestnom okupljanju, pozivima policije na saslušanje nekih od učesnika, uključujući i lidera PDP-a Branislava Borenovića, ali i obraćanju novinarima banjalučkog gradonačelnika.
Ipak, naša zamjerka na sadržaj Dnevnika emitovanog posljednjeg dana 2018. godine odnosi se na nedonošenje snimaka o postupanju policije na ulicama Banjaluke tokom akcije progona i hapšenja građana nakon protesta. Uz razumijevanje da je riječ o danu kada se slavi ispraćaj jedne i doček predstojeće godine, ipak držimo da su okolnosti nalagale daleko manje ležeran pristup od onog koji je ponuđen gledateljima.
RADOJIČIĆEVE PRIJETNJE: Dnevnik emitovan 1. januara 2019. godine donio je informacije o novim hapšenjima učesnika protesta, a potom o majci ubijenog Davida, Suzani Radanović, koja je u porti hrama Hrista spasitelja s grupom građana došla da upali svijeću. Građani su informisani i o novim izjavama gradonačelnika Banjaluke Igora Radojičića, koji je promijenio retoriku pa je s poziva na slogu među sugrađanima prešao na prijetnje organizatorima skupa –najavivši protiv organizatora milionske tužbe za štetu koju je Banjaluka pretrpjela jer je otkazan javni doček Nove godine. No, sve je ostalo na pukim informacijama, bez otvaranja pitanja kako je do tih milionskih iznosa štete Igor Radojičić došao i šta je sve u tu štetu ukalkulisano.
SKRETANJE PAŽNJE: Evidentno je da je vlast RS-a pomno planirala da obračun s Davorom Dragičevićem i grupom „Pravda za Davida“ počne baš pred novogodišnje praznike i time, uz policijsku represiju, pokuša otupiti reakcije javnosti. Ali zbog činjenice da je upravo uredništvo Dnevnika BNTV-a punih devet mjeseci svakodnevno izvještavalo o protestima u Banjaluci, očekivali smo da tu namjeru prepozna i ne upadne u euforiju prazničkog raspoloženja na način da dešavanja koja smo naveli pretvori tek u niz vijesti bez analitičkog pristupa.
Ovi propusti ispravljeni su u dnevnicima emitovanim u ostatku monitorisane nedjelje, kada su gledatelji imali priliku vidjeti podrobnije snimke policijskog nasilja nad građanima nakon okončanih protesta 30. decembra. Predočeni su i stavovi pravnih eksperata o kršenju ljudskih prava od strane policije i prekomjernoj i neutemeljenoj upotrebi sile prema građanima od kojih pojedini nisu uopšte bili učesnici protesta.
O KOJIM ZABRANAMA GOVORIMO? Izdvajamo i izvještaj koji je gledateljima predočio način na koji vlast vrši pritiske kako na porodicu Dragičević tako i na građane koji ih podržavaju u namjeri da okonča bilo koji oblik javnog iskazivanja nezadovoljstva neradom institucija u rasvjetljavanju ubistva Davida Dragičevića. U njemu je postavljeno i pitanje da li je, kojim aktom, kada i koja intitucija RS-a zabranila pokret „Pravda za Davida“? Ili je, pak, građanima zabranjeno da na javnim mjestima glasno uzvikuju bilo koje parole?
Ocjena: 8
Komparativna analiza
Još jednu nedjelju dominantno je obilježio niz informacija o dešavanjima vezanim za slučaj “Dragičević”. I ponovo su se kroz izvještavanje o ovom slučaju jasno oslikale sve razlike uređivačkih politika RTRS-a i BNTV-a. Javni RTV servis je nastavio praksu glasnogovornika vlasti i potvrdio da je otuđeni centar moći od građana kojima bi trebao donositi objektivne informacije. BNTV je ostao dosljedan u politici informisanja, a ne spinovanja lažnim vijestima i poluistinama.
