Koje tačno granice pokrivate?
Schmidtov boravak u Bosni i Hercegovini jedna je onako vrlo fluidna, nedefinirana, još malo pa tragikomična činjenica. U Republiku Srpsku ne smije ni pod oružanom pratnjom, a sad se u negiranju funkcije visokog predstavnika Miloradu Dodiku pridružio i Dragan Čović. On je izjavio da su tehničke izmjene izbornog zakona “apsolutno neprihvatljive” bez legitimnog predstavljanja.
Sudeći po najavama, čeka nas buran završetak 2023. godine. “Apsolutno neprihvatljivo”, to znači da Čovićev komad BiH, isto kao i Republika Srpska, neće prihvatiti nametanja koja im ne odgovaraju. Pošto je Schmidt najavio šta je najavio, neko od ove dvojice moćnika naredne sedmice će morati da povuče ono što je poručio.
Ako nove mjere visokog predstavnika budu proglašene i prođu bez odbijanja, to znači da apsolutno neprihvatljive zapravo znači – totalno prihvatljive.
A ako sad i Čovićev politički aparat odbije poslušnost, onda je vrijeme da neko Schmidta priupita – zašto vi postojite, koga predstavljate i možete li precizno opisati teritoriju nad kojom imate kakve-takve nadležnosti i koja priznaje vaše mjere.
Sarajevska općina Centar garant, ali šta kad se pređu općinske i eventualno kantonalne granice?
Ako neće Beograd, možda hoće Sarajevo?
Kako historija zna biti otrovna i ironična, to je prošle sedmice osjetio Milorad Dodik zajedno s kompletnom saradničkom ekipom i svih 40.000 glasača iz Republike Srpske koji su svoj glas podarili Aeksandru Vučiću.
Petnaest dugih i teških, najtežih godina Dodik je uložio da se iz Bosanca transformira u Srbina, bezbroj puta je kod Milomira Marića ponavljao “Mi nismo Bosanci, mi smo Srbi, nemamo veze s Bosnom”, ali sav trud bi džaba, decenija i po pade u vodu, bila je dovoljna jedna izborna noć da ga Beograd sa svih 40 hiljada glasova i 200 autobusa vrati na fabričke postavke.
Međutim, ne treba biti maliciozan. Sad je pravi trenutak da se pruži ruka pomirenja, ljubavi i razumijevanja. Braćo Srbi, Bosanci, vratite se svom glavnom gradu, topla sarajevska duša ima puno razumijevanje za vas i vaša stremljenja. Sunce tuđeg neba neće vas grijati k’o što bosansko grije. Hošgeldum i bujrum, provedimo život zajedno…
Adriatic Metals tuži aktivistkinju
Zaboravimo onaj promotivni voz do Vareša, premijerni nastup firme Adriatic Metals u Bosni i Hercegovini je, kako mediji izvještavaju, tužba protiv aktivistice Hajrije Čorbo. Njen je zločin što upozorava na opasnosti koje iskopavanje predstavlja za pitku vodu, ali i cjelokupan okoliš. Svi znamo šta to znači kada moćna kompanija s kapitalom udari na nezaštićenu ženu koja pokušava sačuvati ono malo prirode u okruženju. Hajrija u tom sučeljavanju nema šansi, a ovoj kompaniji koja nam oči pokušava zamazati vozovima i izjavama da je uništavanje prirode najbolje što nam se može desiti, samo možemo poručiti – gospodo, pokušajte ponovo. Ovaj start vam je bio katastrofalan.
Jedna od najstrašnijih poslijeratnih rečenica
O Saši Triviću mnogo toga se zna. Čovjek je i ranije u više navrata uznemiravao javnost neprimjerenim izjavama, a sad je definitivno prešao mjeru i ljudi ponovo reagiraju. U svim tim reakcijama neprihvatanja i ogorčenja postoji i jedan kriminogeni element – ne možete razbijati izloge zato što se ne slažete s nečijim postovima.
Čini se da je ovaj slučaj najbolje definirao sarajevski novinar Mirza Čubro:
“Saša Trivić, vlasnik pekare Manja, opetovano veliča ratne zločine i zločince. Ovo ponašanje, čini se, ima elemente krivičnog djela. I time bi se trebalo baviti nadležno tužilaštvo. Ono što građani mogu uraditi jeste da podnošenjem krivične prijave pomognu tužilaštvu da uradi svoj dio posla. Uz to, bojkot prodavnica i proizvoda je jednako snažan alat borbe protiv ovog ljubitelja lika i djela ratnih zločinaca. Nužno je napomenuti da su svi zakoniti mehanizmi borbe protiv veličanja zločina i zločinaca dobrodošli. Ali bilo kakav oblik nasilja, uključujući i oštećenje poslovnih prostora, su potpuno neprihvatljivi. I nezakoniti, naravno.”
