Udruženi zločinci Hrvatske i Srbije: Bosna i Hercegovina zaista nema sreće sa susjedima. Kad joj je dijelio komšije, Svevišnji je odlučio da je žestoko kazni za sve njene javašluke, surovosti, primitivizme, nedoraslosti i zaostajanja. Pa joj je sa zapada uvalio – o, nesreće – Hrvatsku, a s istoka – gore ne može – Srbiju. Ni jedan od ta dva dominantna susjeda ne priznaje zločine koje je počinio na njenom tlu. Hrvatska negira na najrelevantnijim međunarodnim instancama utvrđeni Udruženi zločinački poduhvat, pa je to negiranje po službenoj dužnosti prenijela i na ove sestrinske medijsko-političke nesreće stacionirane na jugu naše zemlje. U Srbiji su po tom pitanju uspješno prekucali igricu i prešli na viši level. Država je sad na Tuzli primijenila sramotni recept kojim decenijama ponižava Sarajevo i njegove građane. Dakle, za masakr na Tuzlanskoj kapiji nisu krive sudski utvrđene vojne snage RS-a i Srbije, nego monstrumi iz Tuzle, koji su podmetnuli eksploziv.
Braćo Srbi, znamo, nije vam lako. Decenijama vam zemlju vodi pogubna sprega zločina, kriminala i mafije, ali samo da znate, što više gadarija ta sprega sada upućuje spram svoje najveće žrtve, to će veći stid biti jednog dana, kada dođu neke nove, normalne generacije. Naravno da je taj dan daleko, ali mi ionako nemamo nikakvog drugog oružja osim sabura. Vama S-400, nama sabur; jeste da nije pravedno, ali takav nam grah pao. Sabur je iz dženeta izašao, ako možete bez zagledanja u rječnik shvatiti o čemu se tu radi.
Živahni mrtvac protiv države Bosne i Hercegovine: Beogradski politolog Dušan Janjić dao je izvrsnu definiciju Milorada Dodika. Politički mrtvac, živahan ali ipak mrtvac. Nažalost, u ovoj preciznoj ocjeni ima jedna začkoljica koja otežava situaciju na unutrašnjem političkom planu: u ovom trenutku malo je više živahan nego mrtvac, tako da može nesmetano nanositi štetu svima osim svom užem porodičnom i biznis krugu. Kada bismo gledali ukupni doprinos sadašnjosti i otvorenost ka budućnosti, ogromna većina ovdašnjih političara, i u opoziciji i na vlasti, nisu ništa drugo do mrtvaci, s manjim ili većim intenzitetom živahnosti, jer ne posjeduju ni kreativnu snagu, ni vitalnu energiju kojom bi mogli pokrenuti okoštale političke i životne procese.
Magazin Stav i Bakir Izetbegović: Ima u Sarajevu jedan turski magazin, više je štete nanio ovoj državi nego sve suše, požari i poplave od 2012. pa naovamo. Kada pogledate njihovu višegodišnju listu za odstrel, onda vam je jasno da SDA baštini najrigidnije metode svojih političkih i mentalnih prethodnika: SK, (SS)RN-a, SUBNOR-a i sličnih ideoloških organizacija. Sreća da to malo ljudi čita, ali ostaje činjenica da je, kao najljuća linija odbrane SDA i njenih kvalificiranih lidera, magazin Stav eksplicitna i sramotna ideološka legitimacija Bakira Izetbegovića. Kao što se na RTRS-u ništa ne dešava i ne radi bez znanja i dozvole živahnog mrtvaca, kao što opskurni hercegovački portali vojničkom stegom slijede principe i ideje najvećeg Europljanina među nama, tako i stavlije striktno pogađaju želje i potrebe prvog u Bošnjaka. Tako to biva kad se previše vjeruje generalisimusu iz Madrida i našem predsjedniku s Bosfora.
Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja