Autor: Ozren Kebo

ZAŠTO SU IZGUBILI: Savez za pobjedu, Čović i Radončić

IZDVAJAMO

I tako – još jedni izbori su iza nas. Ključni nesporazum u narednom periodu neće biti sankcijama opterećeni Milorad Dodik, nego upravo ova hrvatsko-bošnjačka relacija. Više je faktora koji mogu uticati na to da se tenzije ublaže i mržnja reducira: i Dragan Čović, i Željko Komšić, i HDZ i SDA, i mediji i intelektualci na svim stranama. Već sad se polako pokazuje ko će zauzeti kakve pozicije i busije. Nemojte se ni usuditi da prognozirate šta će se desiti naredne četiri godine. Ako se Milan Tarot ne usuđuje, otkud vama takva hrabrost?

Read More

NAPAD NA VLADIMIRA KOVAČEVIĆA: Direktna poruka Slobodanu Vaskoviću i Davoru Dragičeviću

IZDVAJAMO

Novinare, dakle, treba disciplinirati. Pišu o korupciji, zločinima, kriminalu… Ono što se može potkupiti, bit će potkupljeno za sitne pare, a ostatak će se podvrgnuti proceduri aktivnog zastrašivanja. Za tu djelatnost spremna je armija stranačkih, policijskih i paraobavještajnih botova, ali i samostalnih djelatnika, koji pravdu kroje onako odoka, po sopstvenom osjećaju za pravo i pravdu.

Read More

DO IZBORA TRI PUTIĆA: Kružni tok, zvanična maskota sedmog oktobra

IZDVAJAMO

Nešto drugo zabrinjava. Država, entiteti, kantoni i općine grandiozno stagniraju. Ništa ovog ljeta ne vidjesmo od onih prijašnjih asfaltiranja, pogona, parkova… Cvijanovićeva i Dodik slomiše se otvarajući kružne tokove, a jedan takav, uz predivne zvižduke zvaničnicima, otvoren je i u Sarajevu. Javnost se razočarana pita: zar je kružni tok sve što je od vaših obećanja ostalo…

Read More

NOVINARI, PRIJETNJE I NAPADI: A mi smo bolje pisali no što smo bili mlaćeni

IZDVAJAMO

Zbog straha, nemara, eventualnog ismijavanja i osuda javnosti, novinari često ne prijavljuju uvrede, prijetnje i napade. Kakva greška. Sav taj nasilnički repertoar počiva na anonimnosti i računa na svoju nevidljivost. Jedini efikasan način suprotstavljanja je – učiniti napade javnim i vidljivim. Internetski i telefonski agresori po pravilu se povlače čim se njihove ilegalne aktivnosti objelodane. Svako ima svoje metode; ako se novinari odreknu svojih, onda će i dalje živjeti u strahu i biti bespomoćne žrtve terora. Ali kod nas se, kao što rekosmo, prijavljivanje nasilja često tretira ili kao kukavičluk ili kao samopromocija. Po toj teoriji, hrabrost je šutjeti i trpjeti. Sklon raznim netačnostima, novinarski esnaf nikada ništa netačnije nije uradio ni osmislio.

Read More

NEWS-KRIEG: Može li novinarstvo spasiti dunjaluk?

IZDVAJAMO

Nema tome ni deset godina kako su u Bosni i Hercegovini najuticajniji bili printani mediji. I danas se mnogi s nostalgijom sjećaju groznice četvrtkom ujutro, termina kada su iz štamparije na sarajevske ulice dolazili Dani i Slobodna Bosna. Sredinom 2018. godine jedini je od političkih magazina preživio polumjesečnik Start (izuzimajući desetkovane Dane). Jer, u međuvremenu – sad govorimo o globalnom a ne lokalnom procesu – štampa dramatično gubi na značaju. Svi su prešli na internet uprkos djetinjastom optimizmu pojedinih ljudi iz profesije koji tvrde da će print zauvijek živjeti. Već sad ne živi, nego skapava, umire pod teretom vremena. Odigrao je strahovitu ulogu u povijesti čovječanstva i upravo mu je vrijeme da ode u istu tu povijest.

Read More

PUŠKE ŽENAMA

IZDVAJAMO

Puške ženama? Ne znam baš koliko je taj militantni zahtjev za rodnom ravnopravnošću kompatibilan sa željom da se ostvari mir u svijetu, ali znam da je ovo možda najbolji lid svih vremena. Brz i pamtljiv ulaz u tekst. I što je meni danas još važnije – lahak i nezaboravan način da studentima objasnim važnost lida. Naravno, nisam ja nikakav profesor, nego kada me kao iskusnog mačka s više od trideset godina rmbačenja pozovu da pričam o novinarstvu, ja im pomoću te dvije riječi objasnim sve što treba da znaju o prvoj rečenici.

Read More

I, FAKAT, KAKVA JE BUDUĆNOST PRINTANIH MEDIJA?

IZDVAJAMO

I šta će onda biti 2021. godine? Najbolji odgovor je – ne znam. Neam blage. Generacija rođena 1990. godine – koja u životu nikada novine kupila nije – tada će imati 31 godinu i vladat će planetom. Generacija rođena 2000. za ćirilicu ne zna ni da postoji, zaboravit će do tada da piše i latinicu, ali će tipkati brže od pobjednice na okružnom takmičenju daktilografkinja iz 1985. Naravno, i dalje će postojati neki oblik printa, ali ne kao znak vitalnosti žanra, nego kao odumiruća relikvija metuzalema rođenih 1970. i ranije.

Read More