MEDIJSKO-POLITIČKE ANALIZE
IZ PRAVNOG UGLA
TV DNEVNICI
TV POLITIČKE EMISIJE
ONLINE MEDIJI
KOMENTARI
MEDIJSKA I INFORMACIJSKA PISMENOST
FAKE & SPIN
(V)LAŽNE VIJESTI

MEDIJSKA PISMENOST ZA NAJMLAĐE: Medijsko patroliranje dječijim svijetom

Serijal “Patrolne šape” naglašava drugarstvo, timski rad i društvenu odgovornost, a donekle potiče individualizam i kreativnost. Sve to bez nasilja, psovki, i drugih vulgarnosti. Istovremeno, ovaj serijal potvrđuje dominantne rodne stereotipe i promoviše nekritičku upotrebu tehnologije

UBRZANI KURS MEDIJSKE PISMENOSTI: Zemlja porijekla tepiha je Perzija

Kratki osvrt na životne stilove i vrijednosti koje promovišu Jala Brat i Buba Corelli

WEB-PORTALI JAVNIH EMITERA: Uplitanje u privatni život

IZDVAJAMO Možemo zaključiti kako online portali domaćih javnih emitera u velikom broju slučajeva profesionalno izvještavaju o temama koje se tiču crne hronike, odnosno da u više nego zadovoljavajućoj mjeri štite privatnost aktera u tragedijama, nesrećama, ubistvima, pljačkama i sl. Ipak, zabilježili smo šest tekstova od ukupno 36, što je 16,6%, u kojima je došlo do kršenja Člana 9. Kodeksa. Treba napomenuti da se portali u velikoj mjeri oslanjaju na agencijske vijesti, koje su po pravilu pisane u skladu s profesionalnim standardima. Ovaj mali uzorak može biti indikator stanja na terenu, pa bi za kvalitetnije upoznavanje sa situacijom bilo potrebno organizovati opširnije istraživanje.

REKLAME I MEDIJSKA PISMENOST: Uvjeravanje, poznate ličnosti i emocije

Reklame se često koriste manipulativnim strategijama, stoga je bitno prepoznati šta se njima želi postići

NAJČITANIJI TEKSTOVI NA PORTALIMA: Zabava, političke senzacije i crna hronika

IZDVAJAMO Publika ide za senzacijom, zabavom i negativnim vijestima, čime se do kraja uklapa u postojeću profitno orijentisanu medijsku logiku. Mediji pravdaju objavljivanje ovakvih sadržaja time što to „publika traži“, pri čemu se često zanemaruju profesionalni standardi izvještavanja. Tome u prilog ide i podatak da obrazovni sadržaji gotovo uopšte nisu na radaru publike, ali ni medija. Razlog za to može da leži u činjenici da obrazovne teme nemaju komercijalni potencijal, te da samim tim gube utrku sa profitno atraktivnijim sadržajima.

MEDIJSKA I INFORMACIJSKA PISMENOST: Online alati za provjeru vijesti

Vjerodostojnost vijesti je sve upitnija. Evo koji vam alati mogu pomoći da utvrdite šta je istinito, a šta nije

KANDIDATI ZA BOŠNJAČKOG ČLANA PREDSJEDNIŠTVA BiH: Svi na Facebook

IZDVAJAMO Veliki broj objava, kao i veliki broj pratilaca zajedno s relativno velikim brojem objava uživo, odnosno sponzorisanih sadržaja svjedoči u prilog tome da su društvene mreže postale važan poligon političke borbe. Isto tako, čini se da su društvene mreže postale sastavni dio političkog imidža, te da to više nije pitanje privatne odluke političara već kategorički imperativ savremenog medijatizovanog društva.

MAJORIZACIJA NA FACEBOOKU: Kako se predstavljaju hrvatski kandidati za Predsjedništvo BiH

IZDVAJAMO Na kraju možemo reći da kandidati za hrvatskog člana Predsjedništva prepoznaju značaj korištenja društvenih mreža u cilju političke promocije. Svi su na neki način prisutni na mreži, što svjedoči o tome da su se prilagodili novomedijskim zahtjevima i izazovima. Može se reći da Falatar i Lijanović ulažu najviše u svoj „digitalni imidž“, dok Komšić i Zelenika doživljavaju Facebook kao prostor za najprostije širenje političkih poruka, iako Komšićeva stranica djeluje profesionalnije i sređenije.

POLITIČARI NA FACEBOOKU: Kod Dodika sve pršti, a Ivanić ponekad preporuči šta čitati

IZDVAJAMO Opšti utisak je da uglavnom sve objave na ovaj ili onaj način imaju podtekst predizborne kampanje, što je i logično. U tom smislu, čini se da je Dodikov nalog na Facebooku u potpunosti posvećen predizbornoj utakmici i predstavlja samo jedan od alata za dolazak do političkih poena. Sa druge strane, Ivanićev pristup je dosta sofisticiraniji i umjereniji, čini se da on (ili njegov PR tim) više vodi računa o detaljima i bira koje će sadržaje objaviti. Slikovitije, može se reći da Ivanićev nalog podsjeća na pažljivo komponovanu (pomalo monotonu) simfoniju, dok Dodikov nalog više liči na sirove turbo-folk fešte, bez pretjeranog reda, ali gdje ipak sve pršti od pobjedničke energije.