FAKE & SPIN: Politička prava u Saudijskoj Arabiji

U post-truth svijetu sve je moguće, pa i to da zemlja koja izriče smrtne presude zbog tvitova i prosvjedovanja bude punopravna članica Vijeća za ljudska prava UN-a

U prošlom tekstu ove rubrike analizirali smo slučaj Tariqa Ramadana i sve upitnija ljudska prava u pojedinim društvima. A šta se desi s “nepodobnim” intelektualcima, aktivistima i glasnim protivnicima sistema kada društvo već počiva na ekstremno rigidnim i nasilnim zakonima? Dobar primjer je ono što se dogodilo sa Esrom al-Ghamgam, aktivistkinjom u Saudijskoj Arabiji.

19. avgusta tako se pojavila vijest da je al-Ghamgam prva žena koja je pogubljena u Saudijskog Arabiji, i to zbog poticanja na proteste i nepoštivanja vladara. Vijest, koja je potekla iz teheranskog Young Journalist Cluba, kasnije je ispravljena, jer se ustanovilo da je video snimak koji je trebao predstavljati al-Ghamgaminu egzekuciju ustvari snimak izvršenja smrtne presude nad drugim aktivistom, Samarom Badawijem. Mada se ispostavilo da je al-Ghamgam još uvijek živa, njen slučaj je iznimno zanimljiv iz perspektive kako ljudskih prava u Saudijskoj Arabiji, tako i povremenih “pozitivnih” priča koje nam dolaze iz ove zemlje.

Mirni protesti

A kako je došlo do toga da al-Ghamgam bude osuđena na smrt? Uhapšena je zajedno sa suprugom u porodičnoj kući u Qatifu 8. decembra 2015. godine. Tada su novine al-Quds al-Arabi javile da je njeno hapšenje bilo odgovor na njene “protudržavne” aktivnosti. U međuvremenu, saznalo se da je al-Ghamgam bila redovna učesnica mirnih protesta u svrhu podrške demokratiji i oslobađanja političkih zatvorenika. Kako je pojasnio Ali al-Ahmed, direktor Instituta za zaljevska pitanja (Institute for Gulf Affairs): “Ona je bila neko ko je tvitao i podržavao proteste. Možda je i učestvovala u protestima. Ali saudijska vlada očito želi da to iskoristi da pošalje poruku da niko neće biti pošteđen, bila to žena ili ne.”

Nesretno je, i tragično, da neslaganje sa režimom može dovesti do smrtne presude. Ali i potpuno u neskladu sa generalnim ljudskim pravima, poput prava na mirno okupljanje i prava na slobodu govora, te se postavlja pitanje kako i zbog čega se u međunarodnoj zajednici tolerišu ovako žestoka kršenja istih. I brojni izvještaji se također ignorišu, poput onog Freedom Housea, gdje se, po godišnjem indeksu sloboda u svijetu Freedom in the World, Saudijska Arabija redovno nalazi na čelu liste “Najgorih od najgorih”, zajedno sa Eritrejom, Sirijom ili Sjevernom Korejom. Štaviše, nije čudno da, pored ovako očitog nepoštovanja osnovnih međunarodnih propisa spram građana i njihovih prava, Saudijska Arabija povremeno učestvuje u radu međunarodnih komisija na najvišem političkom nivou. Tako je u prošlom sazivu Vijeća za ljudska prava UN-a Saudijska Arabija bila punopravna članica, što je još 2015. izazvalo brojne negativne reakcije i zahtjeve za njenim povlačenjem iz ovog iznimno važnog tijela. Isto je primijetila i libanska politička komentatorica Sarah Abdallah putem Twittera, rekavši da je “odsijecanje glave aktivistice za ljudska prava zbog mirnih protesta… (djelo) istog barbarskog režima koji još uvijek sjedi u Komisiji za prava žena UN-a”.

Bez obzira na sve kritike, ne postoje nikakvi indikatori da će Saudijska Arabija prestati da prakticira smrtnu kaznu, pa je tako u protekla četiri mjeseca izvršeno čak 48 egzekucija, gdje je većina usmrćenih bila osuđena za nenasilne prekršaje koji se odnose na posjedovanje narkotika. U međuvremenu, saudijska vlast na čelu sa princom Mohammedom bin Salmanom pokušava stvoriti sliku jedne potpuno nove i progresivne Saudijske Arabije, pa se tako na naslovnicama svjetskih medija sve češće mogu vidjeti naslovi poput onih o ukidanju zabrane upravljanja motornim vozilima za žene. Tada je skoro svim medijima promaklo da je toj odluci prethodila ozbiljna i temeljita akcija hapšenja aktivistkinja, uključujući one koje su podržavale ukidanje ove zabrane, dok su neke od njih još uvijek iza rešetaka.

Sva kratkovidnost svjetskih medija, pogotovo američkih, dala se primijetiti u intervjuu sa princom Bin Salmanom od 19. marta za uglednu i kultnu emisiju 60 Minutes američkog CBS-a. Razgovor novinarke Nore O’Donnell sa Bin Salmanom sve je osim pravog propitivačkog intervjua, te se na momente čini da se radi o propagandnom materijalu, gdje se princ prije svega doima kao mladi, simpatični radoholičar koji je engleski jezik naučio gledajući američke filmove. Posebno su indikativna pitanja O’Donnellove upravo o ljudskim pravima, pa je na pitanje ima li istine o netolerantnosti i konzervativnosti islama u Saudijskoj Arabiji, što je indirektno upravo upućeno kritičarima saudijskog režima, Bin Salman odgovorio da je njegova generacija “puno propatila” zbog takvog viđenja njegove države. Tek se u sredini intervjua direktno progovorilo o ljudskim pravima, kada je princ Bin Salman rekao da “Saudijska Arabija vjeruje u mnoge principe o ljudskim pravima”. “Mi vjerujemo u pojam ljudskih prava, ali na kraju dana saudijski standardi nisu isti kao i američki standardi”, rekao je Bin Salman, i samim tim pokazao da, kada se njegov odgovor oslobodi diplomatske uvijenosti, na vidjelo dolazi ubjeđenje ove vlasti da ljudska prava nisu univerzalna – kao što bi trebala biti – niti su ista za sve. Tako je postalo sasvim jasno kako je moguće osuditi na smrt nekoga ko tvituje i protestuje, a istovremeno sudjelovati u radu institucija za zaštitu istih.

Do danas, potpuno je nepoznato šta će se desiti sa Esrom al-Ghamgam, i da li će zaista u Saudijskoj Arabiji početi izvršavati i smrtnu kaznu nad ženama (mada, kako kažu neki izvori, moguće je da ona zaista nije prva, a treba napomenuti da ovo nije jedina država na svijetu koja je pravnom odlukom usmrtila jednu ženu). Ono što je posebno zabrinjavajuće jeste upravo činjenica da ljudska prava iz onoga što je trebala biti rigidna pravna kategorija sve više postaju fleksibilno moralno pitanje, te se ovakva ideološka praksa sve više širi i u ostatku svijeta. A mediji? Mediji to sve nijemo prate, i rijetko dublje propituju.