POLITIČARI NA PLAKATIMA: Korida u svakom selu i da kafići duže rade

Političkom scenom BiH je u proteklih 30 godina prodefilovala široka plejada različitih političkih subjekata koji su na specifične načine predstavljali političke ideje, ciljeve i programe

POLITIČARI NA PLAKATIMA: Korida u svakom selu i da kafići duže rade

Predizborna kampanja je vrijeme kada se intenzivira politička komunikacija. Politički subjekti, ne birajući sredstva, na razne načine nastoje privući pažnju potencijalnih birača. U isto vrijeme to je period kada se objavljuju različite stručne, ozbiljne analize slogana, političkih nastupa i sl. Međutim, osim te uslovno rečeno ozbiljne strane, izborne kampanje su prilika da se upoznamo i sa „veselom“ stranom političke arene. U tom smislu, u posljednjih 30 godina svjedočimo različitim zabavnim sloganima i izbornim nastupima vrlo specifičnih političkih kandidata koji su na neki način postali dio popularne kulture.

U kultne predizborne slogane svakako spada onaj „Dođe čovijek vedra čela i napravi čaršiju od sela“. U pitanju je slogan Miralema Ramića koji se 2012. godine kandidovao za načelnika Opštine Trnovo. Teorija bi rekla da ovaj slogan spada u jedan od najoriginalnijih slogana.

Još jedan originalan i relativno šaljiv predizborni slogan – „Rajin izbor“ – kreirao je kandidat SBB-a za Opštinsko vijeće u sarajevskoj Opštini Novi Grad, Nedim Dizdarević. Naravno da slogan predstavlja neku vrstu parodije na seriju Larin izbor, koja je tih godina bila popularna. Zanimljivo je istaći da je ovaj kandidat bio treći po broju osvojenih glasova na odborničkoj listi SBB-a, sa 759 glasova. Izgleda da mu je pošlo za rukom da ovim sloganom animira.

Još jedan zabavan, ali u isto vrijeme i politički provokativan slogan pojavio se 2010. godine uoči Opštih izbora. U pitanju je slogan „Budi mangup“ Liberalno demokratske Stranke BiH. Ovaj originalni slogan nastojao je, izgleda, da utiče na svijest mladih i da im predstavi izbore kao mjeru mangupluka kako bi ih animirao da izađu u što većem broju.

Nadimak kao udica za birače

Da se ljudi vrlo često prepoznaju više po svom nadimku nego imenu i prezimenu svjedoči i upečatljivi plakat kandidata iz Doboja Bogdana Đukića Lopova. Sve zajedno poprima vrlo ironičan karakter s obzirom na to da je „lopov“ kandidovan ispod slogana koji poručuje biračima da treba da se biraju „Bolji ljudi za bolji Teslić“.

Kad smo već kod toga da li je potrebno nadimke koristiti na predizbornim plakatima i bilbordima, dovoljno je podsjetiti se bilborda Nedžada Hodžića iz Kaknja koji je uz ime i prezime dodao nadimak Šugo.

Hljeba i igara – od borbe bikova do kafane

Da je politika često stvar pragmatičnih odluka i obećanja podsjeća nas poruka Matije Marjanovića koji je u svoj politički program uvrstio i organizovanje korida u svim selima oko Viteza. Logika „hljeba i igara“ je ono što po pravilu uvijek dobro prolazi u političkoj areni, pa se ovakav jedan politički potez čini sasvim opravdanim.

Slično je 2012. godine razmišljala i mlada kandidatkinja DNS-a Nikolina Malčić koja je u svom političkom djelovanju navela da će se zalagati da kafane duže rade jer je to realno potrebno.

 

Politički fenomeni

Jedan od posebnih političkih fenomena na političkoj sceni BiH svakako je nezavisni kandidat za načelnika Zenice Mirad Hadžiahmetović, koji se kandidovao na ovu funkciju 2012. godine. Njegov specifični smisao za političku promociju je došao do izražaja kada je na svojoj veb-stranici između ostalog imao predviđenu rubriku „za odrasle“. U okviru ove rubrike, svi posjetioci su nakon potvrde da imaju više od 18 godina mogli da pristupe različitim pornografskim sadržajima (zbog čega ga je CIK kaznio). Iste godine objavio je plakat sa porukom koja na specifičan način dovodi u vezu vođenje ljubavi i zaposlenje.

Još jedan od  nezaobilaznih političkih fenomena, koji je obilježio 2016. godinu, jest Konstantin Savić, nezavisni kandidat za načelnika Opštine Teslić. Za njega se veže vrlo originalan, energičan i upečatljiv TV nastup prilikom predstavljanja svog programa koji je automatski postao dio antologije bh. političkog marketinga. Iako je preko noći postao viralan, to mu nije donijelo preveliki broj glasova na izborima.

Ozbiljna politika se nerijetko može pakovati u zabavne celofane, a to dokazuje i osnivanje političke partije Stranka kokuza, na čelu sa sarajevskim voditeljem i komičarem Almirom Čehajićem Batkom. Stranka kokuza je zapravo predstavljala pokušaj ismijavanja neodgovorne vlasti koja je svojom nebrigom dovela društvo u loš ekonomski položaj. Ova stranka je dakle svojevrsnim političkim performansom pokušala da socijalne teme stavi u prvi plan svog djelovanja. Zanimljivo je da je 2010. godine imala ubjedljivo najviše pratilaca na Facebooku (25.000), što je pet puta više od prvog konkurenta Naše stranke, koja je imala 4700 pratilaca. Poređenja radi, Draško Stanivuković je danas (2022) najpopularniji političar na Facebooku sa preko 430.000 pratilaca. Osim Stranke kokuza, svojim interesantnim nazivima pažnju privlače i druge stranke koje su u jednom trenutku postojale na političkom nebu BiH, ali su se ugasile, kao što su: Ekološki pokret „Skakavac“, Božija partija, Stranka prirodnog zakona BiH i Studentska stranka BiH.

Predizborni promašaji

Savez za bolju budućnost BiH je prije nekoliko godina izašao na izbore sa sloganom koji najavljuje „Cunami pravednosti i snažnog razvoja“. U priručnicima političkog marketinga nerijetko se savjetuje da se slogani kreiraju tako da djeluju originalno i da je poželjno koristiti različite stilske figure kao što su metafore ili oksimoroni. Međutim, čini se da ovakvo povezivanje vremenskih nepogoda i društvenih promjena zapravo može zbuniti birače i stvoriti kontraefekat. Jedan od političkih slogana koji je gotovo automatski postao predmet ismijavanja  je „Narod zna“ sa kojim je SDA izašla na izbore 2010. godine. Naime, preko noći su na internetu osvanule razrađene ironične verzije ovog slogana kao što su „Šta Narod zna?“ ili „Narod zna, a đe da zna kad ništa ne zna“, koja se referiše na tada popularnu pjesmu Ekrema Jevrića „Kuća poso, poso kuća“.

Tokom predizborne kampanje 2022. godine mogu se takođe primijetiti predizborni slogani koji predstavljaju svojevrsne političke promašaje. Jedan od njih je slogan koalicije Država „Vjeruj“, koji više podsjeća na parolu neke vjerske organizacije. Takođe, slogan opozicionog PDP-a „Republika Srpska mora da se brani“ više priliči nekoj stranci koja je na vlasti. Naime, opoziciona partija bi trebala da zna da je „napad najbolja odbrana“.

Kao što se može vidjeti, političkom scenom BiH je u proteklih 30 godina prodefilovala široka plejada različitih političkih subjekata koji su na specifične, zabavne, provokativne, originalne načine predstavljali svoje političke ideje, ciljeve i programe. U svemu tome jedino je problem to što izborna motivacija birača uglavnom nije vezana za programe, strategije, slogane, nego se birači odlučuju da svoje povjerenje (pro)daju političkim partijama koje su spremne da im ponude konkretnu materijalnu korist. Sve dok se ne razvije participativna politička kultura, „ozbiljni“ politički slogani se neće mnogo razlikovati od „neozbiljnih“, jer i jedni i drugi nemaju gotovo nikakvu funkciju na političkoj sceni BiH.

About The Author