Pojava interneta i ekspanzija digitalnih tehnologija stvorila je uslove da svaki medijski korisnik postane svojevrsni medij. Drugim riječima, razvoj tehnologije omogućio je nastanak građanskog novinarstva. Tradicionalni masovni mediji koji su imali monopolističku poziciju u predinternetskoj eri su se suočili sa novim izazovima jer su gotovo preko noći prestali da budu „jedini“ izvor informacija. Na sceni su se pojavili novi akteri: građani novinari, blogeri, podcasteri, vlogeri, koji su takođe dio globalnog medijskog ekosistema i sastavni dio medijskog „lanca ishrane“.
Može se diskutovati o tome koliko su ovi, uslovno rečeno, novi akteri afirmisani, odnosno prihvaćeni od strane stručne ili šire javnosti, ili koliki je njihov uticaj na javno mnjenje, ali ono što je neosporno jeste da predstavljaju legitiman izvor informacija i sadržaja.
Različiti građani novinari najčešće koriste savremene komunikacione platforme kao što su društvene mreže Facebook ili Twitter, zatim blog platforme, YouTube i sl. kako bi objavljivali svoje sadržaje odnosno komunicirali sa zajednicom. Ono što je u posljednjih nekoliko godina u ekspanziji, pogotovo na našim prostorima, svakako su podcasti. Slično kao youtuberi, tiktokeri, influenseri i podcasteri kao kreatori sadržaja su postali heroji digitalne ere.
Šta je podcast
Prema nezvaničnoj definiciji, podcast je emisija odnosno program koji je dostupan u digitalnom formatu za preuzimanje preko interneta. Podcasti su audio i video datoteke koje se mogu preuzeti sa online platformi na desktop računar ili drugi prenosivi medijski uređaj za kasniju reprodukciju. Inače, sam termin „Podcast“ je nastao sklapanjem dvije riječi: iPod (popularni uređaj kompanije Apple za reprodukciju audio sadržaja) i “cast” odnosno “broadcast”, što znači emitovanje . Za podcast se može reći da je to audio blog. Naime, kao što je blog predstavljao neku vrstu alternative za štampu, tako podcast predstavlja neku vrstu zamjene ili dopune za radio ili čak TV. Prvi podcast snimljen je u Americi 2003. godine, a zanimljivo je da mu globalna popularnost značajno raste tek u prethodnih nekoliko godina. Već 2005. popularnost podcasta je bila tolika da ga je New Oxford American Dictionary proglasio za riječ godine. Od 2005. godine kreirano je više od 700.000 podcasta, s najmanje 30 miliona epizoda sadržaja, od kojih je većina besplatna.
Podcast nije strogo strukturisan, nego dozvoljava različita žanrovska eksperimentisanja, zbog čega se mogu prepoznati različite vrste podcasta. Prvi i najpopularniji oblik podcasta je svakako podcast intervju. Kao što i sam naziv sugeriše, u pitanju je podcast u kojem voditelj intervjuiše poznatog ili manje poznatog gosta kako bi predstavio njegov život i rad odnosno kako bi obradio neku zanimljivu temu. Ova forma podcasta podrazumijeva razgovor sa jednom ili više osoba. Neki smatraju da je osnovna razlika između klasičnog radijskog ili televizijskog intervjua i ove vrste podcasta u tome što je voditelj zapravo ravnopravan sagovornik sa intervjuisanom osobom, koji se uključuje u diskusiju i iznosi svoje stavove i zaključke. Drugim riječima, podcast intervju je opuštenija forma razgovora od klasičnog intervjua, pri čemu je novinar uglavnom neutralan i u službi postavljanja pitanja.
Drugi oblik podcasta je solo podcast. Ovo je specifična vrsta podcasta koji je ustvari „one man show“. Za realizaciju ove vrste podcasta je potrebno minimalno tehnološke opreme, što ga čini popularnom formom objavljivanja sadržaja. Fokus je na pojedincu koji je po pravilu stručnjak iz određene oblasti i koristi podcast da objavljuje svoje stavove, mišljenja, analize o nekoj temi, događaju, ličnosti i sl.
Treća vrsta je tzv. panel podcast. Ova vrsta podcasta je slična intervju podcastu s tim što je za panel podcast karakterističan veći broj sagovornika. Osim toga, intervju podcast se nerijetko bavi biografijom gosta, dok je panel podcast po pravilu fokusiran na aktuelnu temu sa relevantnim sagovornicima.
Na našim prostorima još uvijek nedovoljno popularna je forma tzv. „non fiction narativni podcast“. Prema svojoj strukturi ova vrsta podcasta najviše podsjeća na dokumentarne krimi emisije. Jedan od najpopularnijih podcast kanala u ovom žanru na globalnom nivou je „Serial“.
Koja li je tajna popularnosti podcasta?
Jedna od osnovnih karakteristika podcasta je fleksibilnost jer pruža mogućnost odloženog gledanja i slušanja. Publika ima mogućnost da više puta preslušava isti sadržaj, da premotava dijelove koji su joj zanimljivi i sl. Ova vrsta fleksibilnosti odgovara savremenoj publici koja nema uvijek previše vremena da prati dugometražne sadržaje, nego se kratko zadržava samo na onim isječcima (soundbite) koji su joj interesantni. Publika, dakle, ima veću kontrolu nad sadržajem koji konzumira jer nije samo pasivni konzument, već aktivni tragač sa sadržajem, odnosno dijelovima sadržaja koji im je zanimljiv. Jasno je da ovakvu vrstu fleksibilnosti tradicionalni radio ili TV ne nudi uvijek, u čemu jednim dijelom leži popularnost podcasta.
Još jedan od razloga zbog čega podcast uživa popularnost je svakako tehnika storytellinga odnosno pripovijedanja, koja je osnovni segment ovih sadržaja. Naime, pričanje i slušanje priča je iskonska čovjekova potreba. U tom smislu može se reći da je istorija čovječanstva zapravo istorija pričanja priča, mitova, legendi. Podcast nudi mogućnost praktično svakom pojedincu da pripovijeda priče, da se kreativno izrazi i da to podijeli sa drugim ljudima. Zbog sve veće komercijalizacije, tradicionalne radiostanice su izgubile pripovjedačku dimenziju koju su nekad imale. Komercijalni radio obiluje kratkim instant informativnim sadržajima, brojnim reklamama i muzikom, dok je medijski prostor za priču gotovo u potpunosti zanemaren. Ovaj vakum storytellinga na tradicionalnom radiju iskoristio je podcast, koji danas umjesto radija zadovoljava potrebu široke publike za kulturnim, obrazovnim i zabavnim audio (ali i video) pričama.
Osim toga, eksplozija različitih i raznovrsnih podcast kanala zapravo odgovara narastajućem trendu fragmentacije publike. Naime, pojedini masovni mediji ne mogu zadovoljiti tako široku lepezu potreba za raznovrsnim sadržajima, zbog čega je podcast idealan prostor za specifične fragmentisane publike. Sadržaje, teme i goste koji se pojavljuju u podcastima često nije moguće pronaći u mainstream medijima, što je takođe jedan od razloga zašto podcast uživa popularnost i povjerenje.
Konačno, podcast se može slušati dok se obavljaju druge aktivnosti. Recimo, vožnja automobila, trening u teretani, kuvanje i sl. samo su neke od svakodnevnih aktivnosti koje dozvoljavaju paralelno slušanje podcasta. Drugim riječima, tzv. junk time predstavlja idealno vrijeme za konzumiranje podcasta.
Podcast ne podliježe nikakvim formalnim normama i pravilima (kao što je to slučaj sa emisijama u tradicionalnim radio i TV stanicama), tako da je podložan različitim žanrovskim eksperimentisanjima, ležernijem i spontanijem odnosu prema sagovorniku ili temi, (ne)ograničenom trajanju i sl. Spontanost, ležernost je ono što je u suprotnosti sa unaprijed isplaniranim radijskim ili TV programom, što je takođe jedna od prednosti podcasta. Publika se lakše povezuje i osjeća bliskost sa ovakvim sadržajima i akterima jer su neposredniji, topliji i intimniji.
