IZDVAJAMO

Deklaracija, naime, ali i cijeli pristup hrvatske politike Bosni i Hercegovini, proizlazi iz tuđmanovskog ekspanzionističkog uvjerenja o posebnom pravu službenog Zagreba na arbitriranje u BiH. Ona govori o zaštiti tamošnjih Hrvata kao o podizanju taraba prema drugim narodima, potpuno zanemarujući štete koje su Hrvatima – i drugim narodima – uzrokovali hrvatski i bosanskohercegovački HDZ-ovi. Traži izmjene Ustava i Izbornog zakona BiH, kao da je najviši pravni akt neke države – u ovom slučaju BiH – izraz želja njezinih susjeda – u ovom slučaju Hrvatske – govori o “harmonizaciji odnosa njena tri konstitutivna naroda”, što može zazvučati lijepo i obećavajuće samo onom tko ne pamti kako je izgledalo HDZ-ovsko uplitanje u međuetničku harmoniju u BiH – masovnim ubojstvima, otvaranjem logora, rušenjem sela i gradova.