Opšte je mišljenje da su djeca grupa koja je najranjivija i najpodložnija (negativnom) uticaju medijskih sadržaja. Neki od prvih sadržaja sa kojima se djeca susretnu u svom odrastanju su svakako crtani/animirani fimovi. Zbog toga roditelji moraju biti vrlo oprezni prilikom odabira sadržaja koje će prikazati djeci. Naime, dječiji crtani/animirani filmovi, kao i ostali sadržaji popularne masovne kulture promovišu određene životne vrijednosti i stilove, potvrđuju dominirajuće stereotipe, osnažuju određene ideološke svjetonazore, što svakako može da utiče na dječiju percepciju stvarnosti.

Ovdje ćemo analizirati jedan od najpopularnijih animiranih serijala za djecu “Patrolne šape” (Paw Patrol). Otkako je 2013. godine počela sa emitovanjem, ova dječija serija bilježi rekordne gledanosti u 160 zemalja širom svijeta. Iza ove dječije animirane serije stoji produkcijska kuća Nickelodeon, koja je u vlasništvu Viacoma, inače jedne od najvećih medijskih korporacija u svijetu. Može se reći da žanr kojem pripada ovaj animirani dječiji serijal je akcijska avantura, koja je oslobođena scena nasilja i bilo kakve vulgarnosti. Serijal je namijenjen djeci predškolskog uzrasta.

Patrolna šapa rješava gradske probleme

Radnja “Patrolnih šapa” se dešava u izmišljenom gradu Adventure Bay. U jednom dijelu grada nalazi se Lookout toranj, inače centralna baza Patrolnih šapa – tima od šest malih pasa, na čelu sa desetogodišnjim dječakom Ryderom, koji su u službi rješavanja gradskih problema i različitih zadataka.  Svaki od pasa ima svoje specifične karakteristike, vještine, kao i jasnu funkciju u timu. Policijski pas Chase (njemački ovčar) je “kapiten” ekipe, buldog Rubble je zadužen za probleme u oblasti gradnje, dalmatinac Marshall je nespretni vatrogasac, Rocky je zadužen za komunalna pitanja,  labrador Zuma je spasilac, i konačno Skye je jedini ženski pas koji se pojavljuje u prvoj sezoni, koja je avijatičar i ima svoj (roze) helikopter. Suština čitavog serijala je u tome da iz epizode u epizodu psi zajedno sa svojim vlasnikom Ryderom rješavaju probleme koji izbijaju u ovoj lokalnoj zajednici (spašavanje mačke koja je zalutala na pučini mora, rješavanje problema voza koji je zaglavio u planini i sl).

Ideološke vrijednosti: Kulturna industrija dlaku mijenja, ali ćud nikada

S obzirom na to da u rješavanju problema nerijetko učestvuju svi psi, može se zaključiti kako ovaj dječiji animirani serijal nastoji promovisati vrijednosti timskog rada, saradnje i društvene odgovornosti. Na kraju svake uspješno završene misije slijedi nagrada u vidu slobodnog vremena, zabave i hrane. Tako se zapravo sugeriše djeci da trebaju biti poslušni, zbog čega će biti nagrađeni. Isto tako, pozitivno je što se djeca, uz serijal, mogu upoznati sa osnovnim zadacima i funkcijama određenih službi kao što su vatrogasci, policajci i sl. Drugim riječima, suština je da se kroz igru i zabavu najbolje uči (edutainment), u konkretnom slučaju o tome koja institucija je zadužena/odgovorna za konkretne društvene situacije. Ovako se djeci mogu slikovito razjasniti ili barem naznačiti neke osnove funkcionisanja i organizacije društva.

Poruka koja provejava serijalom jeste da su mladi važan točak u cjelokupnom funkcionisanju društva. Činjenica da je dječak Ryder taj koji uglavnom preuzima odgovornost za rješavanje sitnih, ali i relativno krupnih gradskih problema govori u prilog tome. Ipak, činjenica da je bavljenje gradskim problemima prepušteno desetogodišnjem dječaku koji zadatke ponekad dobija od same gradonačelnice Goodway može biti donekle problematično. Naime, ovako se na neki način ohrabruje djecu tog uzrasta da samostalno donose odluke te da preuzimaju inicijativu u cilju rješavanja situacija koje prevazilaze njihove realne mogućnosti.

U tom smislu čini se da je jedna od poruka da jedino mlađe generacije, uz pomoć tehnologije, koja je izuzetno prisutna u seriji, mogu pronaći izlaz iz svih problema. Naime, savremeni tehnološki gedžeti su u ovom animiranom serijalu predstavljani kao moćni alati bez kojih bi rješavanje svakodnevnih zadataka bilo nemoguće, kao uostalom i sam život. Tehnološki determinizam izražen u seriji sugeriše da je tehnologija čovjekov prijatelj, ali se ne ističu eventualne negativne posljedice pretjerane zavisnosti od tehnoloških novotarija. Suština je da je tehnologija zapravo postala okruženje koje je svojevrsni kategorički imperativ savremenog medijatizovanog društva, koje svakako ima svoje pozitivne, ali i negativne aspekte, koje ova serija zanemaruje.

Zatim, iako je fokus na kolektivnom, timskom radu, ipak u serijalu provejava ideologija individualizma, što je u osnovi zapadne životne filozofije. Naime, iako se sve radi timski, svaki pas je ipak poseban na svoj način i koristi svoje specifične vještine kako bi doprinio u rješavanju zadataka, odnosno da bi doprinio svojoj zajednici. U tom smislu serija naglašava da je svaki pojedinac individua za sebe, što može imati pozitivan uticaj na razvoj djeteta. Poruka je jasna, treba biti svoj, nemoj se prilagođavati po svaku cijenu,  ljudi će da te vole onakvog kakav si i sl. Djeca često imaju problem zbog toga što nastoje biti neko drugi, odnosno da se po svaku cijenu prilagode trendovima i očekivanjima zajednice, što može izazvati traume u njihovom odrastanju. Tako, recimo, vatrogasac Marshall je trapav i nespretan  pas što bi moglo da bude predstavljeno kao negativna pojava. Ali u ovom serijalu to nije slučaj, on je prihvaćen od svog društva i uz njihovu pomoć uspijeva da obavi svoje zadatke. Prema tome, ocjenjujemo pozitivno to što se različitosti promovišu kao vrijednost.

Važno je biti bijeli, bogati (američki) muškarac

Kao što smo u uvodu naveli, gotovo svi proizvodi masovne kulture promovišu određene životne vrijednosti i potvrđuju dominantne stereotipe. U tom smislu Patrolne šape nisu ništa drugačije. Već na prvo gledanje bilo koje epizode medijski pismen pojedinac može zaključiti da je Ryder zapravo bogati, bijeli dječak, kojem je sve dostupno, koji živi bez nadzora roditelja i nikada ne ide u školu. Zbog toga Ryder neodoljivo podsjeća na mini Iron Mana, odnosno bogatog Tonyja Starka, koji uz pomoć tehnologije spašava svijet. Ryder ima pristup neograničenim količinama novca, uz pomoć kojeg finansira sve tehnološke novotarije koje koristi za potrebe rješavanja različitih situacija i zadataka u Adventure Bayu. To izgleda kao ostvarenje dječijih snova, da mogu da imaju sve što požele, da ne moraju da idu u školu, i da nemaju roditeljski nadzor. To, naravno, može biti negativna poruka ove serije s obzirom na to da su za zdrav razvoj djeteta potrebni roditelji i škola, kao jedni od osnovnih agenasa socijalizacije. Imajući u vidu socijalni status i rasnu pripadnost Rydera, čini se da nećemo pogriješiti ukoliko zaključimo da serija promoviše vrijednosti američke bijelačke bogate klase i njima se uglavnom obraća. Ovakav pristup se u potpunosti uklapa u postojeće klišee proizvoda holivudske kulturne industrije.

Zatim, odmah se može primijetiti da ova dječija serija učvršćuje vladajuće rodne stereotipe. Naime, od svih šest psića, samo je Skye ženski. Tako su autori serijala zapravo odlučili da dodatno osnaže patrijarhalni poredak, u kojem su muškarci dominantniji u odnosu na žene. Osim što je Ryder dječak (muškarac) koji donosi sve važne odluke i delegira zadatke, i ostalih pet muških pasa je takođe kreirano u skladu sa dominirajućim odnosima prema radnim zadacima. Naime, muški pas je policajac, kao i graditelj i vatrogasac. Autori dakle sugerišu da odgovorni poslovi policajca, vatrogasca i sl. pripadaju muškarcima.

U seriji se pojavljuje još nekoliko ženskih likova. Jedan od njih je Katie, gradska veterinarka, koja se najčešće pojavljuje kao neko ko je zadužen da vodi računa o higijeni pasa, što je uslovno rečeno tipični ženski posao. Zanimljivo je da je na čelu grada žena, gradonačelnica Goodway. Ovo može da sugeriše postojanje svojevrsne ravnopravnosti, ali to je samo privid. Naime, gospođa Goodway je zapravo predstavljena kao nesposobna da obavlja tako važnu funkciju i da donosi bitne odluke, jer sve probleme prepušta mladom Ryderu. Ovo, dakle, predstavlja školski primjer diskriminirajućeg odnosa prema muškim/ženskim poslovima. Isto tako, ženski psić Skye je uvijek obučena u garderobu roze boje, što dodatno potvrđuje stereotipe o postojanju tzv. ženskih/muških boja, što nije ništa drugo do društvena konstrukcija.

Djeca su vrlo pažljivi gledaoci, oni prate i oponašaju sve što vide, sve detalje, boje, pokrete, odnose i sl. To jednostavno može, dugoročno utiče na formiranje predstave (“slike u njihovim glavama”) o pravilima i obrascima poželjnog društvenog ponašanja.

Psići u službi ideologije, kapitala i moći

Konačno, jedan od glavnih (ako ne i glavni) razloga za postojanje ove dječije serije jeste profit. Korporacija Viacom, koja stoji iza “Patrolnih šapa”, pobrinula se da osim profita od kupovine prava za emitovanje, kreira čitavu komercijalnu lepezu različitih artikala koje djeca (čitaj: roditelji) mogu kupiti i posjedovati. U tom smislu na tržištu se mogu pronaći različita odjeća i obuća za djecu sa motivima likova iz “Patrolnih šapa”. Tu su takođe bojanke, slikovnice, online igrice, DVD video materijali. Zatim, različite plišane igračke, plastične igračke na baterije, maske, figurice itd. Broj igračaka svakodnevno raste, a trenutno preko Amazona je moguće naručiti preko 5.000 različitih artikala koji su povezani sa “Patrolnim šapama”. Dakle, popularni psići donose veliku zaradu, i to je jedna od bitnih činjenica na koje roditelji moraju obratiti pažnju. Jednostavno potrošački vrtlog je beskonačan i nemoguće je kupiti sve što djeca požele, jer nove igračke neprekidno izlaze iz fabrike snova.

Bilo kako bilo, ova analiza nema za cilj da stvori svojevrsnu “medijsku paranoju”, već da na neki način utiče na svijest, prije svega, roditelja, ali i djece, o različitim izazovima koje medijski sadržaji nose sa sobom. Ovaj serijal uglavnom ima pozitivne poruke koje se odnose na drugarstvo, timski rad, društvenu odgovornost, optimizam. Isto tako naglašavaju se, na određeni način, individualizam i kreativnost. Takođe, ovaj serijal je oslobođen nasilja, psovki, i drugih vulgarnosti koje mogu negativno uticati na razvoj djece. U serijalu se (pre)naglašava pozitivni značaj tehnologije za društvenu zajednicu. Tehnologije su svakako korisne, ali ih je potrebno kritički koristiti. Kao i ostali proizvodi globalne kulturne industrije, “Patrolne šape” uglavnom potvrđuju dominirajuće rodne stereotipe i promovišu poželjne obrasce, patrijarhalnog, društvenog ponašanja. Na taj način se dodatno osnažuje vladajući globalni ideološki mainstream.