Foto: Flickr

Dnevnici ovih televizija s lakoćom održavaju profesionalne standarde, producirajući sve veći broj kvalitetnih izvještaja, priča i informacija. Broj promašenih priloga nešto je veći na TV 1, ali oba pristupa dovode do vrlo gledljivih i informativnih formi

TV 1: Dobro, može i bolje

6. – 12. decembar 2014.

STANDARDNO ODRAĐENA SEDMICA: Dnevnici TV 1 u protekloj sedmici nastavili su se kretati u okviru već zadanih koordinata. Bio je tu čitav niz vijesti posvećenih uspostavi raznih nivoa vlasti, brojnih analiza vezanih uz pitanje odnosa između BiH i EU, prikaza socijalnog stanja u zemlji, ali i neizbježnih priloga iz crne kronike. Sve u svemu, bila je riječ o standardno odrađenoj sedmici. U svemu tome, kao posebno kvalitetne treba izdvojiti priloge novinara Kenana Ćosića, u dnevnicima Nikoline Veljović, od šestog i sedmog decembra, koji su se bavili izborima u SDP-u. Ćosić je temu obradio suvereno i izrazito profesionalno, dajući prostor svim sudionicima izbornog procesa i analizirajući posljedice napravljenog izbora.

ODLIČNO O OTPUŠTENIM RADNICIMA: Odličan je i prilog Ane Buntić od sedmog decembra posvećen pitanju isplate otpremnina otpuštenim radnicima mostarskog Aluminija, i to iz više razloga. Novinarka je s jedne strane obradila aktualnu situaciju u toj firmi, stvarnost njihovih financijskih problema, ali s druge strane i posredno pružila precizan uvid u razloge zbog kojih je tih nešto više od 230 radnika izgubilo posao, na koji nikad nisu vraćeni.

KOME TREBAJU NEONACISTI IZ SRBIJE: Posvetimo li se, međutim, prilozima koji nisu slijedili kvalitetu navedenih, svakako bismo trebali izdvojiti posve nepotrebnu i senzacionalističku priču Nađe Huseinović, emitiranu desetog decembra u dnevniku Ognjena Blagojevića. Prilog se bavio izvjesnim neonacistima iz Srbije koji su išli ratovati u Ukrajinu. Pitanje koje se ovdje postavlja jeste kakav je interes javnosti za činjenicu da je sedam neonacista iz Srbije otišlo u Ukrajinu, tim prije što je u prilogu opisana čitava geneza pokreta, sa glavnim likovima, kao da je u najmanju ruku riječ o gostovanju nekog ozbiljnog ansambla u Rusiji, a ne o skupini fanatika? Sličan problem imamo i sa viješću koja je otvorila dnevnik Ognjena Blagojevića 11. decembra, kada smo u prilogu Abele Purivatre dobili detaljan izvještaj o uhićenju osam osoba zbog trgovine drogom. Kako su tom prilikom zaplijenjene smiješno male količine narkotika, točnije 1,2 kg heroina i 0,5 kg skunka, gledateljima se nameće logično pitanje zbog čega je ova informacija iz crne kronike dobila status glavne vijesti u dnevniku.

KOMPETENTNI GOSTI, DOBRI INTERVJUI: U konačnici, u pogledu izbora gostiju, definitivno je neupitno kako su svi sugovornici u velikim intervjuima bili upućeni u materiju zbog koje su pozvani u dnevnik, pri čemu kao posebno zanimljiva treba izdvojiti gostovanja Kadrije Hodžića, šestog decembra. On je dao jasnu analizu jednog od uzroka propasti tuzlanske industrije, kojeg je pronašao u uvlačenju tajkuna u firme putem radničkih dionica. Isto važi i za  Adisa Arapovića, koji je sedmog decembra građane upoznao s načinom na koji parafiskalni nameti otežavaju gospodarske aktivnosti.

Plus sedmice:

Riječ je o savršeno reporterski odrađenim javljanjima i prilozima Kenana Ćosića, koji iz sedmice u sedmicu pokazuje kvalitete rasnog novinara.

Minus sedmice:

Apsolutno bespotreban prilog o famoznim srpskim neonacistima, potaknut podatkom o odlasku njih sedmorice u rat u Ukrajini. Čemu služi ova vijest, osim poticanju senzacionalizma, do danas nismo saznali.

Ocjena sedmice: 7

FACE TV: Amplitude iz sfere onostranog

6. – 12. decembar 2014.

PONOVO DNEVNIK ZA UZOR: Amplitude koje je u stanju izvesti dnevnik Face TV-a spadaju u sferu onostranog. Od sjajne sedmice odrađene bez greške prije par tjedana, preko očajnog dnevnika emitiranog 25. novembra, do još jednog klasika poželjnog analitičkog informiranja u dnevniku od desetog decembra.

O LJUDSKIM PRAVIMA: Naime, taj dnevnik Erne Saljević, koji je gotovo u potpunosti bio posvećen obilježavanju Međunarodnog dana ljudskih prava, opet je pomjerio granice očekivanog. U pozitivnom smjeru, naravno. To je urađeno kroz nekoliko priloga posvećenih ovoj temi, urađenim od strane novinara Damira Dikića i Jasmine Bojičić. U prvom bloku obrađena je problematika nestalih osoba i potraga njihovih familija za njima, potom pitanje logoraša, da bi na kraju u vrlo efektnom prilogu, u kojem su novinarke Face TV-a prošetale Sarajevom simulirajući da su žrtve nasilja, bila obrađena tema nasilja nad ženama.

ZASTRAŠUJUĆI BROJEVI: Najveća kvaliteta ovih priloga, pored činjenice očitog reporterskog talenta novinarki, leži u iznesenim statističkim podacima. Tako smo saznali da je u 2013. godini prijavljeno 2.757 slučajeva nasilja nad ženama, pri čemu je procjena stručne javnosti kako se prijavljuje tek 10% obiteljskog nasilja, što su svakako zastrašujući brojevi. Kad se svemu navedenom pridodaju i ankete vezane uz ova pitanja, provedene na ulicama Sarajeva, dolazimo do oglednog primjera o tome kako se studiozno prilazi zahtjevnim temama.

JAVNA RIJEČ I OTVORENO DRUŠTVO: Na jednako kvalitetan način, putem priloga i izravnog razgovora sa Eminom Kečo Isaković, dan kasnije, Erna Saljević je promotrila situaciju sa stanjem odgovornosti prema izgovorenoj javnoj riječi u Bosni i Hercegovini. U tom razgovoru profesorica Emina Kečo Isaković rekla je nekoliko bitnih stvari, među kojima treba izdvojiti potrebu za aktivnom odgovornosti prema izgovorenoj riječi, te za odgovornost kompletne zajednice prema javnom prostoru, koja bi aktivnim odnosom dovela do uspostave istinski otvorenog društva.

KO JE KRIV ZA KORUPCIJU: Na sličnom tragu bio je i opsežan prilog o korupciji, devetog decembra, u dnevniku Adalete Merkez. Novinari Vedrana Živković i Haris Dževlan, ukazujući na uzroke visoke pozicioniranosti BiH na ljestvici korumpiranih europskih zemalja, naveli su kako građani drže da su državna uprava, obrazovanje i sudstvo najkorumpiraniji sustavi u državi.

BRDO ŽUČ I KAKO GA TRETIRATI: Protekle sedmice bilo je teško pronaći slabo mjesto u dnevnicima Face TV-a, no kad bismo ipak inzistirali na nečem takvom, mogli bismo navesti prilog iz dnevnika Naide Pekmezović, od osmog decembra, posvećen obilježavanju godišnjice bitke za brdo Žuč. Ničim ne umanjujući žrtvu koju su ti ljudi podnijeli, ipak treba ukazati da poticanje prakse u kojoj se određene društvene skupine izdižu iznad društva nikad ne dovede do dobrog ishoda.

Plus sedmice:

Ovdje možemo slobodno navesti kompletan dnevnik emitiran desetog decembra, koji bi trebao poslužiti kao primjer kako se moderno uređuju vijesti i rade istraživački prilozi.

Minus sedmice:

Već navedeno olako poigravanje s idejama kako bi država trebala formalizirati produkciju društvenih nejednakosti bilo koje vrste, za što je najbolji negativni primjer susjedna Hrvatska.

Ocjena sedmice: 9

Komparativna analiza:

Kao što su nas do sada već navikli, dnevnici ovih dviju televizija s lakoćom održavaju profesionalne standarde, producirajući sve veći broj kvalitetnih priloga. Iako je broj promašenih priloga redovito nešto veći na TV 1, te unatoč tome što u reportažnim prilozima njeguju donekle drukčiji pristup, činjenica je da u oba slučaja imamo vrlo gledljive i informativne priloge. Kao najbolji primjer za navedenu tezu poslužit će nam izvještavanje sa izbornog kongresa SDP-a, u kojem novinar TV 1, Kenan Ćosić, u prvi plan stavlja sugovornike koji dolaze iz samog procesa, dok novinari Face TV-a, problemu pristupaju kroz razgovore s upućenim analitičarima. Zahvaljući čemu je u dnevniku Naide Pekmezović, od osmog decembra, emitiran vrlo dobar prilog sa skupštine te partije, u kojem se razgovaralo sa Žarkom Papićem, Vlastimirom Mijovićem i Ibrahimom Prohićem, izrazito upućenim i poticajnim sugovornicima.

(U utorak, 16. decembra čitajte analizu Amera Tikveše: N1 i Al Jazeera)