Predložena mandatarka za sastav nove Vlade Srbije u svijetu je dominantno promatrana kroz njen seksualni identitet. Ali ne i na našim javnim televizijama
FTV: Denis Zvizdić, izvještač iz Bruxellesa
13.-19. juni 2017.
BAR NIJE BILO TELEFONSKO JAVLJANJE: Predsjedavajući Savjeta ministara Denis Zvizdić je u zvaničnoj posjeti Bruxellesu, a u ponedjeljak smo u Dnevniku 2 mogli saznati više o njegovom obraćanju odboru Evropskog parlamenta (urednica Edina Šečerović). Premijer se kao i u ranijim prilikama hvalio ekonomskim rezultatima, ističući kako je sada značajno snažniji realni sektor, ali njegova briselska epizoda nije dovoljno približena našim gledateljima. Nedostajali su odgovori na osnovna pitanja: šta su razlozi odlaska, kakvi se susreti sve očekuju, ili koji su već obavljeni, da li tamošnja javnost pridaje značaj posjeti prvog čovjek izvršne vlasti u nas…
Na ta i slična pitanja mogu odgovoriti reporteri s lica mjesta ili specijalni izvjestioci, a službena putovanja, kao što je ono u središte EU, zaslužuju takav tretman. Ovdje je uputno istaći da je BHT1 imao još skromniju ili sporniju pripremu, jer se sam Zvizdić telefonskim javljanjem pretvorio u reportera koji nam je kratko javio gdje je bio i šta je radio. Djeluje otužno da naše javne televizije ne mogu na najvišoj razini pratiti službenu posjetu najvišeg izvršnog funkcionera.
IZBOR ANE BRNABIĆ ILI ŠTA JE PRVO PREĆUTANO? Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je u četvrtak objavio da je mandatarka za sastav Vlade Ana Brnabić i vijest se u trenu raširila regionom i svijetom, i to prevashodno u prvom naletu kroz ekskluzivitet da konzervativna Srbija dobija prvu gay premijerku. O tome su pisali vodeći svjetski mediji, uključujući i BBC, i to ne da bi pravili senzaciju, nego jer je uvijek novost ono što iznenadi i pomjera horizont očekivanja, kakva god da je pozadina u pitanju. Iz nekog razloga, urednica Šečerović je u prvom izvještaju uspjela propustiti upravo ono što je izdvajalo vijest o izboru Brnabić, a to je da je Srbija dobila gay predsjednicu Vlade. Ostaje nejasno zašto se najekskluzivniji dio na početku izbjegavao spomenuti, jer ni ugledni mediji to nisu propustili.
DAN KASNIJE: Već u petak Dejan Kožul pravi opširniju priču, spominjući ono što je u prvoj obradi bespotrebno prećutano, a beogradski dopisnik je sabirao i reakcije koje su se, kako kaže, klatile od oduševljenja do upozorenja. Za upozorenja je bio zadužen liberal Žarko Korać, koji novu prvu ministricu vidi kao Vučićev marketinški trik. Novinar je zbog neutralnijeg pristupa trebao dati i pravo izričaja onim komentatorima koji su s manje cinizma sagledali činjenicu da će u duboko patrijarhalnoj i konzervativnoj Srbiji na čelu Vlade biti osoba koja je pripadnica seksualne manjine. Ono što se mora pohvaliti jeste pokušaj Kožula da se u svom prilogu udalji od halabuke oko nečijeg ličnog identiteta, i to time što nam je pokušao objasniti ko je zapravo bivša ministrica državne uprave i lokalne samouprave kroz saznanja koja o njoj imaju istraživački novinari. Čuli smo, što se rijetko gdje moglo pronaći, da se svojevremeno pisalo i o njenim poslovnim vezama i unosnim nekretninama koje se teško mogu opravdati prikazanim primanjima.
OCJENA: 4
BHT1: Zašto političari češće ne gostuju u dnevnicima?
13.-19. juni 2017.
PROPUŠTENA ŠANSA: Obje televizije su u subotu u crtici prenijele da je Marko Pavić ponovno izabran za predsjednika DNS-a. Ova stranka predmet je ozbiljnih političkih sukoba u manjem entitetu, a njeno zatezanje ostalih koalicionih partnera i uspješno obaranje prodaje “Ljubije” poljuljalo je sliku o jedinstvu vladajuće koalicije okupljene oko Milorada Dodika. Izbor prekaljenog Pavića bio je idealna prilika da urednica Adela Malkoč pripremi duži osvrt, mini analizu, pa možda i gostovanje nekog od vodećih političara iz DNS-a. Sasvim suprotno uvriježenom vjerovanju da smo po vas dan izloženi političkim govorancijama, naši gledatelji rijetko mogu čuti političare vlasti ili opozicije kako u dijaloškoj formi odgovaraju na pitanja o političkim prilikama.
VIŠESTRANO I NEPRISTRASNO: U petak smo se u Dnevniku 2 Alenke Bruck mogli uvjeriti u uravnotežen i višestran pristup naše državne televizije, koji, ako ponekad i nije dovoljno produbljen, opet fascinira svojom dosljednošću. Nekoliko bitnih priloga, kao što je onaj o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona radi kriminalizacije negiranja genocida, zatim razmirice oko opšteg kolektivnog ugovora, ali i disciplinski postupak protiv suspendiranog glavnog tužitelja, predstavljeni su kroz izdvajanje stavova suprotstavljenih strana.
IZDVOJENO:
U ponedjeljak su pročitani zaključci sa konferencije koju je BHT1 organizovao o javnim servisima (urednica Svjetlana Topalić). Iscrpno čitanje glavnih zaključaka i preporuka bio je zaludan posao jer je to zvučalo zamorno. Gledatelji su zasigurno odmah izgubili interes slušati teze konferencijskog saopštenja.
OCJENA: 6
KOMPARATIVNA ANALIZA:
U sedam dana iza nas zanimljivo je primijetiti kako je predložena mandatarka za sastav nove Vlade Srbije najviše promatrana kroz njen seksualni identitet, ali ne i u prvoj obradi na našim javnim televizijama. Kao da je ispočetka postojalo neko sramežljivo prećutkivanje, te se samo govorilo da je to prva žena na mjestu premijera. Bilo da se radi o slučajnom propustu ili ne, to je u svakom slučaju čudno jer svjetski i regionalni mediji odmah su brujali o gay premijerki, jer Srbija se smatra homofobnom i tradicionalnom zemljom, i to je očekivano bio najudarniji dio vijesti. Ako se mislilo da se prećutkivanjem želi izbjeći senzacionalizam, bilo je to pogrešno uvjerenje jer ozbiljni mediji znaju ozbiljno obraditi sve što nalikuje ispraznoj senzaciji. Independent je u kratkoj objavi odmah spomenuo da Amnesty International ubraja Srbiju u zemlje koje ne iskazuju spremnost da se izbore sa homofobijom i transfobijom. Slično su mogli učiniti i naši javni servisi. Ali nisu. Umjesto toga, narednih dana se zbog seksualne orijentacije Ane Brnabić uglavnom spekulisalo i procjenjivalo je li to Vučićev propagandni trik ili ne, a Boško Jakšić na BHT1 pokazao se kao umjereniji i bolji sagovornik od Žarka Koraća na FTV-u. No, ono čega gotovo da i nije bilo, ako izuzmemo Kožulov pomen skupocjenih nekretnina sad već ex-ministrice, to je predstavljanje najvjerovatnije nove premijerke u susjeda kroz njenu biografiju, očekivanu politiku i dosadašnju karijeru. Tako se sva priča na kraju svela samo na senzaciju, ili ekskluzivitet o konzervativnom društvu koje je iznenadilo i Vučića, dok glavna akterka na čelo kabineta dolazi kao prava tehnokratkinja o kojoj se i pored sve buke malo šta zaista zna.
