FTV: Česti izleti u vjerski program
- – 29. april 2019.
OPREZNI I SENZACIONALNI: Vijest o ubistvu banjalučkog privrednika Slaviše Krunića uznemirila je javnost, a na portalima i društvenim mrežama odmah su se počele izvlačiti ranije Krunićeve izjave u kojima je između ostalog tvrdio da trpi ucjene i pritiske. Federalna (urednica Jadranka Milošević) je očekivano imala reportera (Lejla Džin) na mjestu ubistva, a u udarnom naslovu u najavnoj špici našla se tvrdnja Dragana Mektića da se radi o „ubistvu sa potpisom vlasti“. Urednica Milošević je za naslov iskoristila iznimno tešku optužbu ministra bezbjednosti koju gledatelji svakako imaju pravo znati izdvojenu. U samom prilogu čule su se i ocjene predstavnika vlasti koji negiraju političku pozadinu, a novinari su ukratko saželi najprononsiranije izjave ubijenog privrednika. Utisak je da je FTV u pripremi bio mnogo slobodniji od BHT1, koji se u prvim izvještajima držao kursa zvaničnih informacija. Ovdje su predočene spekulacije o kojima se najviše govorilo, ali čini se da je to učinjeno profesionalno i s oprezom. Druga strana (predstavnici vlasti), kojoj se na račun isporučuju veoma teške optužbe, dobila je prostor, a optužbe nisu prikazane kao gotove činjenice. Ili uz nepriličnu intonaciju. Na taj način urednica Milošević uspjela je zadovoljiti apetite znatiželje u prvim nagađanjima o motivima ubistva, bez da se skliznulo u žutilo.
VESELA DIGITALNA BUDUĆNOST: Jahorina ekonomski forum praćen je kroz optimistične prognoze visokih zvaničnika. Stabilnost i mir. Prijateljstvo. Petsto digitalnih učionica. Izdašna pomoć Srbije. Smiješi nam se digitalna budućnost. To su samo neke od najava ili generalnih ocjena. Ali publika očekuje da čuje i nezavisne novinarske ocjene ili utiske. Šta je od obećanja do sada ispoštovano? Kako izgledaju ekonomije Srbije i Republike Srpske, koje su očito bile u fokusu? Ako smo samo nekoliko dana poslije u istom Dnevniku 2 saznali da cijene namirnica divljaju, onda se s ekonomskog foruma ne može izvještavati u stilu praćenja atmosfere. I PR objava zvaničnika. Gledateljima treba obojiti kontekst. Nažalost, urednica Milošević je to ovog puta ispustila.
DNEVNIK ILI VJERSKI PROGRAM: Nedjeljni Dnevnik 2 (Edina Šečerović) bio je previše opterećen vjerskim sadržajem. Ako se bilježi vaskršnji snimak iz crkve, valjda su dovoljni kadrovi iz jednog, eventualno dva grada. A ne da se iste scene redaju iz više gradova i u više istih priloga. Čak i da se razumije potreba FTV-a za političkom korektnošću i poštivanjem najvećeg vjerskog praznika pravoslavaca, koji su manjina u većem entitetu, opet je sve izgubilo mjeru. Dnevnik je emisija koja u prvom redu donosi vijesti. Njegov cilj nije vjersko obrazovanje ili podučavanje suživotu. To jesu temeljne vrijednosti koje trebaju provejavati sadržajem i pristupom, ali FTV ne bi smio svako malo pretvarati informativni u vjerski ili dokumentarni program.
OCJENA: 5
BHT1: Ekonomska čuda s Jahorine i jedinstvena podrška iz Hercegovine
- – 29. april 2019.
SUZDRŽANI, ALI UZ KRITIČKE OPASKE: BHT1 je bio dosta suzdržaniji u pripremi priloga o ubistvu Slaviše Krunića. Prvi naslov nije bio ni izbliza bombastičan kao na Federalnoj, koja je odmah u prvi plan stavila sud ministra Mektića. Urednica Adela Topalović pokriće je započela naslovom „Jedan osumnjičeni u bjekstvu“. I drugi dan vijest se bazirala uglavnom na zvaničnim policijskim informacijama, pa su rečenice često započinjale s policijom kao glavnim subjektom. Istina, u sadržaj se probila i prva kritika nakon solidnog priloga Azire Hrustemović o neriješenim ubistvima u našoj zemlji, na šta je urednica nadovezala izjavu predsjednika pravosudnog regulatornog tijela koji je lakonski istakao da su neriješena ubistva svjetska praksa. Bio je to pametan potez urednice Željane Mehmedike, koja je fino namjestila tajming za, najblaže kazano, bahatu izjavu Milana Tegeltije. No, BHT1 tek treći dan praćenja donosi kuloarske informacije, kao i navode da je Krunić trpio (političke) pritiske. Sve do tada oni nisu bili u fokusu. Novinarka Olga Urukalo Desnica poentirala je podsjećanjem da nema najava da će uslijediti borba većih razmjera protiv organizovanog kriminala, dok se u isti mah negira i politička pozadina.
SKUP ZA DIVLJENJE: Obje televizije su bile jedinstvene u ispraćaju reizbora Dragana Čovića na mjesto predsjednika HDZ-a BiH. Gledatelji su mogli saznati samo ono što sam Čović priželjkuje. Nijedan glas protiv njega, niko nije bio niti suzdržan, slijedi nam formiranje Savjeta ministara… Prisutni su i predstavnici prijateljskih stranaka i država, sve od SDA-ovih zvaničnika do hrvatskog premijera Andreja Plenkovića. Ukratko, skup za divljenje, gdje su novinari u PR maniru prenosili atmosferu i izjave, bez širenja konteksta (urednici Seid Masnica na BHT1 i Edina Šečerović na FTV-u). Ili, daleko bilo, iznošenja kritičkih sudova ili pitanja. Kao što je npr. podsjećanje da je Čović reizabran iako je izgubio na izborima za člana Predsjedništva. Umjesto toga, čuli smo tek sramežljivu opasku da suradnja SDA i HDZ-a nije baš uspješna na kantonalnoj razini.
INOVACIJE SA ZAČELJA EVROPE: Mnogo buke ni oko čega, ili praćenje digitalnog optimizma s Jahorina ekonomskog foruma na BHT1, stalo je u čak dva dana. Urednice Željana Mehmedika i Adela Malkoč smatrale su da je skup valjda toliko bitan da dva dana slušamo o najavama inovacija političara koji vode po mnogima dvije skoro pa najjadnije evropske ekonomije.
OCJENA: 3
KOMPARATIVNA ANALIZA: Ubistvo banjalučkog privrednika pratila su dva različita pristupa FTV-a i BHT1, od kojih je svaki imao svoje prednosti i mane. Prvi su bili otvoreniji u spekulacijama o (političkoj) pozadini ubistva, za neke možda i preko mjere dobrog ukusa, dok su drugi u tom pogledu bili obazrivi i vjerovatno i pretjerano suzdržani. Obje televizije nisu sebi dopustile luksuz neodgovornih pogađanja o nalogodavcima, već su se držale profesionalnih ograda. Tu se pokazuje koliko su bitni tzv. konvencionalni mediji koji si u krupnijim stvarima ne dopuštaju skliznuće u bulevarsko žutilo. Koliko god se ono činilo nužnim ili atraktivnim. Druga stvar, ili da budemo precizniji, roze naočare povezale su dvije televizije. Čuveni novinar Dragan Babić, koji je upamćen kao autor mnogih uspješnih emisija Televizije Beograd, u jednom vjerovatno zaboravljenom intervjuu izrekao je rečenicu koje se vrijedi prisjetiti: „Čovjek mora biti osobito povlašćen, korumpiran i ograničen da bi oko sebe sejao programski optimizam.” Nesnosni optimizam programske orijentacije obično se s pravom vezuje za vulgarnost političke svakodnevnice i njenih glavnih aktera – samih političara. Ali šta kada programski optimizam sijaju urednici i TV djelatnici? Šta su oni od tri opcije koje nam je ponudio Babić? Ili se mora biti sve od te tri kvalitete, tj. povlašćen, korumpiran i ograničen da bi se širio načelni optimizam. Dok smo pratili dnevničke priloge o jedinstvenoj podršci koju uživa Dragan Čović, i u kojoj ništa nije dato kao barem neobična okolnost, ili dok smo slušali rječnik ekonomskih inovatora sa Jahorine koji govore s dna Evrope (ne geografski), nismo mogli da se ne prisjetimo da su urednici javnih televizija slučajno ili namjerno stajali sa iste strane (političke) vulgarnosti u kojoj se uspješno uzgaja nerealni optimizam. RTV pretplatnici sumorne ekonomske i političke stvarnosti očekuju i zaslužuju više od programskog optimizma.
