Na BHT1 su, kao da je to sasvim normalno, pročitali saopćenje Hrvatskog narodnog sabora, a FTV nastavlja s političkim agitacijama, bez sagledavanja svih mišljenja

BHT1: I DALJE SE ČITAJU SAOPŠTENJA

21. – 27. mart 2017.

BEZ OPŠTIH MJESTA I JEFTINE KRITIKE SOCIJALNE STVARNOSTI: Ko su najbogatiji ljudi u našoj zemlji? Pitala se u četvrtak Ika Ferrer Gotić, demonstrirajući da je ponekad za dobru priču dovoljna znatiželja. Novinarka nam je otkrila niz podataka i detalja iz naše socijalne stvarnosti, podsjećajući nas na primanja zvaničnika, ali i upoznajući nas s najviše isplaćenom platom u FBiH. Ferrer Gotić je suzdržano, bez opštih mjesta i uobičajenih jadikovki, ostavljajući utisak lakoće u pripremi, ispričala priču o socijalnim nejednakostima, ukazujući na prosječnu potrošačku korpu i razlike u brojkama između onih koje imenujemo kao obične građane, s jedne strane strane, i političare, s druge. Naročito raduje to što su rečenice bile kratke, informativne i sažete te što se tema nije koristila za jeftinu socijalnu kritiku, već da se ukaže na razlike i činjenice koje same za sebe najviše govore.

NEPODNOŠLJIVA UPORNOST ČITANJA SAOPŠTENJA: Isti dan, u Dnevniku 2 Alenke Bruck saopštenje Hrvatskog narodnog sabora (HNS) o rezoluciji federalnog Parlamenta pročitano je gotovo u cijelosti, sve sa izdvajanjem najbitnijih dijelova. Više puta smo ukazivali da je praksa čitanja saopštenja sporna jer se stavovi stranke ili organizacije na taj način isporučuju sa pijedestala svima obznanjene istine, koja nije ništa drugo do mišljenje koje se moglo ukratko interpretirati. Uz to, to utiče na dinamiku jer usporava Dnevnik i odvlači svu pažnju na nečiji politički pamflet.

IZDVOJENO:

Štrajk željezničara u manjem entitetu okončan je nakon što je isplaćena februarska plata, a radosnu vijest im je donio predsjednik Dodik koji se redovito pojavljuje u ulozi socijalnog spasitelja i medijatora između radnika i izvršne vlasti koju sam kontrolira. Nažalost, urednica Bruck se nije upustila u propitivanje uloge lidera SNSD-a u socijalnom dijalogu, te šta nam to sve govori o našoj političkoj kulturi i sindikalnoj borbi.

OCJENA: 6

FTV: DVA LICA FTV-a U JEDNOJ SEDMICI

21. – 27. mart 2017.

ANALITIČARI ILI NJIH DVOJE: Uvodni subotnji prilog urednice Edine Šečerović u naslov stavlja poruku iza koje navodno stoji grupa analitičara, a koja glasi: “Ukidanje kantona jedno od prihvatljivih rješenja.” U nastavku saznajemo razmišljanja tek dva komentatora, od kojih se samo jedan (Zlatan Begić) referira na prijedlog o kantonima. Ako se pravi osvrt na aktuelnu političku temu koja dijeli javnost, onda javni servis mora biti mjesto gdje sva mišljenja imaju jednak tretman i ne bi se smjelo otvoreno pledirati kroz ocjenu o (ne)prihvatljivosti pojedinih rješenja. Posebice ne kroz fasadu da je to unisona ocjena analitičara, kao da stav o stvari političke naravi nije uvijek i prije svega ideološko pitanje. Pošten zanatski prikaz bi izložio gledateljstvu sva mišljenja, do onih najradikalnijih, ne favorizujući niti jedno od njih.

KAD KAŽEŠ SVE I NIŠTA: U kritikovanom osvrtu mogla se čuti odrednica “kriza vlasti”, koju posljednjih dana možemo nerijetko čuti u našim medijima. Opšta mjesta i samopodrazumijevajuće termine je potrebno izbjegavati u žurnalističkom jeziku jer ako za njih ima mjesta u političkim govorima i visokoparnom teorijskom jeziku, ne bi trebalo biti u rječniku novinara. Novinarski jezik mora biti pitak, blizak svojoj publici. Ako kažete “kriza vlasti” i još pretendujete da time nešto poentirate, ne samo da nećete postići poentu, već ćete ostati nedorečeni i neobjašnjeni. Šta se želi time reći? Da je u krizi vladajuća koalicija ili Parlament koji ne zasjeda? Pa, sve se to može opisati u nekoliko posve jednostavnih rečenica.

IZDVOJENO:

Povećanje akciza i aranžman sa MMF-om opet potresaju našu javnost. Zerina Ćosić-Vrabac vijest stavlja u širi kontekst, izvlači izjave zvaničnika iz arhive i time upotpunjuje sliku. Njeni prilozi uspijevaju oslikati trenutak u nekoliko prizora i rečenica. Sada je, na primjer, priču otvorila kadrovima s radničkih protesta protiv novog Zakona o radu, čime javnost efektno podsjeća na reformu radnog zakonodavstva i uslove kreditora. Ukratko, radovi Zerine Ćosić-Vrabac su primjer ostalim kolegama jer ona na umu ima gledatelje i kako ih učiniti informisanijim uz sekvence iz veoma bliske prošlosti. Ne upušta se u komentare i zaključke, osim one kojima akcentira protivrječnosti u izjavama i postupcima političara.

OCJENA: 6

KOMPARATIVNA ANALIZA:

Solidne sedmice javnih servisa u kojoj su se ipak manifestovale manjkavosti koje se, nažalost, uporno ponavljaju. Na primjer, čitanje saopštenja stranaka ili udruženja utiče na dramaturgiju Dnevnika (BHT1), usporavajući je, ali time se istovremeno daje ekskluzivan tretman saopštenom. Naši javni servisi rijetko kada uspijevaju o pitanju koje dijeli javno mnijenje, u maniru odgovornih medija prikazati sva različita i suprotstavljena gledišta. Federalna se čak u protekloj sedmici, kao i mnogo puta ranije, pod krinkom analitičnosti svojih komentatora upustila u političku agitaciju. Ako se nešto pretvorilo u predmet žustrih raspri, npr. debata o ustavnom uređenju, javna televizija je tu da se pretvori u forum disonantnih tonova, a ne da svoj prostor daje isključivo jednoj školi mišljenja.