Zaklela se zemlja raju – načelnici listom padaju
Godina je 2023. Do lokalnih izbora ostalo je još petnaestak mjeseci. Ali desno krilo SDA, zvano NiP, nema strpljenja čekati legitimno izjašnjavanje građana, no ćemo po svemi sudeći baciti 200 hiljada maraka za nešto bez čega se apsolutno moglo. Referendum u sarajevskoj općini Stari Grad pokazao je više nego bijedan interes građana za takav način izjašnjavanja, ali džaba, u Centru se, po svemu sudeći, radi o krupnijim talovima o kojima javnost samo nagađa.
Uobičajeni sarkastični pogled na demokratiju kazuje da ona omogućava “svakoj šuši da ima pravo glasa”. Ali to je zaista neotuđivo pravo, svako može i mora glasati bez prethodnog uvjerenja o minimumu etičnosti ili inteligencije. Drugi je problem s demokratijom, što ona omogućava svakoj šuši da stekne političku moć i onda njome terorizira i svoje i tuđe glasače, plus one tradicionalno nezainteresirane.
Šta god ko mislio o Srđanu Mandiću, ovaj vam je referendum, braćo i sestre, čisto bacanje para. I gubitak energije i vremena. A o suptilnom razvaljivanju ionako krhke koalicije da i ne govorimo.
Bisera na moru
Inflacija je njegovih citata na svim frontovima, ali ovog se zaista vrijedi podsjetiti. Dame i gospodo, Ivo Andrić, glavom, bradom i perom: “Nesreća našeg tursko-balkanskog čoveka je što tako često troši snagu na to da iz postojećih vrednosti istera za sebe stvarne ili uobražene koristi, umesto da stvara nove vrednosti koje će same po sebi osigurati i njemu i drugima dobar život.”
Ako izuzmemo tradicionalno Andrićevo podozrenje spram turskog čimbenika unutar balkanskog identiteta, ovaj bi citat morao stajati na ulazu u svako bosanskohercegovačko ministarstvo. U njemu je sadržana
školska definicija korupcije.
I nepotizima.
I klasične krađe.
A u šta ćete od ovih kategorija svrstati revizorski izvještaj koji je otkrio da je Bisera Turković, bivša ministrica vanjskih poslova na Baliju provela sedam dana o vašem trošku, to sami odlučite.
Etika i politika
Izbor etičkih modela koje isijavaju političke vrhuške, ovdašnjim narodima nije ostavio mnogo prostora za sopstvene ideale. Korupcija, rođačko-ahbabske veze, verbalna religioznost i praktično bezbožništvo najgoreg tipa, izdaje i neprincipijelni savezi…. Kakvi (politički) očevi, takvi (narodni) sinovi. Kakve politike, takvi narodi.
Kada jednog dana neko krene u dugi i neizvjesni proces rekonstrukcije bosanskohercegovačke politike, prvo što treba savladati je pojam odgovornosti. To je ono kad ne glave, ali funkcije lete zbog nekog malog računa od stotinjak maraka, za koji se ustanovi da je plaćen zadružnom umjesto osobnom bankovnom karticom.
E ta vremena čekamo.
Ali, vjerujte nam na riječ, načekat ćemo se…