RTRS: Fruštuk kod Trumpa

02. – 08. februar 2026.

MOLITVENI DORUČAK: Središnja tema ovosedmičnih dnevnika RTRS-a bila je posjeta političkog vrha Republike Srpske Washingtonu. Iako je u suštini bilo riječ o izlobiranim neformalnim sastancima stranačkog vrha SNSD-a s američkim političarima i formalnim sastancima članice Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željke Cvijanović s dužnosnicima SAD-a, RTRS to nije nigdje dao naslutiti i propagandistički zadatak portretiranja međunarodnog diplomatskog uspjeha RS-a je izvršen, te je stvorena slika bliskosti vlasti Milorada Dodika s administracijom Donalda Trumpa. Pri tome je RTRS plasirala i neke očite i lako provjerljive laži, kao što je ona da molitveni doručak kojem je Dodik prisustvovao organizuje Trumpova administracija. „Prisustvovat će i molitvenom doručku kojeg organizuje američki predsjednik“, rečeno je u ponedjeljak, „na poziv administracije američkog predsjednika“, te „na poziv administracije predsjednika Donalda Trumpa“ naglašeno je u četvrtak i petak, iako nacionalni molitveni doručak nema direktne veze s američkom vladom i nije državni događaj, nego privatno okupljanje na koje se obično dolazi preko lobista i uz plaćene aranžmane. Ovo je primjer obmanjujućeg izvještavanja u propagandističke svrhe.

SARAJEVO, SARAJEVO I JOŠ MALO SARAJEVA: U dnevnicima RTRS-a se često mogu čuti poruke Milorada Dodika i drugih aktera iz vlasti RS-a kako se ovaj entitet bavi svojim interesima i ne zanima ga „šta Sarajevo priča“. Štaviše, stvara se slika opsesije „Sarajeva“ Dodikom, koju je jedan od analitičara na RTRS-u ove sedmice pojačao riječima: „Sarajevski političari gdje god da se pojave, njima je samo tema Republika Srpska, Dodik, Dodik, Republika Srpska, Dodik i to je kontinuitet koji traje od devedesetih“. Međutim, ako pogledamo koliko se puta Sarajevo spominje u dnevnicima RTRS-a, vidjet ćemo da to baš i nije tako i da ova kuća pokazuje zabrinjavajući nivo opsesije Sarajevom. Naime, ove sedmice je u centralnim informativnim emisijama javnog televizijskog servisa RS-a „Sarajevo“, u negeografskom smislu, nego u frazama poput „političko Sarajevo“, „sarajevska histerija“, „sarajevske zakulisne smicalice“, „sarajevski izborni mulj“, „sarajevske podmetačine“ ili „sarajevski tapet“, spominjano u prosjeku desetak puta po emisiji, a najviše u četvrtak – čak četrnaest (!) puta. Ako i Sarajevo pati od viška zanimanja za Dodika, četrnaest spominjanja Sarajeva u polusatnoj emisiji njegovog propagandnog glasila je puno više od patnje i prelazi u ozbiljnu patologiju.

ARNO GUJON I PREPISIVANJE IMOVINE: U Federaciji BiH je u toku harmonizacija zemljišnih knjiga tokom koje se usklađuju podaci iz grunta i katastra. U tom procesu je Srpska pravoslavna crkva pogođena posljedicama neusklađenosti podataka, zbog čega je u pojedinim lokalnim zajednicama njena imovina zavedena kao državna. Međutim, u sredinama poput Zenice poduzete su adekvatne pravne radnje na usklađivanju dokumenata i imovina je uknjižena na Crkvu, o čemu je RTRS izvijestila u utorak. Ipak, iako su za ovu vijest imali adekvatne izvore i sagovornike u BiH, RTRS se opredijelila da prenese saopćenje koje je dao „direktor kancelarije za javnu i kulturnu diplomatiju vlade Srbije Arno Gujon“. Nije prvi put – štaviše, pravilo je – da pravna i administrativna pitanja RTRS redovno prebacuje na teren politike i identiteta, ali šta reći za to da je ova televizija u srijedu, mirne duše, bez etičkih i pravnih dilema, prenijela poziv „institucija Srpske“ da Srbi koji nemaju namjeru koristiti imovinu u Federaciji BiH istu „prepišu na Srpsku pravoslavnu crkvu da bi se izbjegao politički plan da se formira imovina BiH od srpske imovine“?

Ocjena: 1

BNTV: U interesu javnosti

02. – 08. februar 2026.

ZAPLJENA MARIHUANE: Kao udarnu vijest u dnevniku od srijede BNTV je objavila da je na placu firme „PF Green Energy“ u Bijeljini policija zaplijenila 138 kg marihuane. Osoba kojoj marihuana navodno pripada je uhapšena, a zanimljiv detalj je da je jedan od suvlasnika navedene firme „dugogodišnji šef obezbjeđenja bivšeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika“. Iako je riječ o prilično velikoj količini zaplijenjene opojne materije, o ovome u vijestima javnog servisa nije bilo govora. S druge strane, u hijerarhiji vijesti BNTV ovo je bio uvodni prilog, što dovoljno govori o različitim prioritetima dvije televizije.

MILIONI ZA FOTOGRAFIRANJE: Prvi prilog u dnevniku BNTV u četvrtak počeo je riječima da je početkom januara „skrojen plan preko jedne kompanije kako bi se Milorad Dodik što više slikao po svijetu“. Navedeno je da je lobistički ugovor vrijedan dva miliona maraka potpisan s firmom koja je tek osnovana te da je – po tom ugovoru – Dodik spreman platiti dva miliona dolara za sliku s potpredsjednikom SAD-a, a čak pet miliona za sliku s predsjednikom Trumpom. U prilogu se BNTV poziva na odredbe ugovora, a da ovo nije bez osnova svjedoči i reakcija premijera RS-a Save Minića idućeg dana. Naime, Minić je priznao da ugovor postoji i da je potpisan bez procesa javne nabavke zato što područje pružanja lobističkih usluga kod nas nije adekvatno zakonski regulisano, za razliku od drugih država. „I dok to ne dođe da se to može raditi, tako je kod nas, to će se onda zvati mito i korupcija“, rekao je Minić i de facto priznao krivično djelo, što je BNTV propustila istaknuti kao dokaz poante svog izvještavanja o ovoj temi.

DOM ZDRAVLJA BEZ GINEKOLOGA: Već poslovično, veliki dio dnevnika BNTV čine sadržaji od izrazitog javnog interesa, čime se u javnom prostoru popunjava praznina koja nastaje zbog odsustva javnih medija koji bi profesionalno radili svoj posao. Tako bi, da nije bilo priloga BNTV-a od utorka, u široj javnosti prošlo nezapaženo da Dom zdravlja u Istočnom Sarajevu – jednoj od najvećih lokalnih zajednica u RS-u – nema ginekologa. Profesionalnu vrijednost prilogu daje korektno i detaljno preneseno obrazloženje Fonda zdravstvenog osiguranja RS-a o tome kako pacijentice iz Istočnog Sarajeva mogu ljekarske usluge dobiti u ustanovama u Sokocu, Palama ili Rogatici. Ove informacije su svakako od praktične informativne vrijednosti, ali je značajno i ukazivanje BNTV-a na problem odliva medicinskog kadra iz RS-a i dugogodišnje loše politike u zdravstvenom sektoru.

Ocjena: 8

KOMPARATIVNA ANALIZA

Dnevnici RTRS-a i BNTV-a ne predstavljaju različite interpretacije iste stvarnosti, već dva paralelna informativna sistema sa suprotnim normativnim vrijednostima. Ovo je, u najkraćem, zaključak o izvještavanju dvije najgledanije televizije u RS-u u protekloj sedmici. Riječ je o suprotstavljenim političko-medijskim sistemima, pri čemu RTRS djeluje kao apsolutno integralni dio vlasti, dok BNTV predstavlja njen kritički korektiv.

Ovo se ogleda i u najsitnijim detaljima i finesama u izvještavanju, pa krenimo od takvog jednog primjera – izvještavanja o planiranom zaduženju RS-a koje smo gledali i poredili u petak. Čak je i zabavno uočiti kako RTRS prenosi da se „razgovara o zaduženju od 500 miliona eura“, izražavajući iznos u eurima kako bi izgledao manji, dok BNTV već u uvodu u dnevnik ovu cifru preračunava u „vrtoglavih milijardu maraka“.

Ozbiljnije razlike u izvještavanju mogu se pratiti u pristupu spomenute posjete političara iz RS-a Washingtonu. Ovdje RTRS gradi trijumfalistički i ideološki homogen narativ u kojem je „Republika Srpska postala sagovornik najvećih svjetskih sila“, a „dejtonski okvir srušen“, uz vickasti komentar u ponedjeljak – „malo li je“? Ključni problem u izvještavanju RTRS-a o Dodikovoj posjeti Washingtonu je nedostatak provjerljivosti, čemu doprinose obmanjujuće konstrukcije poput one o organizatorima molitvenog doručka koju smo ranije spomenuli. Jednaka takva je i konstrukcija o „Dodikovom intervjuu jednoj američkoj televiziji“, za koji će se ispostaviti da je emitiran samo na internetu i da je riječ o „Lindell TV“ – opskurnom privatnom projektu nekadašnjeg televizijskog prodavača jastuka Mikea „My Pillow Guy“ Lindella.

S druge strane, BNTV je izrazito kritična prema Dodikovoj posjeti, naglašavajući potencijalnu cijenu koju za to plaćaju građani RS-a. Već smo spomenuli problematiziranje najnovijeg lobističkog ugovora, a BNTV se zabavila i samim narativom koji su u vezi s posjetom SAD-u plasirali zvaničnici SNSD-a. Naime, za razliku od trijumfalističkog okvira u koji je posjetu smjestila RTRS, BNTV je pažnju obratila na poruke koje je slala Željka Cvijanović tokom zvaničnog nastupa u Washingtonu. Primijećeno je da je Cvijanovićeva „govorila umjerenije i s više uvažavanja države… što se rijetko može čuti u njenim obraćanjima domaćoj publici“, te da je „izbjegavala direktne odgovore o ključnim geopolitičkim pitanjima“, uključujući ona o odnosima s Rusijom i NATO-om.

Sistemsko kršenje osnovnih principa profesionalnog novinarstva RTRS je pokazala stavljajući se na predsjedničkim izborima otvoreno na stranu SNSD-a. Tako je bilo i uoči ponovljenog glasanja za predsjednika RS-a prošlog vikenda, kada je RTRS služila kao alat za delegitimizaciju samih izbora kao „nametnutih“ i potpunu političku stigmatizaciju opozicije.

Tako je u dnevniku ove televizije od srijede u mjestima u kojima će se ponoviti izbori „uočeno prisustvo [opozicionih] funkcionera iz drugih dijelova Srpske“, a sam izborni dan opisan je kao „ofanziva opozicije na Zvornik i Bratunac“ jer se „pod izgovorom zaštite izbornog procesa nekoliko stotina opozicionara raširilo po mjestima gdje se glasalo“, pri čemu je – po riječima jednog građanina – „tu čak bio, i sram ga bilo, gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović“. Da nije u pitanju RTRS, ovo bi bilo frapantno.

Zato na javnoj televiziji nismo vidjeli priloge o fizičkim napadima na predstavnike opozicije, kojih na BNTV-u nije nedostajalo. Tako RTRS u četvrtak nije izvijestila o fizičkom napadu na aktivistu opozicije Vojka Sajlovića u Pelagićevu, a u petak je prešutjela i prijetnje opozicionaru Milanu Stanojeviću u Zvorniku. Ni na izborni dan nije bilo posebne pažnje posvećene prijavljenim kršenjima izbornih pravila, iako je RTRS korektno navela da su postojale prijave za kupovinu glasova i zastrašivanje birača.

U izbornoj noći bilo je očito potpuno odsustvo balansa, budući da je RTRS izvještavala iz izbornog štaba SNSD-a, dok to iz SDS-a nije bilo moguće zbog navodne skučenosti prostora. To je logično zaključenje izbora u kojima RTRS nije bila informativni servis, nego otvoreni propagandni alat.

Primjedba za pristranost apsolutno stoji i kada je riječ o BNTV-u, uz jednu ogromnu razliku. Naime, javni servis je potpuno suspendovao svoju osnovnu funkciju, dok se za BNTV ne može reći da je napustila informativnu funkciju i profesionalne standarde. Ukratko rečeno, RTRS se u potpunosti transformisao u narativno-politički aparat vlasti, dok je BNTV ostala kritički medijski korektiv s jasno izraženim opozicionim okvirom.

Plus sedmice

RTRS

U utorak je RTRS imala veoma dobar prilog o kontroverznom dočeku hrvatske rukometne reprezentacije uz „koncert Marka Perkovića Thompsona, koji otvoreno promoviše ustaške simbole i ideologiju“. Kvalitetno su i bez vlastitih vrijednosnih sudova preneseni stavovi dvije strane u temi ideologije ustaštva, koja polarizira društvo u Hrvatskoj, i za nadati se da ćemo jednom na RTRS-u vidjeti slične priloge i o nekim drugim zločinačkim ideologijama koje su na ovoj televiziji krajnje zapostavljene.

BNTV

U četvrtak je RTRS emitirala prilog o ustaškim zločinima u mjestu Šargovac u Drugom svjetskom ratu, koji je politički zloupotrijebila generalizacijama o savremenoj Hrvatskoj i implicitnim porukama o kolektivnoj ugroženosti u današnjem vremenu. Na zločine u Šargovcu istog dana podsjetila je i BNTV te pokazala da se to može uraditi s dignitetom i bez instrumentalizacije u dnevno-političkom kontekstu.

Minus sedmice

RTRS

„Ovo je totalni kolaps idiotskog narativa Trojanera“ rečenica je koje bi se stidjela i Lindell TV, koju RTRS uzima kao mjeru kredibiliteta politike čiji narativ slijedi.

BNTV

U par navrata ove sedmice BNTV je u dnevnicima imala dugačke monološke segmente koji su nezanimljivi, kvare dinamiku emisije i snižavaju njenu informativnu vrijednost. Dnevnik od četvrtka imao je nekoliko takvih segmenata, zbog čega je bio dosta ispod sedmičnog prosjeka.