Novinari pod stalnim političkim pritiskom, bez sigurnog radnog mjesta i loše plaćeni za rad u medijima koji se bore za finansijski opstanak, to je slika današnje medijske zajednice u BiH, kaže generalna sekretarka Udruženja BH novinari

Razgovarala: Mersiha Drinjaković

„Bosna i Hercegovina je napredovala za tri mjesta na ljestvici kojom Reporteri bez granica ‘mjere’ medijske slobode u blizu 180 država svijeta. To je važan podatak, s obzirom na opći defetizam i nihilizam u zemlji u kojoj se rijetko primjećuje i prihvata bilo šta pozitivno”, kaže na početku razgovora za Analiziraj.ba Borka Rudić, generalna sekretarka Udruženja BH novinari. Borka Rudić je novinarka i profesorica filozofije i sociologije. Najveći dio karijere bavila se radijskim novinarstvom, a radila je kao reporter na Radiju BiH, u Oslobođenju, pisala za Dane i  zagrebački Tjednik, bila dopisnica agencije Beta iz Beograda,… Usto, obavljala je i funkciju generalne sekretarke Nezavisne unije profesionalnih novinara BiH, uređivala emisiju “Radio Arena” na BH Radiju 1, te bila angažirana na brojnim drugim funkcijama u oblasti novinarstva i medija uopće.

ANALIZIRAJ.BA: U kakvom kontekstu BiH obilježava Dan slobode medija?

BORKA RUDIĆ: Procjena Reportera bez granica je realna i odražava ono što se u BiH događalo prošle godine, te je sasvim očekivano da smo najbolje rangirana država na Zapadnom Balkanu. U prošloj godini učinjeni su značajni napori na angažiranju državnih institucija u oblasti zaštite slobode izražavanja, ombudsmeni i Ministarstvo za ljudska prava BiH objavili su izvještaje o pravima novinara, otvoren je ozbiljan dijalog između medijske zajednice, s jedne, i institucija vlasti i pravosuđa, s druge strane, o zakonskoj zaštiti slobode izražavanja. Takvu vrstu dijaloga nemamo ni u jednoj državi okruženja, što je zasluga medijskih organizacija u BiH koje su “fajtanje” i javnu borbu za medijske slobode shvatile kao najvažniji zadatak! U BiH se, istina, još suočavamo s političkim pritiscima na medije, s prijetnjama smrću, još nemamo efikasne i profesionalne istrage napada na novinare, javni servisi su potpuno u rukama političkih partija i tri naconalna lobija, još imamo veliki broj tužbi za klevetu, ali to nisu problemi koje ne možemo rješavati. Ide sve sporo i teško, ali pravimo pomake.

ANALIZIRAJ.BA: S kakvim se problemima suočava novinarska zajednica u BiH?

BORKA RUDIĆ: Za nas u BH novinarima i Liniji za pomoć novinarima najveći problem su prijetnje, politički pritisci i uplitanja u rad novinara i urednika. Nekažnjivost napada unosi nesigurnost i strah među novinare, dok političko ovladavanje medijima trajno narušava vrijednosti novinarske profesije, pa cenzura i samocenzura postaju prećutno dio novih novinarskih “vještina”. Druga, posebno neuređena oblast jesu radna prava novinara i njihovo kršenje. Istraživanja BH novinara kazuju kako više od 40% medijskih profesionalaca nema adekvatne ugovore o radu, niti se štite njihova prava u skladu sa zakonom o radu. Porast mobinga unutar redakcija, smjene, nezakonita imenovanja, obračuni s “nepodobnim” urednicima… sve su to slučajevi koji se svakodnevno prijavljuju Liniji za pomoć novinarima. Broj ovakvih slučajeva se naročito povećao krajem 2017. i početkom 2018. godine. I, treća oblast s negativnim posljedicama na rad medija u BiH je stalno slabljenje vrijednosti medijskog tržišta: sve je manje novca u državi, nešto malo grantova podijele međunarodne organizacije, ali to nije dovoljno i ne može nadomjestiti nepostojanje fonda za pomoć medijima i transparentniju dodjelu sredstava iz javnih budžeta. Da zaključim: novinari pod stalnim političkim pritiskom, bez sigurnog radnog mjesta i loše plaćeni za rad u medijima koji se bore za finansijski opstanak – slika je današnje medijske zajednice u BiH.

ANALIZIRAJ.BA: Koliko su očiti pritisci na novinare i novinarke?

BORKA RUDIĆ: Pritisci su javni, besprizorni, dugotrajni i ciljano usmjereni prema odabranim novinarima i medijima. Kada gledamo kao cjelinu, najsnažniji su politički pritisci na tri javna servisa. Pojedinačno, to su: N1TV, BNTV, ATV – gdje su promijenjeni vlasnik i cjelokupna urednička postavka, zatim javne lokalne RTV stanice (RTV USK, TVSA, RTV Zenica…), list Oslobođenje te brojni portali. A kada govorimo o pojedincima, posebno brutalni napadi su bili na Dragana Bursaća i Nedžada Latića. Nas naročito zabrinjavaju napadi na novinarke: u posljednje tri i po godine zabilježili smo 50 takvih napada. Nasilje je najčešće spolno motivirano, brutalno i diskriminirajuće, posebno je često na društvenim mrežama i rijetko je sankcionirano. To je razlog zbog kojeg će BH novinari sredinom maja organizirati konferenciju o napadima na novinarke i položaju novinarki unutar medija.

ANALIZIRAJ.BA: Ko su kršitelji novinarskih prava u BiH?

BORKA RUDIĆ: Što se tiče napadača i kršitelja novinarskih prava, oni dolaze s najviših političkih i državničkih funkcija – premijeri, predsjednici, ministri, gradonačelnici, policajci; nerijetko su napadači i pripadnici ekonomskih lobija, ali i kriminogenih krugova i ekstremističkih organizacija. Susrećemo se i s napadima urednika i direktora medija na novinare u istoj kući, kao što je bio slučaj na TVSA, ATV-u i FTV-u. Svjedočili smo i neprimjerenim obračunima novinara s kolegama, koji su u osnovi bili ideološki i nacionalni obračuni, prepuni govora mržnje i uvreda, bez ikakvog utemeljenja u profesionalnim razlikama ili različitim mišljenjima. To je žalosno i obeshrabrujuće, imajući u vidu činjenicu da su se prije deset-petnaest godina mediji i novinari u BiH više poštovali, sarađivali i solidarisali jedni s drugima.

ANALIZIRAJ.BA: Prije dvije godine, BiH je bila na najnižem mjestu ljestvice Freedom Housea, i to uzimajući u obzir prethodnih 12 godina. Gdje smo danas kad je u pitanju sloboda medija?

BORKA RUDIĆ: Mi u BiH možemo donekle biti zadovoljni. Napredovali smo posljednju godinu-dvije, mada se to još u praksi ne vidi kao velika promjena, ali zaista je zabilježen napredak. Smanjen je broj napada na novinare i prijava Liniji za pomoć novinarima u 2017. – tri slučaja manje u prošloj godini nego u 2016. Riješeno je nekoliko apelacija kod Ustavnog suda BiH s jasnim obrazloženjima u korist zaštite prava na slobodu izražavanja, što je također važno s obzirom na negativnu sudsku praksu u oblasti klevete na nižim  nivoima pravosudne vlasti. Ministarstvo pravde BiH počelo je ozbiljno raditi na izmjenama Krivičnog zakona kako bismo imali efikasniju zaštitu novinara – žrtava napada i drugih krivičnih djela; imali smo nekoliko veoma efikasnih istraga u vezi s prijetnjama novinarima i neke od njih su završile osuđujućim presudama za napadače (slučaj novinarke iz Visokog). Dakle, nije onako kako bismo trebali imati u demokratskoj državi kakvoj težimo, ali je mnogo bolje nego u rigidnim i radikalnim društvima iz našeg okruženja ili dalje na istok i zapad.

ANALIZIRAJ.BA: Koliko su puta u proteklih godinu dana novinari zatražili pomoć od Udruženja BH novinari i zbog čega?

BORKA RUDIĆ: Na godišnjem nivou dobijamo oko 200 različitih prijava, zahtjeva za pomoć ili uključivanje Linije za pomoć novinarima odnosno BH novinara u rješavanje problema. Od tog broja, tim pravnika i medijskih stručnjaka formira između 45 i 65 slučajeva koje rješavamo na godišnjem nivou. Prošle godine smo imali na Liniji za pomoć novinarima 62 procesuirana slučaja, dok smo za tri mjeseca ove godine već registrirali 23 slučaja, među kojima je bilo fizičkih napada, prijetnji, političkih pritisaka, mobinga, klevete… Ali i značajan broj kršenja radnih  prava i radnih sporova unutar samih medija – uglavnom javnih. To je zaista veliki broj i govori u prilog činjenici da se radikalizira situacija u medijima pred opće izbore.

ANALIZIRAJ.BA: Neki od kolega se suočavaju i s prijetnjama smrću – možete li navesti primjere, te kakav je mehanizam zaštite?

BORKA RUDIĆ: Dragan Bursać, Slobodan Vasković i Amir Zukić su prošle godine najčešće dobijali prijetnje smrću. Slučajevi su prijavljeni policiji, provedena je istraga i predmeti su proslijeđeni nadležnim tužilaštvima. Prijetnje su dobijali i Eldin Hadžović, Eldin Karić i druge kolege sa portala Žurnal, potom Štefica Galić, Srđan Puhalo, Antonija Irma Plavčić, ranije Sinša Vukelić… Uz postojeći zakonski okvir, moguće je na efikasan način riješiti prijetnje smrću. Primjer za to je slučaj koleginice iz Visokog: dobila je prijetnje tokom kampanje za lokalne izbore, slučaj je vrlo brzo istražen i zadokumentovan – kako se to kaže u policiji, proveden je prvostupanjski postupak i za tri mjeseca je donesena osuđujuća presuda protiv osobe koja je prijetila novinarki. Drugi primjer su dvije prijetnje smrću Siniši Vukeliću prije nekoliko godina. Obje prijetnje su “mirovale” nekoliko godina, jer su osobe koje su prijetile kolegi imale političku podršku. Kad su pali u nemilost vladajuće strukture u RS-u, oba slučaja su riješena kaznama onima koji su prijetili. Dakle, ključno rješenje za kažnjavanje onih koji prijete novinarima jeste efikasniji i politički nezavisan rad policije i tužilaštava u svim dijelovima BiH. U analizi koju su radili BH novinari, zaključili smo da je od 2006. tek 24% krivičnih djela prema novinarima riješeno u njihovu korist, što je nedopustivo mali procenat i veliki upitnik nad pravosudnom zaštitom novinara u BiH.

ANALIZIRAJ.BA: Koliko je ugrožavanje medijskih sloboda poprimilo zastrašujuće razmjere u BiH, ali i zemljama regiona?

BORKA RUDIĆ: Objektivno, ne može se govoriti o “zastrašujućim razmjerama” u oblasti kršenja medijskih sloboda u BiH i zemljama regije, nadam se da smo mi daleko od ozbiljnijeg nasilja nad novinarima… Ali, svaku prijetnju i napad na novinare u BH novinarima prihvatamo krajnje ozbiljno i pokušavamo riješiti s dužnom posvećenošću. Većina slučajeva napada “zapne” kod pravosuđa. Bitka za slobodu medija i prava novinara dug je i mukotrpan proces, koji traži hrabre, beskompromisne i odlučne novinare. A sve je manje takvih… Institucije ne rade svoj posao kako treba – to je jasno, ali novinari su ti koji ih moraju pritiskati, zahtijevati odgovore na pitanja o slučajevima prijetnji, pisati o tome članke, javno prozivati institucije koje nisu kaznile napadača na novinare… Nisu, niti kod nas, niti u okruženju, zastrašujući napadi na novinare, još uvijek, već su zastrašujući šutnja i nezainteresiranost novinara i medija za ono što se događa njihovim kolegama. Konformisti među novinarima, plaćenici, politički podobni i nacionalno ostrašćeni novinari ne samo da nisu solidarni i zainteresirani za kolege nego čak, usudila bih se reći, i “uživaju” kad se drugima prijeti, a neki od njih pišu i uvredljive i maliciozne komentare na društvenim mrežama.

ANALIZIRAJ.BA: Koliko građani vjeruju medijima, odnosno novinarima?

BORKA RUDIĆ: U anketi koju smo radili povodom Svjetskog dana slobode medija, 76,8% anketiranih je odgovorilo da najviše povjerenja imaju u medije od svih institucija u BiH. U istom istraživanju, iskazali su nezadovoljstvo radom medija i novinara, prepoznajući političke uticaje, rad medija u interesu političkih partija… Više od polovine anketiranih građana smatra kako mediji u BiH doprinose jačanju tenzija na nacionalnom, političkom i vjerskom planu, te između etniteta. Građani prepoznaju i politički motiviran rad medija te snažne političke uticaje na javne servise. S jedne strane, dakle, građani najviše vjeruju medijima, ali to povjerenje ozbiljno može biti narušeno neprofesionalnim postupanjem novinara, što građani vrlo jasno uočavaju.

ANALIZIRAJ.BA: Koliko su lažne vijesti, fake news, unazadile integritet profesije?

BORKA RUDIĆ: Snažno i nepovratno! Prosto ne vidim načina da se izađe iz ovog zla nazvanog “lažne vijesti”, osim da se počne ozbiljno raditi na redefiniranju novinarskih vrijednosti i principa, te edukaciji o onih 5 W. Mi se u BiH suočavamo s fenomenom “lažnih vijesti”, ali ne na drastičan način kao u drugim državama. Kod nas je veći problem klasična politička propaganda, “patriotsko” i nacionalno (etničko) novinarstvo, ciljana selekcija činjenica u vezi s pojedinim  događajima ili potpuno prešućivanje događaja. To su, po mom mišljenju, trenutno najveći profesionalni izazovi za novinarsku zajednicu u BiH.