U sedmici na izmaku imali smo rijetku čast, ali i obavezu, da se na naslovnici ovdašnjeg  najtiraženijeg dnevnog lista pojavilo muško spolovilo. Neodoljiva kombinacija istraživačkog novinarstva, klasične avazovštine i revenge porn žanra, jer je tekst objavljen dan nakon što je nesretni vinovnik snimka (zajedno sa sto hajduka) napustio SBB – nije se izrodila u aferu interentitetskih razmjera. Ili ovdašnji mediji zaziru od „kontroverznog biznismena“, ili neće da podrže Avaz jer znaju da svi oni jednog dana mogu osvanuti na toj turboprijetećoj političkoj naslovnici, ili im je priča o penisu previše za njihov konzervativni urednički ud, pardon – um, tek ostaje činjenica da su se jedva dva domaća medija usudila prenijeti ili produbiti storiju o kojoj bi u zrelijim društvima brujali doslovno svi. Ovaj put čak i satiri skloni autori šute.

Kako god da bilo, to je izvrsna prilika da propitamo ulogu usrećitelja u našem i dalje hard core patrijarhalnom društvu. Evo devet novih, modernih teza o tom veselom organu.

Prva: Za muškarce se često, i to ne bez osnova, kaže da imaju dvije glave. E ona druga, alternativna, u zemaljskom je životu nanijela više zla, ali i donijela više ljepote, nego ova koja nam, navodno, služi za razmišljanje. Ali oprezno s ovom konstatacijom: kad muškarac gornju glavu zamijeni donjom, rastu mu šanse da osvane na naslovnici. Imamo dokaz…

Druga: Muški je spolni organ čudnovato biće. Za njega se obično kaže da je debeo, glup i blago nakrivljen, u lijevu ili desnu stranu, što ne zavisi toliko od političkih opredjeljenja koliko od dominantne ruke nositelja rečenog organa.

Treća: Inteligencija mu nikada nije bila jača strana. On je mjerna jedinica gluposti na ovom svijetu. S pravom ili ne – pokazat će vrijeme, što bi rekli viđeniji politički analitičari. „Razumijete, problem je u tome da mi je Bog dao mozak i penis, ali krvi samo toliko da napaja jedno od toga.” (Robin Williams)

Četvrta: On, taj unutrašnji organ, ima neobičnu naviku da galami kad ne treba i da se povuče kad nam je najpotrebniji. Ali nauka je krajem dvadesetog stoljeća nehotice doskočila i toj nepredvidivosti. Od tog dana, medicina je morala mijenjati temeljne definicije muške starosti i spolne moći. Sociologija još čeka, iako niko ne zna šta.

Peta: Nije mu suđeno da bude antropološka konstanta. Legitimnost mu priznaju samo kad je u ukrudbenom agregatnom stanju, iako on veći dio života provede u opozitnoj, nelegalnoj i nelegitimnoj formi – u stanju blažene mlitavosti. Muškarac koji nije u stanju s podjedankom pažnjom kontrolirati obje glave rizikuje potpuni psihosocijalni krah i transpoziciju vitalne energije (vis vitalis) iz tajnih područja mozga u niže i banalnije dijelove sopstvenog organizma.

Šesta: Rijetki su, izgleda, muškarci koji mogu ostvariti savršenu kontrolu nad samim sobom, što će reći da su u stanju harmonizirati dva oprečna pola svoga postojanja. U sukobu između dvije glave, strada ona koja navodno služi za razmišljanje, a pobjedu odnosi onaj gluplji, onaj koji rijetko razmišlja i ima običaj da štrca okolo bez ikakvog prethodnog upozorenja, bez kriterija i sistema, često i bez ozbiljnog razloga.

Sedma: Nježnik, usrećitelj, hairlija, ministar unutrašnjih poslova, vršnjak… Nazovite ga kako god hoćete, znate na koga mislimo, jednom riječju – penis, krenuo je u odlučujuću bitku za društveno i političko priznanje, za tretman dostojan pojedinca i saborskih klupa, za sopstvena ljudska prava, za život izvan svoja četiri zida, u kojem ga više neće smatrati zločincem nego pravim pravcatim herojem, ako shvatate šta smo htjeli reći. On samo želi da ostavi duboki trag na živote narednih pokoljenja, ali mu često ni to ne daju. I onda završi na naslovnici.

Osma: Kažu, kad bi muškarci posvećivali bubrezima onoliko pažnje koliko posvećuju spolnom organu, sve bi urološke ordinacija zjapile prazne. Penis je vječna opsesija muškog roda, a pošto veći dio života provede u ilegali, pruža mogućnost da se njegovim gabaritima hvale i oni koji to ne zaslužuju. Kasnije ćemo objasniti kako to rade Hercegovci, a sad evo jedan autentični bosanski primjer: hvalisavu poemu „Mala moja, evo ti ga, evo, pa sa njega gledaj Sarajevo“ može da pjeva ko god hoće, bez obzira na to ima li izvođač radova elementarne predispozicije za takvu samohvalu.

Deveta: Muškarci su samo različito tumačili spolnost. Stvar je u tome da se ona ukroti. To jest socijalizira. Novinarsko pitanje „koja je razlika između dobrovoljnog i nasilnog  seksa“ dovoljno govori o njihovom neshvatanju dominacije koju prakticiraju i uživaju već milenijima. Čak je i nauka – ta majka svih neutralnosti – naklonjenija jačem spolu, pa je muška viagra lani proslavila dvadeset godina postojanja, a ženska je još na čekanju. Muškarci se ni protiv tog naučnog poretka plaho ne bune. Legenda kaže da su se neki Hercegovci jednom zapili i  na sav glas zahvaljivali rečenoj naučnoj neravnoteži: „Nije cialis blatina, ali noćas udara…“

Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja