Stvari ovako stoje: možete se ne slagati s Peđom Kojovićem kao političarem i liderom stranke u relativnom usponu. Možete biti čak i žestoki protivnik njegove skučene Sarajevo (fildžan) Republika političke filozofije. Jedino što ne možete, to jeste jedino što ne biste smjeli, jeste huškati ekstreme izjavom da je Kojović došao iz Srbije da kroji politiku u Sarajevu. Činjenično netačna, ova optužba ima još goru falinku, preko geografskog, čovjeku se prigovara zbog njegove etnonacionalne pripadnosti. A baš to je uradio Bakir Izetbegović, prvi čovjek Stranke demokratske akcije, dovodeći prvog čovjeka Naše stranke u situaciju da nema odgovora. Zapravo ima, ali taj je odgovor bio izrazito loš. Dokazujući lojalnost i patriotizam (što su kategorije koje niko nikome nije dužan dokazivati), Kojović je smislio onu dosjetku o redovnom prvomartovskom pohodu na mezar Alije Izetbegovića. Pa barem 80 posto Bošnjaka nije bilo na tom mjestu Peđinog svakogodišnjeg hodočašća i nema namjeru da ga ikada posjeti. Vjerovatno istraumatiziran nepodnošljivom frekvencijom ovakvih i sličnih provokacija (sjećamo se i fizičkih napada i verbalnih obračuna u skupštinskim klupama), Kojović je nepotrebno doveo sebe u priliku da se pravda, iako je u ovoj situaciji pravdanje potrebno jedino Bakiru Izetbegoviću. Prvi u Bošnjaka ponovo je zaribao. Ovaj ispad bez ikakve sumnje ulazi na njegovu listu loših i pogrešnih izjava. (A da ne govorimo sad o činjenici da Bakirov stari i potencijalno novi politički partner također dolazi iz druge države i da je do sada napisao nevjerovatne stvari o njemu, njegovoj ženi, majci i ljudima koji ga okružuju…)
Eto šta nam radi Stranka demokratske akcije. Insinuacija se iz iskre lako izokrene u plamen. Kad ona ispružena a utrnula ruka nije prihvaćena, intonacija i poruka su dramatično promijenjeni, ponudu za koalicijom zamijenile su uobičajene uvrede i prateće im metode difamacije. Gojko Berić, ugledni sarajevski novinar, ima tome 15 godina pisao je o otmjenosti karaktera kao najrjeđoj osobini ovdašnjih političara. Ako ovo malo preostalih nebošnjaka u glavnom gradu Bosne i Hercegovine bude primorano na slične načine dokazivati lojalnost, pripadnost itd., onda svi zajedno imamo ozbiljan problem. Ionako ga imamo već sada. U Sarajevu postaje rizično kritički govoriti i pisati o nebošnjacima ili bilo kome ko nije po volji najvećoj bošnjačkoj stranci, zbog mogućnosti da ta kritika bude ukomponirana u opću histeriju koja obično slijedi nakon ovakvih ispada. Peđa Kojović je, očekivano, ponovo izložen prijetnjama, a u cijeloj toj ružnoj priči nije odmogla ni posljednja naslovnica magazina Stav.
Pokušajmo jednu staru kockarsku apoftegmu prilagoditi novim, usko sarajevskim uvjetima. Ne kara javnost Bakira što je izjavljivao, nego što se još nije izvinio.
