MEDIJSKO-POLITIČKE ANALIZE
IZ PRAVNOG UGLA
TV DNEVNICI
TV POLITIČKE EMISIJE
ONLINE MEDIJI
KOMENTARI
MEDIJSKA I INFORMACIJSKA PISMENOST
FAKE & SPIN
(V)LAŽNE VIJESTI

HANDKE I ANGAŽMAN: Kameni torzo s amputiranom desnom rukom

Čak i ako prihvatimo floskulu po kojoj „treba razdvojiti autora od djela“, to ne važi za Handkea. Argumentaciju mu kvari upravo njegovo djelo – Zimsko putovanje po Srbiji

INTELEKTUALCI I POLITIKA (2): Pohvala optimizmu

IZDVAJAMO Bilo da predmet svog angažmana zovu sudbina nacije, budućnost države ili javno dobro, intelektualci su u protekloj izbornoj kampanji definitivno dodijelili sebi pozitivnu ulogu u javnom prostoru, stojeći na stanovištu da se može nešto uraditi za ovo društvo (to se osjeća i u tekstovima), a njihovi istupi, ako se isključi direktna služba nacionalnim strankama, zračili su tonovima optimizma, neobičnog aktiviteta i ponovo osvojene nade.

INTELEKTUALCI I POLITIKA (1): Kako su bh. analitičari prešli s teorije na praksu

IZDVAJAMO Ako se stvari nastave razvijati u pozitivnom smjeru, ako intelektualci ispune višegodišnje najave i nakon izbora preuzmu političke funkcije, osim novih momenata kada je u pitanju intelektualni angažman i njihovo lično zbrinjavanje, postoji mogućnost i da daju konačni doprinos moraliziranju i intelektualiziranju našeg političkog života.

ANDRIĆ I KOLABORACIONISTI, SLIČNOSTI I RAZLIKE

IZDVAJAMO Andrićev vrtoglavi uspjeh u vrijeme druge Jugoslavije, također, nije rezultat neke antialbansko-bošnjakofobne jugo-zavjere, nego njegove diplomatske vještine, budući da je na vrijeme pružio mostove prema komunističkim kulturnim poslenicima, o čemu su ostavili zapise Radovan Zogović i Marko Ristić, ponudivši im rukopise Na Drini ćuprije ili Travničke hronike, iskazujući lojalnost novoj vlasti, pišući o partizanskim dnevnicima, elektranama i brezanskim rudarima, prihvativši i poziciju predsjednika Saveza književnika Jugoslavije.

TOP LISTA KOLABORACIONISTA: Literarni rehabilitatori u akciji

IZDVAJAMO Kad govori o ovim piscima, bošnjačka publicistička kritika te njihove NDH građanske karijere pravda time što nisu imali nikakvih političkih funkcija, kao da kod Lasića odavno nisu izvedeni različiti modeli kolaboracije sa režimom (kulturno autonomaštvo je jedan od njih). Druga strategija skidanja krivice s pisaca realizuje se tako što se kolaboracionističkim angažmanima protustavljaju estetske vrijednosti teksta, kao da ne postoji mogućnost relacije ideoloških uvjerenja autora s njegovim poetičkim konceptima, koju je na nizu primjera pokazao Konstantinović u Biću i jeziku.

FELJTON: Kratka istorija jugoslovenskih književnih polemika (6)
Dragan Jeremić protiv Danila Kiša

IZDVAJAMO Iako manje-više uspješno raskrinkava Kiševe polemičke mahinacije, bacajući i sjenu na koherentnost njegovog po-etičkog koncepta, Jeremić nije uspio predložiti privlačnu i novu misao kojom bi nadvladao Kišovu aktualnost. Na kraju Narcisa Jeremić se žali na to što je Kiš postigao da Čas anatomije, štampan u ogromnom tiražu, čitaju i oni koji ne čitaju ni romane, a kamoli teorijske studije, napominjući i da se Kiš neprestano ukazuje na malim ekranima i tumači cijelu stvar, a njegovi prijatelji i zaštitnici neprestano usmeno rade na terenu oblikujući mnijenje.

FELJTON: Kratka istorija jugoslovenskih književnih polemika (5) Anatom Kiš brani pravo na internacionalnu tradiciju

IZDVAJAMO Kiš u Času anatomije kreće u tonu polemičke kadence, krležijanski sugerirajući atmosferu u kojem se odvijala hajka, kao da sumira čitavu polemiku. Već u prvom pasusu naglašava da je ta neviđena hajka ostala već iza kao neki provincijski šabat, prozori su ponovo u mraku, psi su umukli, zavjese su spuštene, a vjetar prevrće po trgovima novinsku hartiju. Zauzimajući aposteriornu perspektivu Kiš ne samo da omalovažava svoje sabesjednike, potcjenjujući njihov poduhvat i oslikavajući ga u bespotrebnosti, nego i sugerira superiornost svoje uloge u cijeloj priči, dolazeći sada kao onaj koji piše nakon svega hladne glave, sumirajući cijelu polemiku i tumačeći stvar kao književni istoričar koji u dalekoj budućnosti razabire tu najveću posleratnu književnu aferu u nas.

FELJTON: Kratka istorija jugoslovenskih književnih polemika (4)
Ko je htio spaliti Kiša?

IZDVAJAMO U tekstu Izgon Kiša i druge svinjarije, jednoj od najljepših polemičkih prijateljskih posveta, Mirko Kovač razvija u tom tonu genealogiju cijelog slučaja, pišući da je Kiš u Grobnici prorekao svoju sudbinu, poistovjećujući ga čak i s Borisom Davidovičem koji se ne smije predati pasjim sinovima. Kovač zaključuje da je Kiš pisac kojem je nametnuto da podnosi, dok se sprema njegovo književno smaknuće, u organizaciji alijanse AUTORITET – DRŽAVA – ORGANIZACIJA, a same napade tumači i kao rezultat nacionalističke zavjere jednog društvanca. I Krivokapićeva hrestomatija postavlja u naslovu u tom smislu simptomatično pitanje: Treba li spaliti Kiša?

FELJTON: Kratka istorija jugoslovenskih književnih polemika (3) Krleža i Tito kao polemički protivnici

IZDVAJAMO Godine 1939., u tu književničku polemiku, kad se stvari otmu kontroli, uključiće se i Josip Broz Tito, upozoravajući javnost da radnike i mlade intelektualce zbunjuju nekakvi frojdisti i machovci, prije svih Marko Ristić, intimus Andréa Bretona, pariškog degenerika i trockiste. Upravo će Tito u sjećanjima opisati razgovore koje je vodio kako bi pokušao po direktivi Partije spriječiti sukob Krleže sa socijalnim kritičarima, jer su klerikalci iskorištavali te trzavice, a simpatizeri Partije su iskazivali krajnje ogorčenje zbog tog sukoba. Tito u sjećanjima priznaje da nije uspio smiriti polemiku, iako mu je Krleža bio obećao da neće odgovarati na napade, a u prilog smirivanja svakako nisu išli Krležini uvodi za Pečat u kojima, kao svoje oponente, izjednačava marijansku i nabožnu liriku bojnokopljanika s Kaptola sa tendencioznim pjesmicama i otrcanim dječjim osmercima socijalnih pjesnika.

FELJTON: Kratka istorija jugoslovenskih književnih polemika (2) Nadrealistički šizmatici protiv književnih karijerista (1927. – 1937.)

IZDVAJAMO Radi se o tome da je sukob nadrealista s modernistima ustvari okršaj pjesnika u dvadesetim s pjesnicima u tridesetim godinama, koje su najčešće premrežene sve stalnijim reakcionarstvom kao paučinom, a u proučavanju literarnih borbi ne treba izgubiti iz vida ni godine oponenata. Jedna od književno najzanimljivijih polemika na našem jeziku zbila se povodom Ristićevog Nacrta za jednu fenomenologiju iracionalnog, kada Vinaver (osjetivši se prozvanim), veoma osupnut, odgovara Ristiću s puno uvažavanja, potpuno poznajući poziciju iz koje Ristić piše.