Prije neki dan, Radio-televizija Republike Srpske prenijela je vijest novinske agencije Srna u kojoj Milorad Dodik optužuje Tanju Topić da je „dokazani agent njemačkog BND-a, kojeg plaćaju preko njene nevladine organizacije“.
Screenshot: RTRS
Nekoliko dana kasnije, na tom istom RTRS-u je u emisiji „Telering“, koju uređuje i vodi Mato Đaković, gostovao Milomir Kiko Klincov, koji je valjda pjevač hitova „James Bond“, „Dugo sam na svijetu sam“, „Ljubavnica“ i čovjek iz naroda. Kako je Klincov dospio te večeri na RTRS, malo kome je jasno, jer „Telering“ je „informativna emisija bogate istorije, odlikuju je 24 godine emitovanja i oko 1.100 intervjua sa značajnim ličnostima iz politike, kulture, sporta i drugih sfera života iz Republike Srpske, Bosne i Hercegovine i regiona“.
Kakva je veza između ove dvije informacije?
Jednostavna i veoma bitna: RTRS je ubrzo povukao vijest o Tanji Topić, a „Telering“ sa gostovanjem Kika nikada nije postavljen na zvaničnu stranicu javnog servisa.
Iiiiiiiii?
To nam pokazuje da se na RTRS-u pojavljuju rudimentni oblici stida, srama i osjećanja krivice, što je do sada neviđeno na ovoj televiziji.
Sram, stid i osjećanje krivice su osjećanja koja normalnom pojedincu veoma smetaju jer mogu uzrokovati jaku patnju, ali to je ujedno i jedan od najkorisnijih osjećaja. Sram, ali i stid, baš kao i osjećaj krivnje, omogućava nam da se suočimo sa sobom, da provjeravamo sebe same, da promišljamo, da se ispravljamo, i, što bi rekli ovi lajf kouči, pomaže nam da rastemo.
Ono što je sada nepoznanica jest da li su se ta osjećanja pojavila kod pripadnika SNSD-a sa kojima je Tanja Topić dugo sarađivala a koji u potpunosti kontrolišu RTRS, ili su se pojavila kod menadžmenta televizije ili samih novinara u informativnom programu?
Ne znam šta je gore, da neko iz partije dovodi u pitanje istinitost riječi Milorada Dodika ili iz javne RTV kuće, ali je sasvim evidentno da se to desilo.
Za svaku vlast je opasno kada pripadnici sistema počnu da osjećaju drugačije od onoga što oni propovijedaju. Još je opasnije ako krenu da misle drugačije od propisanog, ili, ne daj bože, da krenu da se ne slažu sa šefom, jer to je siguran znak da sistem počinje da se urušava.
Bilo kakvo propitivanje je slabost u društvu u kojem sve zavisi od jednog vođe i jedne partije.
U trenutku kada se Republika Srpska brani od novog visokog predstavnika, kada se non-pejperi pojavljuju brže od vakcina, kada kreće da pravi aerodrom u Trebinju i hidrocentralu Buk Bijela, stid i bilo kakav osjećaj krivice su luksuz koji podriva imuni sistem Republike Srpske.
Izgleda da na RTRS-u počinju, makar u naznakama, da razlikuju dobro od zla, a to je opet klica za razvoj jednog drugačijeg morala i nadati se da ga vlast neće sasjeći u korijenu.
