Strepimo od dolaska zime i početka sezone grijanja strahujući da bismo posljedice rata u Ukrajini uskoro mogli osjetiti i neposredno, na vlastitoj promrzloj koži. U izvjesnoj ih mjeri osjećamo već i sada. Nagli porast cijena samo je djelomično povezan s ratom, mnogo je češće rat tek dobro došlo opravdanje za bezočno profiterstvo.
Da bi sankcije uvedene Rusiji postigle maksimalan učinak i zaista dovele do prestanka ratnih aktivnosti, potrebno ih je provesti temeljito i beskompromisno. To, prije svega, znači potpunu obustavu uvoza ruske nafte i plina, budući da čak 45 posto državnih prihoda Rusije potječe iz trgovine ovim energentima. U tom je kontekstu najčešće prozivana Njemačka, mnogi joj zamjeraju kolebljivost u donošenju odluka. No Njemačka je u velikoj mjeri ovisna o ruskim energentima. Više od polovine potreba za plinom uvozi iz Rusije, a do prije godinu dana i 40 posto nafte je bilo ruskog porijekla. Taj je visoki postotak srećom uspješno smanjen na samo 12 posto, no svaki se drugi njemački stan grije na plin, a projekt plinovoda Sjeverni tok 2 od Rusije do Njemačke trebao je, unatoč protivljenju Sjedinjenih Američkih Država, biti otvoren u vrijeme početka agresije na Ukrajinu.
Enormna zarada
Nedavno je najveća i najuglednija ekološka organizacija na svijetu, Greenpeace, objavila studiju prema kojoj će Rusija prodajom nafte i plina, samo od Njemačke u 2022. godini ukupno uprihodovati čak 32 milijarde eura. Problem je u tome što ta sredstva Putinu omogućuju nastavak ratovanja, nova ubijanja i razaranja ukrajinskih gradova. Njemački odgovor na optužbe je pokušaj preusmjeravanja norveškom i katarskom tržištu.
Početkom ove godine Sjedinjene Američke Države su postale najveći svjetski izvoznik ukapljenog plina (LNG) prestigavši Katar. Takav je plin nešto skuplji, a u Europu se doprema tankerima. Poteškoća se za Nijemce sastoji u tome što još donedavno nisu imali niti jedan LNG terminal na svojoj obali. Tek je krajem maja, po zasnivanju energetskog partnerstva kojim je dogovorena dobava ukapljenog plina iz Katara, Njemačka pristupila izgradnji infrastrukture potrebne za njegov uvoz. Europska komisija je državama članicama Europske unije sugerirala potpunu obustavu uvoza ruske nafte i naftnih derivata, no Mađarska i Slovačka su se tome usprotivile. Njemački plan B je realizacija dugoročne strategije dobivanja energije iz obnovljivih izvora, ali za to je potrebno vrijeme kojeg nema. U tom se kontekstu sve češće čuje pitanje je li Njemačka pogriješila donijevši odluku o zatvaranju svojih nuklearnih elektrana.
Zatvorene nuklearke
Jedan od osnovnih razloga za zatvaranje nuklearki je razorna moć nuklearne energije koja, ukoliko izmakne kontroli, ima nesagledive i dugoročno katastrofalne posljedice po cjelokupan život na Zemlji. Nuklearne elektrane funkcioniraju tako što pretvaraju toplinsku energiju, proizvedenu u nuklearnom reaktoru kontroliranom lančanom reakcijom fisije uranija ili plutonija, u električnu energiju. Najveći broj nuklearki trenutno se nalazi na tlu SAD-a, Francuske, Italije i Australije, ali uzimajući u obzir kinesku razvojnu strategiju, vrlo vjerojatno će ih u Aziji uskoro biti više. Sjećanje na nuklearne katastrofe u Černobilu 1986. i Fukušimi 2011. godine, trajno je upozorenje čovječanstvu na to kako korisna proizvodnja čiste energije može završiti kataklizmom. Kvar na nuklearnom reaktoru izaziva eksploziju nakon koje slijede zračni udar, toplinsko i ionizirajuće zračenje te radioaktivne oborine. Reaktor u Černobilu je prilikom eksplozije otpustio velike količine radioaktivne prašine, devet puta veće kontaminacije od one izazvane eksplozijom atomske bombe u Hirošimi. Oblaci ove prašine proširili su se okolnim područjima, a ona je prisutna i 36 godina nakon havarije. I dalje radioaktivnim zračenjem uzrokuje zdravstvene probleme kojima je, prema procjeni stručnjaka, tijekom godina bilo izloženo oko pet milijuna ljudi. Drugi razlog za zatvaranje nuklearnih elektrana je produkcija radioaktivnog otpada kao neizbježnog nusproizvoda samog proizvodnog procesa. Zbrinjavanje takvog otpada trajan je sigurnosni problem. Do 2023. i Hrvatska mora riješiti skladištenje svog dijela radioaktivnog otpada iz elektrane Krško, budući da sa Slovenijom nije postigla dogovor o zajedničkom skladištenju. Unatoč nezadovoljstvu stanovnika okolnih naselja, ima sklonost „zbrinuti” ga na lokaciji Čerkezovac na Trgovskoj gori u neposrednoj blizini granice s Bosnom i Hercegovinom.
Uzimajući u obzir ove rizike, opravdano je pitati zašto bi itko želio nuklearnu elektranu. Glavni je razlog njena visoka učinkovitost u proizvodnji električne energije, mnogo veća od bilo kojeg drugog načina proizvodnje. Tu su i ekološki razlozi. Za razliku od termoelektrana, koje izgaranjem fosilnih goriva emitiraju visoku razinu štetnih plinova u atmosferu, električna energija dobivena u nuklearnoj elektrani smatra se zelenom energijom budući da su nuklearke značajno manji zagađivači. Na kraju krajeva, možda trenutna kriza energentima na svjetskom tržištu i nije najbolji trenutak za zatvaranje nuklearki ili termoelektrana iz ekoloških razloga. Ti su razlozi itekako važni, no u ovom je trenutku od primarne važnosti postići energetsku neovisnost o Rusiji.
